Petak, 2. septembar - Tako to biva kad žaba vidi da se konj potkiva pa i ona digne nogu. Preciznije, kad društvo koje još funkcioniše po plemenskim principima natovari sebi samar evropskih tekovina, bez prethodne provjere gabarita leđa i samara...
Što će crna žaba, nije imala dovoljno administrativnih kapaciteta da realno procijene njeno stanje i snagu.
Crna Gora ne da ih je imala dovoljno nego i viška, ali uprkos tome nije odoljela ponudi o ubrzanom potkivanju.
Crkvene teme jesu bile povod za obaranje čak tri vlade za dvije godine.
Unutar Crne Gore jeste sva tri puta kako-tako sklepana kritična masa za njihov pad.
Ali startni meci za utrkivanje u njihovom rušenju ispaljivani su iz Brisela. Direktno ili posredno, po dogovoru sa Vašingtonom ili bez njega, odavno je svejedno...
Da evropski partneri nijesu 2016. puštili Mila Đukanovića niz vodu, ili ga samo ostavili na cjedilu, drugačiji bi bio njegov ponoćni skor 30. avgusta 2020.
Zar on nije pao zbog zbira opozicionih glasova?
Formalno jeste, ali taj zbir ne bi bio manji ni 2016. da mu zapadni partneri nijesu pripomogli glede "državnog udara", unatoč tome što se nije dogodio.
Zašto su to uradili pokazao je ubrzani prijem u NATO, iako je Crna Gora tada ispunjavala uslove taman kao i Kosovo danas.
Prvi put, kritična masa bila je dostignuta još davne 1996. Evropski posmatrači pravili su se slijepi i na prekrajanje granica izbornih jedinica usred kampanje i na krađu glasačkih listića u izbornoj noći.
Zbog čega? Pa zbog ubrzanih priprema za obaranje Slobodana Miloševića. Koje su vrlo brzo obznanjene Đukanovićevom izjavom za srpske medije da je „danas gospodin Milošević čovjek prevaziđene političke misli, lišen sposobnosti strateškog gledanja na izazove koji stoje pred našom državom".
Nakon toga, crnogorska vlast udomila je u Podgorici i Budvi skoro sve lidere srpske opozicije, preuzela na sebe izdavanje i distribuciju njihovih medija i - počeo je združeni poduhvat rušenja velikog vođe...
* * *
Da evropski partneri nijesu 2020. podržali Zdravka Krivokapića...
Da ga Boris Džonson nije u Londonu bratski zagrlio...
Da Angela Merkel nakon susreta u Tirani nije urbi et orbi razglasila kako podržava i njega i njegovu Vladu...
Da mu Emanuel Makron iz Pariza nije poručio "Francuska je uz Vas"...
Ne bi bilo trika da apostolska Vlada potraje ni do prvog Božića, a kamoli drugog.
Digli su ruke od njega zbog odanosti SPC?
Ma kakvi, nijesu to zemlje lajčak-diplomatije od danas do sjutra. Znale su članice EU i ko ga je stavio na vrh izborne liste i za koga će isključivo raditi kad se nađe na vrhu države.
Uostalom, Zdravko Krivokapić to nije ni krio...
* * *
A zašto su evropski partneri digli ruke od Vlade Dritana Abazovića, e to će ostati tajna do kraja naredne sedmice.
Zbog korupcije i kriminala sigurno nijesu, nijedno hapšenje i nijedna zapljena nijesu prošli bez njihovih čestitki.
U izjave evropskih izaslanika i komesara da je on usporio, zaustavio ili čak blokirao put Crne Gore ka EU ne vjeruju ni davaoci ni primaoci tih izjava.
Prvo, da je Crna Gora bila tako blizu ulasku u EU ne bi joj ni vaskrsli vođa srpskog četničkog pokreta mogao prepriječiti put za 113 dana, a kamoli goloruki albanski četnik...
