STAV

Neznanje ili namjera?

Efikasna sudska vlast je osnov društvene sigurnosti i jedini opšte prihvaćeni mehanizam za rješavanja svih sporova unutar određene države. Ko i zašto onemogućava da visokotenzični sporovi u Crnoj Gori budu institucionalno usmjereni i riješeni shodno njenom pravnom poretku?

3413 pregleda 2 komentar(a)
Foto: FB
Foto: FB

I ovlaš prateći političke prilike u Crnoj Gori, može se sa lakoćom konstatovati da zdravorazumskog postupanja nema među aktuelnim predstavnicima naroda. Ako se određenim članovima Skupštine Crne Gore eventualno i ne dopada neodarvinizam našeg društva, onda među istima defenitivno nema onih koji pokušavaju da na sveobuhvatan i inkluzivan način otklone razloge za nefunkcionalno pravosuđe i blokirano djelovanje Ustavnog suda Crne Gore. Naime, nakon ponovnog neizbora sudija Ustavnog suda i dnevnopolitičke brutalizacije izbora za članove Sudskog savjeta, stranački establišment otkrio je svoje pravo, prljavo lice. Ne samo da nema volje da se iskoristi globalni trenutak i ispuni minimum EU uslova, već se kod određenih poslanika uočava otvorena namjera da se ovi izborni procesi u Skupštini Crne Gore nikada ne okončaju! Neetičkim postupanjem prema izuzetnim pravnicima tokom skupštinskih procedura ne samo da je direktno omalovažavana pravna struka (eng. legal profession), već je i namjenski ugrožena država Crna Gora, kao i bezbjednost njenih građana!

Svakom laiku poznato je da efikasna sudska vlast predstavlja osnov društvene sigurnosti i jedini opšte prihvaćeni mehanizam za rješavanja svih mogućih sporova unutar određene države. Naravno, građani Crne Gore mogli su se tokom turbuletnih godina uvjeriti kako je Ustavni sud često bio „filter“ zahvaljujući kojem su naši tranzicioni konflikti dobijali svoje pravno ishodište. Ko i zašto onemogućava da u Crnoj Gori visokotenzični sporovi budu institucionalno usmjereni i riješeni shodno njenom pravnom poretku?

Svaki pravnik u Crnoj Gori koji drži do svog poziva, kao i građanin koji očekuje savjesno postupanje članova Ustavnog odbora mora se otvoreno zapitati - kako neko (i po kojim principima logike) može iznijeti tvrdnju za kandidata sa potpunim pravničkim obrazovanjem, najvišom akademskom titulom i veoma respektabilnim profesionalnim angažmanom da „previše dobro zvuči i da je tu nešto sumnjivo“? Jedina sumnja je zapravo da Ustavni sud Crne Gore od 13. septembra, zbog odlaska jednog od sudija u starosnu penziju, neće moći da donosi odluke jer neće imati kvorum za odlučivanje. Ova sumnja je još zlosudnija ako se zna da zbog parlamentarnih procedura i rokova Ustavni sud možda neće biti komplementiran i za predstojeće oktobarske izbore.

Michel Hein je u svom naučnom radu „The institutionalization of the Rule of Law - Establishment of constitutional courts in the eastern european countries“, obrazlažući nužnost da ustavni sudovi u svom radu moraju sačuvati nezavisnost, jasno definisao njihov konstitucionalni položaj i njihovo postupanje kojim diferenciraju politiku i pravo, odnosno istakao da njihovo odlučivanje sprječava dominaciju politike nad pravom!

Matthias Hartwig u svom djelu „Constitutional dialogue and justification of judicial review“ navodi da je tokom prvih godina tranzicionog procesa u postkomunističkim državama uloga ustavnih sudova bila od presudnog značaja u definisanju granica ovlašćenja najvažnijih nosilaca državne vlasti. Uz sve do sada navedeno, možda je najznačajnija karakteristika koju je Alexei Trochev naveo u svom „Less democracy, more courts - A puzzle of judicial review in Russia“ i po kojoj „ustavni sudovi imaju zadatak da štite demokratske vrijednosti, individualna prava i služe kao bedem koji štite državu od povratka u totalitarnu prošlost“.

Ustavno sudstvo kod većine zemalja predstavlja najmoćniji institucionalni oblik zaštite ustava i ono je u slučaju Crne Gore poodavno ugroženo. Problem sa funkcionalnošu Ustavnog suda ne datira od 30. avgusta 2020. godine, već se on i te kako vezuje za period apsolutizma DPS-a. Sve to potvrđuje da vršioci zakonodavne vlasti, ma ko oni bili, žele da Ustavnom sudu Crne Gore nametnu svoj politički pritisak. S obzirom na neformalne komentare, koji su za sada daleko od ušiju javnosti, i koji se odnose na složenost izbornih procedura za određene javne funkcije, evidentna je želja skoro svih političkih stranaka da se trebaju desiti određene izmjene Ustava Crne Gore.

Ova tendencija zabrinjava iz više razloga! Prvo, jer se njome pokušava opravdati izostanak tolerantne i otvorene komunikacije među političkim subjektima, dok se, iz drugog razloga, nastoji Skupštini Crne Gori dodjeliti značajnija uloga u tumačenju Ustava Crne Gore i time otvoriti mogućnost da zakonska rješenja koja, poput nedavno ukinutih izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi, mogu biti iznova razmatrana i usvajana. Po ovom pitanju nije potrebno isticati kako bi eventualne izmjene u ovom pravcu u potpunosti isključile etičku, pravnu i političku odgovornost nezaježljivih parlamentaraca. Treća, i ništa manje opasna tendencija, jeste okolnost da se kroz tzv. „v.d. stanja“ odlažu neophodne izborne procedure i da u tim okolnosti nastaju situacije koje nijesu pravno regulisane. Naravno, i trenutni odnos zakonodavne vlasti prema Ustavnom sudu Crne Gore s namjerom je udaljio stručnu i laičku javnost od suštine aktuelnog problema - funkcionalnost Ustavnog suda Crne Gore znatno bi se poboljšala novim zakonom koji bi mu odredio dodatne i djelotvornije nadležnosti!

Na kraju, zbog svega u šta se crnogorska javnost mogla uvjeriti tokom saslušavanja kandidata za izbor članova Sudskog savjeta i sudija Ustavnog suda, kao neminovnost nameće se potreba da strukovne asocijacije - Udruženje pravnika Crne Gore, Udruženje sudija Crne Gore, Udruženje državnih tužilaca Crne Gore, Advokatska komora Crne Gore, Centar za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu, Sindikat uprave i pravosuđa i ostali, shodno svojim ovlašćenjima, osmisle i sprovedu aktivnosti kojima će pospješiti i uticati na okončanje procesa izbora i imenovanja vršilaca sudskih i tužilačkih funkcija, kao i sudija Ustavnog suda Crne Gore.

Dignitas non moritur!