BALKAN

Makedonsko-bugarski spor destabilizuje Sjevernu Makedoniju

Macron je želio pokazati da se proces proširenja EU ponovo aktuelizira, ali je previše uzeo u obzir zahtjeve Bugarske, te napravio prijedlog koji ni najmanje ne nalikuje na kompromis, zato što je totalno neizbalansiran u korist Sofije

3537 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Ispred makedonske Vlade u Skoplju svako veče u 19:00 sati skupljaju se desetine hiljada ljudi koji protestuju zbog namjere vlade da prihvati francuski prijedlog koji diže bugarsko veto, ali s druge strane, kako kažu prosvjednici, otvara put za bugarizaciju i asimilaciju makedonskog naroda. Demonstracije pretenduju da budu svenarodne, iako su organizatori protesta opozicione partije VMRO DPMNE i Levica.

Prvih dva dana protesti su bili mirni i bez incidenata, ali u ponedeljak uveče demonstranti su probili zaštitnu ogradu ispred makedonske vlade i gađali objekt Vlade kamenjem, jajama, petardama…

Bilo je i ljudi sa maskama, a došlo je i do kratkog sukoba sa policijskim kordonom postavljenim ispred Vlade, jer su demonstranti željeli da upadnu u Vladu. Velika grupa protestanata je zatim otišla ka makedonskom Sobranju, tamo probila zaštitnu ogradu i jajima i kamenjem gađala Sobranje.

Eskalaciji je prethodila izjava lidera poličke stranke Levice Dimitra Apasijevaj koji je otvoreno najavio radikalizaciju protesta, upotrebivši riječi da nema mjesta za kalkulacije. Od pravnih argumentacija svi su umorni,”ili oni, ili mi“, izjavio je Apasijev.

Lider najveće opozicione stranke VMRO DPMNE Hristijan Mickoski je poručio da se radi o nacionalnoj veleizdaji i da S. Makedoniji nije potrebno članstvo u EU ako je za to cijena da makedonski narod bude asimiliran. (…)

Ispred Vlade je počelo i kampiranje, a očekuje se da će još žustrije biti kada prijedlog dođe na raspravu u skupštini. Predsjednik Sobranja Talat Xhaferi je najavio da će zakazati raspravu u parlamentu do kraja nedjelje.

Makedonske sigurnosne službe su brifirale da su između demonstrantima ubačeni čak i ruski agenti, da Moskva u zadnje vrijeme radi sve da se situacija pogorša i da se očekuje da stanje eskalira.

Francuski prijedlog

Za vrijeme francuskog predsjedavanja EU, Pariz je sastavio okvir za pregovore sa S. Makedonijom, koja u sebi sadrži bukvalno sve bugarske zahtjeve. Francuski predsjednik E. Makron želio je pokazati da je proces proširenja Unije ponovo aktuelizuje, osobito nakon ruske invazije na Ukrajinu, te je želio čekirati uspjeh na Zapadnom Balkanu, ali je previše uzeo u obzir zahtjeve evropskog saveznika Bugarske te napravio prijedlog koji ni najmanje ne nalikuje na kompromis, zato što je totalno neizbalansiran u korist Sofije.

To je otvoreno priznao i komesar za proširenje O. Verheji, a tako je ocijenjen i u Sofiji. Ono što je najgore je da se EU, čiji je glavni slogan “diversity” i “jednakost u mnoštvu”, uzela u obzir i najretrogradnije bugarske zahtjeve, uključujuči oficijelni stav Sofije da ne priznaje makedonski jezik i da uđe bugarska interpretacija da je “ustavni jezik S. Makedonije (zvanična Sofija ne upotrebljava termin makedonski jezik, ili ga stavlja pod navodnike) dijalekt bugarskog jezika”. Nedavno je upravo sa identičnom retorikom V. Putin opravdao rusku agresiju na Ukrajinu.

Bivši ministar inostranih poslova Nikola Dimitrov izjavio je da ne želimo Evropu koja sama gazi evropske vrijednosti, zato što ugrožava jedno od osnovnih načela suvremene Evrope - pravo nacija na samopredjeljenje.

Sva sporna historijska pitanja, uključujući makedonske heroje i okupaciju Makedonije za vrijeme II svjetskog rata, koja Bugarska ne priznaje, već je naziva “administriranjem”, stavljena su u ovaj pregovarački okvir. Historijska pitanja između Sofije i Skoplja su praktički nerješiva, zato što je oficijalni stav Bugarske da su Makedonci do 1944. bili Bugari i govorili bugarski jezik, da je Tito stvorio vještačku naciju i da je sva makedonska historija do 1944. bugarska. A napredak S. Makedonije u pregovorima sa Unijom zavisi upravo od tih spornih pitanja.

Još više, da bi S. Makedonija uopšte otvorila pregovore sa EU uvjet je da se otvori makedonski Ustav i da se dvotrećinskom većinom u parlamentu ubace Bugari kao konstitutivni narod u Ustav.

Pritom, na zadnjem popisu u Makedoniji kao Bugari su se izjasnili ukupno 3.500 ljudi, a veliku makedonsku manjinu u Bugarskoj Sofija ne samo što ne priznaje, nego im brani bilo kakav oblik organizovanja te je zbog toga izgubila 14 presuda od Suda za ljudska prava u Strazburu.

Dosada su za sve 27 zemlje EU za napredak u pregovorima važili samo “kopenhaški kriteriji” i ovaj presedan da bilateralne nesuglasice sačinjavaju pregovarački okvir otvara opasan presedan i za druge države Z. Balkana koje imaju evropske aspiracije. Naravno, do sada nijedna država aspirant nije mijenjala Ustav da bi otpočela pregovore sa Unijom.

Sami pristupni pregovori koji su reformirali države i pripremale ih da budu članice Unije u slučaju Sjeverne Makedonije neće ovisiti o ispunjavanju kopenhaških kriterija, nego će se jedanput godišnje ocjenjivati napredak u “dobrosusjedskim odnosima” Bugarske i S. Makedonije.

Nakon bugarskih veta i otvorenih aspiracija na jezik, narod, a samim tim i na teritorij (za vrijeme glasanja oko veta u bugarskoj Skupštini je bilo desetine transparenata “Makedonija je Bugarska”), odnosi Sofije i Skoplja su postali ne može biti gori, a na socijalnim mrežama i u nekim medijima u obje zemlje dominira govor mržnje.

Prije francuskog prijedloga za rješavanje spora su na pregovaračkom stolu bili portugalski, odnosno njemački prijedlog, koji su bili kudikamo balansiraniji i nisu dozvoljavali bugarskim zahtjevima da budu dio pregovaračkog okvira, odnosno da postanu na neki način evropski zahtjevi, ali Sofija ih nije htjela prihvatiti.

Drama oko ponude

Francuski prijedlog je najprije prihvatio bugarski parlament, nakon burnih rasprava. Makedonski premijer Dimitar Kovačevski je u Briselu prvo odbio prijedlog Pariza, izjavljujući da je francuski prijedlog neprihvatljiv za dostojanstvo Makedonaca, ali već iduće nedjelje, na NATO samitu u Madridu, Makron je izjavio da su S. Makedonija i Bugarska sasvim blizu rješenja. Nedugo zatim Kovačevski je izjavio da je u Madridu dobio revidiran prijedlog, koji je dobar i gdje Makedonija dobija čisti identitet. Odmah nakon te izjave makedonski premijer je otpočeo široke političke konsultacije sa svim strankama i nevladinim sektorom oko ponude Pariza.

Izjavu Kovačevskog da je francuski prijedlog revidiran u korist Skoplja u startu su demantovali francuska ambasadorica u Skoplju i bugarska ministrica inostranih poslova Teodora Genčeva, koji su izjavili da nema novog francuskog prijedloga te da je prijedlog ostao isti.

To je samo uvećalo podozrenje u makedonskoj javnosti, koja nije dobila na uvid prijedlog Pariza, zato što su makedonske vlaste govorile da prijedlog nisu dobili, dok se u bugarskom parlamentu vodila rasprava oko istog prijedloga.

Obično se takvi kompromisni prijedlozi sastavljuju u konsultaciji sa zasegnutim stranama, što je dovelo do komentara u Skoplju da Vlada krije dokument i nije transparentna, ili zaista se ne zna šta piše u dokumentu koji se odnosi na S. Makedoniju, što bi bio neprihvatljiv amaterizam.

Konačno su se u javnosti pojavio revidirani francuski prijedlog, a nepodijeljeno mišljenje eksperata za evropska pitanja je da je modifikovani prijedlog pretrpio samo kozmetičke izmjene i da makedonska Vlada ne smije prihvatiti ovakav prijedlog. Sa ovim stavom su u zadnjih nekoliko dana izašle čak 11 nevladinih i tink-tenk organizacija čija je specijalnost EU.

Makedonska opozicija ne želi uopšte diskutirati oko ovog prijedloga i svakodnevno protestira, ocjenjujući prijedlog kao krajnje ponižavajući i asimilatorski, te da, ako S. Makedonija jednog dana završi pregovore sa Unijom, epilog toga će biti da Makedonci postanu Bugari.

Sa prijedlogom se ne slažu i tri manje stranke koje su dio vladajuće koalicije: Demokratski savez, DOM i Liberaldemokrati, ali vlasti i bez njih u skupštini imaju većinu, zato što podršku prijedlogu daju opozicione stranke etničkih Albanaca.

Sjeverna Makedonija i Albanija su u istom paketu za otpočinjanje pregovora sa Unijom, a bugarski veto za Skoplje je istovremeno bio veto i za Tiranu. Ukoliko Skoplje prihvati francuski prijedlog, to bi značilo zeleno svjetlo i za Albaniju, koja je u zadnje dvije godine kolateralna šteta bugarskog veta.

Ministar spoljnih poslova Bujar Osmani, koji je etnički Albanac, rekao je da je prijedlog dobar, da se treba prihvatiti i da postoji rizik za raspirivanje etničkih tenzija u S. Makedoniji ukoliko se prijedlog odbije, što su mnogi doživjeli kao otvorenu prijetnju i što je samo podiglo političke tenzije do stepena usijanja.

U narednih dana će u Skoplju dolaziti evropski emisari sa porukom da se francuski prijedlog prihvati, ali njihov kredibilitet je unaprijed srozan zato što su prije samo nekoliko godina, agitujući za prihvatanje Prespanskog ugovora sa Grčkom, kojim je promijenjeno ime Makedonija u Sjeverna Makedonija, govorili da je to zadnji kompromis koji široko otvara vrata euroatlantskih integracija. Nakon potpisivanja Prespanskog ugovora S. Makedonija je postala članica NATO-a, ali nisu otvoreni pregovori sa EU, najprije zbog francuskog veta, jer je Pariz imao primjedbe i tražio promjenu metodologije za aspirantske zemlje, a nakon toga je veto uložila Sofija.

Nepodijeljeno je mišljenje da čak i ako Vlada progura prijedlog na mišiće, uz veliko građansko nezadovoljstvo i masovne demonstracije, to ipak neće startovati pregovore sa Evropskom komisijom, jer uslov za to je da Bugari uđu u Ustav, za što je potrebno dvotrećinska većina u parlamentu, što je, imajući u vidu stav opozicije, sasvim nemoguće.

Autor je novinar i politički analitičar

(balkans.aljazeera.net)