Drugo, ali mnogo važnije, da u evrointegracije Crna Gora ide stranputicom presudio je još prije četiri godine Johanes Han i zaprijetio klauzulom balansa.
U izvještajima Evropske komisije od tada nije bilo balansiranja. Crna Gora označavana je kao zarobljena država blokiranih institucija i endemske korupcije.
Ako je to taj put koji je Abazovićeva Vlada blokirala ili bar usporila, a izvjestioci EK su najmanje stotinu puta izvijestili da je bio baš takav, onda je bilo očekivano da lideri svih članica EU pošalju poruku poput Makronove.
Umjesto toga, poslali su Miroslava Lajčaka da traga za novim premijerom.
Uz istu mantru koja je prije samo tri mjeseca predočena odlazećem - "Crnoj Gori potrebni su hrabri lideri koji će donositi hrabre odluke"...
* * *
Subota, 3. septembar - Pripazite što želite, može vam se želja i ostvariti, pade mi na um još jedna izreka dok sam prepisivala poruku o "hrabrim liderima i hrabrim odlukama"...
Možda se evropskim partnerima posreći da im se u trećem pokušaju - čudo je ta simbolika broja tri - konačno ispuni želja.
I da crnogorski premijer bude - Andrija Mandić.
Ako je suditi po njegovim izjavama, to mu je završeno.
- Parlamentarna većina od 30. avgusta ponovo je na okupu, lako smo se dogovorili - bio je pun optimizma jedan od vođa DF-a nakon jučerašnjeg potpisivanja sporazuma nove stare većine.
- Konačno smo se vratili rezultatima izbora. Uslov SNP-a je (samo) da današnja sjednica ne bude održana ili da bude odgođena - nije juče zaostajao u optimizmu ni lider SNP-a Vladimir Joković.
- Sve što je dogovoreno na sastanku "stare parlamentarne većine" pašće u vodu ukoliko danas bude smijenjena predsjednica parlamenta Danijela Đurović - narušio je optimizam negdašnjih partnera iz ZBCG-a, izvršni direktor Ure Zoran Mikić.
Pauza u Skupštini još traje, predsjednica juče nije smijenjena.
Ostalo je, međutim, nejasno hoće li sporazum pasti u vodu ako do njene smjene dođe narednih dana, ili je ultimatum sadašnjih partnera u Vladi važio samo za petak.
- Sve dok Danijela Đurović bude obavljala funkciju predsjednice Skupštine, primjena sporazuma biće blokirana - razriješio je dio nejasnoća poslanik DCG-a Momo Koprivica.
Samo još da Demokrate među sobom razjasne je li taj zahtjev osveta za smjenu njihovog lidera Alekse Bečića, pripremanje terena za odustajanje od sporazuma u posljednji čas ili nešto treće...
Miroslav Lajčak još se nije glaskao povodom moguće zamjene njegovog kandidata za "hrabrog lidera koji donosi hrabre odluke". Oliver Varhelji nažalost jeste, ali povodom Otvorenog Balkana.
Evropski komesar za proširenje i dalje uporno podržava tu inicijativu, iako su mnoge države članice EU skeptične po tom pitanju i daju prednost Berlinskom procesu.
Tu zbrku Brisel izvozi na Balkan već mjesecima.
- Evropska unija trebalo bi da prestane da šalje različite poruke i time stvara zabunu oko toga da li je nešto dobro ili nije za integraciju u EU - upozorila je ministarka Jovana Marović.
Bolje ikad nego nikad, ali kamo sreće da je Vlada to uradila još na početku mandata...
* * *
Nedjelja, 4. septembar - Zakasnio je i Andrija Mandić s porukom da "ne želimo da se neko miješa u naše međusobne dogovore, bilo koja adresa sa strane".
Dobro je što je to poručio baš preko RTS-a.
Loše je što nije precizirao da li se to odnosi samo na državne partnere iz zemalja EU ili i na partijske partnere DF-a iz susjedstva. S posebnim osvrtom na vlasnika državnog medijskog servisa i države Srbije...
Što jes' jes', u pravu je Mandić bio ovoga puta - "miješanje raznih nedobronamjernih adresa dominantno je prethodne dvije godine uticalo na izbore Vlade"...
* * *
Ponedjeljak, 5. septembar - Ne bih se ni ja miješala u nezavisnost pravosuđa, da se odavno najavljeni početak ponovljenog suđenja za tzv. "državni udar" nije pretvorio u sprdnju i sa okrivljenima i sa sudstvom i sa državom.
Kako je krenulo, nadmašiće prvu sezonu političke sapunice. Sjeća li se ko još onog sinopsisa...
Dva Srbina iz Crne Gore unajmila su desetak Srba iz Srbije i dvojicu Rusa iz Rusije da 16. oktobra 2016, čim najjača partija Srba u Crnoj Gori proglasi pobjedu, pucaju u Srbe koji dođu na slavlje ispred crnogorskog parlamenta.
A zašto je "državni udar" propao?
Od osmoro "terorista" iz Srbije, petoro se pogubilo u potrazi za brzom hranom kod Autobuske stanice, dvoje zaljubljenih je tokom skrivanja oko Delte nabasalo na policiju, a osmi je blagovremeno našao utočište u Specijalnom tužilaštvu...
Postojanje dvojice Rusa još nije zvanično potvrđeno.
Novo suđenje odgađano je pet-šest puta. Posljednji razlog je - hakerski napad na kompjuterski sistem suda.
A što je bilo sa onom dvojicom Srba s početka priče?
Još čekaju sudsku pravdu. Do tada, pokušavaju da se izbore za političku.
Ako i uspiju, slijedi im još jedan proces za udar na državu. Ne u Podgorici nego u Briselu...
* * *
Utorak, 6. septembar - Nakon drugog sastanka prve parlamentarne većine koja je uspjela da porazi DPS, polovina te većine bila je puna optimizma.
- Veoma uspješan sastanak - saopštio je Andrija Mandić radosnu vijest.
Za tužnu je bio zadužen predstavnik pobjedničke manjine.
- Ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno - vratio je frontovce u realnost Momo Koprivica iz DCG-a.
Uprkos tome, određeni su prioriteti Vlade: socio-ekonomske teme, pravna sigurnost građana i borba protiv kriminala i korupcije.
Optimisti su i povodom raspodjele funkcija - predsjednika Skupštine, Vlade i odbora, zatim potpredsjednika Skupštine, Vlade i odbora, pa onda državnih sekretara, sekretara u ministarstvima, njihovih zamjenika i pomoćnika...
Masa je to posla, zato će sastanci biti svakodnevni.
Do kada? Nijesu precizirali, ali zakon dozvoljava samo do kraja naredne sedmice.
A onda? Ne znam, ali sve su prilike da će se naciji obratiti Predsjednik države.
Kako ono bješe...
- Na osnovu člana 95 tačka 4 Ustava Crne Gore (,,Sl. list CG’’, br. 1/07 i 38/13), člana 13 stav 1, 3 i 4, člana 14 stav 1 i 2 Zakona o izboru odbornika i poslanika (,,Sl. list RCG’’, br. 04/98, 05/98, 17/98, 14/00, 18/00, 73/00, 09/01, 41/02, 46/02, 45/04, 48/06, 56/06 i ,,Sl. list CG’’, br. 46/11, 14/14, 47/14, 12/16, 60/17, 10/18), donosim
ODLUKU
1. Raspisujem izbore za poslanike u Skupštini Crne Gore.
2. Izbori će biti održani 20. novembra 2022. godine.
3. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja, a biće objavljena u Službenom listu Crne Gore.
Podgorica, 19. 09. 2022. godine,
Milo Đukanović
I tačka.
Bonus video:
