BALKAN

U raljama politike

Politika ima veliki uticaj na stvaranje negativne slike o sportu, jer politika vidi sport kao svog taoca i svoju privilegiju, a ne kao privilegiju svih socijalnih slojeva društva

1999 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Početkom druge decenije ovog vijeka moramo, polako, ali sigurno, promijeniti naše stavove prema sportu i početi da radimo na smanjenju uticaja političara na sport.

Naime, sve su glasniji (i jasniji) stavovi da sport postaje samo još jedan alat za povećanje ekonomske moći i profitabilnosti pojedinaca i grupa, a da sve manje brine o društvenoj sferi zbog koje je nastao: zbog zabave, dokolice, druženja itd. u širem krugu ljudi (društva).

Međutim, politika (posebno na našim prostorima) ima veliki uticaj na stvaranje ove (negativne) slike sporta, jer politika vidi sport kao svog taoca i svoju privilegiju, a ne kao društvenu privilegiju, odnosno privilegiju svih socijalnih slojeva društva.

Sa stanovišta svog položaja u društveno-ekonomskoj strukturi, sport je primarna oblast kapitalnih ulaganja i područje ekonomske egzistencije miliona ljudi, i ne samo to, već i polje u kojem mnogi ljudi zarađuju i mogu da zarade milione.

Sport se izražava i kao oblast afirmacije humanosti i, uopšte, kao sredstvo humanizacije društvenih odnosa, za razliku od mnogih podsvjesnih i racionalno atavističkih elemenata čovjeka.

To je istovremeno i područje koordinacije i izgradnje demokratije, za razliku od etatističkih tvrdnji i zloupotrebe moći.

U određenim društvenim okolnostima sport može postati područje zloupotrebe politike, sfera prikrivene militarizacije društva, političke vladavine i manipulacije.

To je takođe jedno od primarnih područja demokratske kontrole i ograničavanja elementarnih zloupotreba političke moći, oblast društvene identifikacije i različitih društvenih aktivnosti ljudi.

Dok se na međunarodnom nivou sport može posmatrati kao način da se poboljša imidž ili strategija jedne zemlje, s druge strane, ovakav stav ne bi trebalo da zasjeni izuzetan sportski potencijal koji podstiče lični razvoj i odnose između pojedinca.

Za razliku od svojih prestižnih osobina, sport je, u znatno manjem obimu, vektor za promociju vrijednosti društva i društvenog zbližavanja i kao takav predstavlja okvir za socijalizaciju koji otvara mogućnosti edukativnih i preventivnih inicijativa.

* * *

Postoje dva načina da se sport iskoristi u političke svrhe.

S jedne strane, može se iskoristiti za promovisanje ideologije u službi nacionalnih i ekonomskih ambicija ili za poboljšanje imidža na međunarodnoj sceni, scenario u kojem je sport u službi državnih interesa.

S druge strane – to je verzija koju bi trebalo više koristiti u političke svrhe u društvenom smislu; sa građanskom dimenzijom kroz koju se mogu stvarati veze koje su razvojni mehanizam za društvenu koheziju i pomirenje, tako da sport bude u interesu društva i u službi svakog pojedinca.

Sportski pokreti, međunarodne organizacije i civilno društvo danas su u poziciji da se zapitaju kako mogu iskoristiti vidljivost sporta i njegovu privlačnu moć za promovisanje različitih razvojnih pitanja i rješavanje sukoba. Ta svijest svima daje veliku odgovornost za sport. Svi oni projekti koji se realizuju u sportu moraju da poštuju uslov neutralnosti i nezavisnosti.

Da bi aktivnosti koje se preduzimaju u sportu bile efikasne i relevantne, zahtjevi koje sportske organizacije postavljaju državnim organima moraju biti u skladu sa obavezama međunarodnih sportskih asocijacija i pojedinaca, sa svom energijom i resursima kojima raspolažu, kako bi to bi bila uspješna intervencija u najugroženijim područjima, a to su: područja sukoba, siromaštva, osjetljiva urbana područja gdje postoji socijalna otuđenost.

Postoje mnoge društvene bolesti za borbu protiv ovoga:

Mržnja zajednice, kontinuirani oružani sukobi, ponavljajuće ili sektaške međuetničke nesuglasice, povećan nacionalizam, endemsko siromaštvo, maloljetnička delinkvencija, strah od drugih zasnovan na neznanju, poteškoće u reintegraciji tih društvenih struktura u zajednicu u kojoj su traumatizovane i odbačene od svih, briga za različite društvene strukture. I tako se lista nastavlja…

Postavlja se pitanje da li je moguće kroz sport uspostaviti set pravila na mjestima gdje ih odavno nema i gdje je to zaista potrebno?

Autor je bivši košarkaš makedonske reprezentacije i NBA lige

(okruzenje.com)