Samo par dana nakon što je premijer Abazović dao izjavu koju nije morao naknadno da pojašnjava, još manje da se zbog nje izvinjava, štaviše može biti ponosan na nju - predsjednik DPS-a i partijske države M.Đ. mu je nesvjesno dao za pravo. Premijer je, naime, dobro primijetio da „iza svakog patriotizma stoji korupcija“. Što je samo parafraza 250 godina stare maksime dr Samjuela Džonsona da je „patriotizam posljednje utočište hulja“! Ili kako je u stihu prije 100 godina sročio veliki Dis: „Dostojanstva podeliše idioti/ …Mračne duše nazvaše se patrioti/…
Samo par dana nakon pomenute poruke premijera, oglasio se predsjednik DPS-a i utemeljivač privatne države M.Đ. opakom izjavom da je crnogorski nacionalizam odbrambeni i samim tim bezopasan! Da bi uz asistenciju Raonićevog držača mikrofona poentirao kako je naš nacionalizam čak poželjan, jer je organski, bio, bez glutena i šećera, što znači zdrav i za svaku upotrebu. Prije i poslije Belvedera. Kontraindikacije su nepoznate osim moguće blage dijareje. Ako ne vjerujete, pitajte komesara Ivana Vukovića.
Samo par dana nakon što je glavni urednik Vijesti Srdan Kosović objasnio zašto je svaki nacionalizam dinamit u temeljima države, digla se patriotska kuka, a posebno motika. Od dežurnih bacača plamena Zekovića, Nikolaidisa, Batrićevića, preko novokomponovane Daliborke U. i nedužnog Vukanovića, do vrhovnog Gospodara M.Đ. koji nam objasni kako Vijesti nijesu na braniku njegove privatne države i kako Srdan pokušava da opravda neopravdani izostanak sa Veljovićve pokazne vježbe na Belvederu.
Ali nije to bilo najzabavnije u monologu predsjednika države. Samo par dana nakon što je kolumnista Vijesti Željko Pantelić pisao iz Brisela da EU zvaničnici podržavaju Đukanovićevo skoro povlačenje, na častan način koji on sam odabere, gospodar je crven u licu kazao kako („za razliku od nekih čak iz mog okruženja“) on ne pristaje da Evropi prinosi žrtve, posebno ne nevine (Medenica, Jovanić, Vukotić), posebno ne sebe samog, samo zato da bi se potvrdilo kako CG nije njegova privatna država već zemlja vladavine prava. Tako kaže predsjednik.
A ja baš pomislio da je nakon tri decenije odustao od ćeranja, govora mržnje, podjela i guranja društva u ambis nacionalističkih strasti. Ali uzalud. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako. Zato je EU zvaničnicima poručio da ne razmišlja o povlačenju već o novoj kandidaturi za predsjedničku funkciju. Nakon tri decenije autokratije i grabeži. Dobro mu učinjelo.
Ali nije ni to bilo najgore u nastupu predsjednika. Nije prošlo ni 24 sata nakon hapšenja, po statutu firme i zakonu, najodgovornijih za satiranje državnog giganta Plantaža, a to je Bord direktora, da bi tamničar zarobljene države (tako je govorio Ranko Krivokapić) poslao prijeteću poruku probuđenim i oslobođenim tužiocima - nećemo vam to zaboraviti! Dakle, Novović, Radonjić, Jovanović, i svi časni tužioci neka se spreme jer kada neko DPS sudsko vijeće, na čelu sa recimo slavnim Nenadom Otaševićem, za koga nikad nijeste čuli, oslobodi osumnjičene - mi im to nećemo zaboraviti. A možemo samo da nagađamo na koga je predsjednik mislio kada je pomenuo njih koji ne zaboravljaju - na Partiju, Splendid, kavački klan, škaljarski klan, ili samo na sebe i Zorana Pažina?!
Predsjednik, dakle, ne odustaje, ali ni premijer.
Samo šest dana nakon što je uveo zemlju u parlamentarnu krizu rizikujući da izgubi posljednji voz za EU, mlađani Abazović nam objašnjava da „ako propustimo ovaj momenat, to neće značiti da smo propustili samo njega, već i naredni momenat“. Ma neka…
Podjednako cinično kao kad predsjednik mijenja teze pa svoje brutalno miješanje u tužilačke istrage pravda izmišljenim pritiskom medija i NVO na tužioce i procese. Slično tome, premijer pokušava da nekom drugom adresira skretanje sa pravoga puta iako činjenice govore da je on glavni krivac. I umjesto da se, kao nakon Potočara i izvinjenja za neopreznu izjavu, i ovdje koriguje i kaže kako ga je povuklo, kako on ipak nije Vučić da može da radi šta mu je volja i da nas zajebava dokle mu je volja - on se pravi Englez pa o sebi priča u trećem licu ili ono što treba sebi da kaže, adresira javnosti. Zato se doveo u situaciju da mu Demokrate superiorno i sa dozom sarkazma nude da potpiše TU, izgura imenovanja u pravosuđu i onda podnese ostavku pa će mu u novoj/staroj Vladi dati da bude ministar sporta. Umjesto da je on njih, prije TU, pustio da se krčkaju u desničarskom sosu stavljajući ih u neugodnu situaciju da moraju glasati za pravosudne pozicije i imenovanja koje podržava i EU.
Samo godinu i po nakon što je uzletio u orbitu vlasti i političke moći, mladi i talentovani premijer pokazuje simptome slavoljublja i narcisoidnosti, koji su u Đukanovićevom slučaju metastazirali i sada imamo lidera koji je dinamit u temeljima države. Kao i njegov odbrambeni nacionalizam i agresivni govor mržnje.
Možda za Abazovića nije kasno da se spusti na zemlju i posluša sebe samog: „Ako propustimo ovaj momenat, neće značiti da smo propustili samo njega, već i naredni momenat“! Bravo, Dritane, možeš ti to.
Što se predsjednika tiče, njemu je kasno za promjenu. Jedino kako bi mogao da pomogne državi u koju se kune, jeste da obraduje i EU zvaničnike i najveći broj svojih podanika i da se povuče.
Milo, vakat je.
Na kraju, da bi i jedan i drugi, i predsjednik i premijer, shvatili da u pomenutim opaskama i sugestijama nema ničeg ličnog, ni zlonamjernog, neka pročitaju kako je čuveni psihijatar i neurolog Viktor Frankl odgovorio na pitanje koja je razlika između Frojdove psihoanalize i njegove logoterapije: „U psihoterapiji pacijent mora ležati na kauču i govoriti vam stvari koje je ponekad neprijatno govoriti. U logoterapiji, pacijent mora sjedjeti uspravno ali mora i slušati stvari koje je nekad neprijatno slušati“.
Kod EU zvaničnika to se definiše i kao - častan odlazak.
Bonus video:
