NEKO DRUGI

Rusko-kinesko partnerstvo ne izgleda kao ‘bezgranično’

Iako su se ekonomski i trgovinski odnosi između dvije zemlje značajno produbili, oni nisu dostigli nivo koji bi naveo Peking da prestane biti oprezan

5571 pregleda 3 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Nedavni sastanak između ruskog i kineskog predsjednika u Samarkandu, na marginama samita Šangajske organizacije koji je održan u Uzbekistanu, bio je prvi lični susret dvojice lidera od izbijanja ruskog rata u Ukrajini. Susret je bio izrazito značajan kako bi se utvrdilo je li rusko-kinesko partnerstvo, koje su Putin i Xi opisali nekoliko sedmica prije rata kao “bezgranično”, zaista takvo.

Dosadašnji stav Kine o sukobu dokazao je da ovo partnerstvo nije baš bez granica. Iako su se ekonomski i trgovinski odnosi između dvije zemlje značajno produbili u poslijeratnom periodu, oni nisu dostigli nivo koji bi naveo Peking da prestane biti oprezan po pitanju rizika koje nosi kršenje zapadnih sankcija nametnutih Rusiji.

Kineski uvoz je u velikoj mjeri pomogao Rusiji da popuni prazninu koju su ostavili zapadni brendovi. Također se povećao i udio kineskog izvoza mikročipova i drugih elektronskih komponenti i sirovina u Rusiju. S druge strane, Rusija je većinu svog izvoza nafte prebacila u Kinu i Indiju, a ne u Evropu, a ruska Centralna banka sada planira prihvatiti kineski juan kao glavnu valutu u svojim deviznim rezervama, umjesto dolara i eura.

I pored toga, Kina i dalje želi utvrditi granice ovog odnosa na način da izbjegne uplitanje u Putinov sukob sa Zapadom. Činjenica je da je samit u Samarkandu održan u vrijeme značajnih vojnih neuspjeha Moskve u istočnoj Ukrajini u posljednje vrijeme, zbog čega je teško očekivati da će Kina izložiti riziku svoj oprezni pristup u rusko-zapadnom sukobu. Međutim, u slaboj ruskoj poziciji može pronaći priliku da dobije dodatne prednosti u ekonomskim odnosima sa Rusijom. To se jasno očituje u Putinovom priznanju da će Kina u konačnici staviti svoje interese iznad svega. Putin, zapravo, nema luksuz da dobije bolje kompetitivne uslove u ekonomskim odnosima sa Pekingom, dok je stabilnost ruske ekonomije nakon sankcija postala uslovljena kineskom podrškom.

Kineski interes za tok rusko-ukrajinskog rata

Pored toga, čini se da Peking nije voljan da Moskvi isporuči neke visokotehnološke proizvode, poput naprednih poluprovodnika, u nastojanju da izbjegne kršenje zapadnih sankcija. Trgovinski odnosi između dvije zemlje nakon rata već su stavljeni pod lupu Zapada. U junu je američko Ministarstvo trgovine dodalo pet kineskih elektronskih kompanija na svoju trgovinsku crnu listu zbog navodne pomoći ruskoj odbrambenoj industriji.

Na političkom nivou, Peking i dalje izbjegava iskazati otvorenu podršku Putinovom ratu u Ukrajini. Premda je Kina već iskazala svoju podršku ruskim pritužbama po pitanju širenja NATO-a, bila je jasna u naglašavanju svoje podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine. Djelomična i oprezna kineska podrška Putinu pružila je priliku Pekingu da ostvari veće ekonomske koristi u svojim odnosima s Moskvom, a istovremeno je sačuvala prostor da se izbjegnu posljedice bilo kakvog ruskog poraza u ratu.

Zapravo, Kina je uspjela da u svom stavu o rusko-zapadnom sukobu usvoji pristup koji joj donosi pobjedu: ako Rusija izađe kao pobjednik u ovom sukobu, to će ojačati poziciju Kine u političkom i ekonomskom nadmetanju sa Zapadom, dok će slabost Rusije učiniti da se Putin više oslanja na Peking i da više ovisi o njemu u vanjskim pitanjima.

Uprkos zapadnjačkom uvjerenju da će potreba Rusije za Kinom pružiti Pekingu glavnu riječ u neravnopravnom odnosu, dvije zemlje dijele veliki zajednički cilj, a to je poniziti Zapad i oslabiti njegovu globalnu hegemoniju. Postoji velika vjerovatnoća da će ovaj cilj ostati dominantan u upravljanju natjecateljskim odnosima između Moskve i Pekinga u doglednoj budućnosti u odnosu na druge aspekte konkurencije.

Kineski interes za tok rusko-ukrajinskog rata ne proizlazi samo iz zabrinutosti da bi moglo doći do poraza bliskog saveznika kao što je Rusija, nego i toga da će rezultati rusko-zapadne konfrontacije testirati snagu Zapada u otporu nastojanjima Moskve i Pekinga da se svjetski poredak preoblikuje u skladu s novim pravilima zasnovanim na multipolarnosti, umjesto na zapadnoj hegemoniji.

Pažljivo balansiranje interesa

S obzirom na to da se kinesko-američko rivalstvo uglavnom zasniva na ekonomiji, ekonomska konfrontacija između Rusije i Zapada direktno se odražava na ovu konkurenciju. To objašnjava i nastojanje Pekinga da održi rusku ekonomiju na nogama dok se suočava s pritiskom zapadnih sankcija. Ako ovo oružje uspije pokoriti Putina, to će pokazati sposobnost Zapada da iskoristi svoju ekonomsku moć da pokori Peking u budućnosti. S druge strane, neuspjeh ili uspjeh Rusije da okonča rat u svoju korist također će pokazati u kojoj mjeri je Peking u stanju ponoviti Putinovo iskustvo kako bi Tajvan silom pripojio svojim teritorijama. Jedan od glavnih motiva za sve veći angažman SAD-a u osujećivanju ruskog rata protiv Ukrajine jeste odvratiti Kinu od toga da u budućnosti razmišlja o korištenju sile za promjenu statusa Tajvana u igri natjecanja s Pekingom.

Za razliku od perioda Hladnog rata u kojem je Zapad bio u stanju zadržati Kinu neutralnom u borbi sa Sovjetskim Savezom, rastuća kineska tendencija da postane globalna sila koja se takmiči sa SAD, kao i osjećaj Pekinga da je Washington odustao od pristupa “Jedna Kina” i radi na jačanju tajvanskog separatizma, otežavaju nastojanja Zapada da uspori kinesko kretanje u pravcu produbljivanja partnerstva s Rusijom.

Iako Rusija smatra da je ekonomska podrška Kine važan faktor za izbjegavanje ekonomskog kolapsa, njena potreba da izvuče više iz ovih odnosa kako bi poduprla svoju ratnu mašineriju vrši pritisak na oprezni pristup Pekinga. Rusija se sve više gura u kineski zagrljaj, dok Peking vidi priliku da dobije nove ustupke u trgovini sa Moskvom, posebno u oblasti energetike. Međutim, vanjski faktori imaju veliki ekonomski utjecaj na Kinu i zadaju dodatne probleme za reputaciju Pekinga u njegovim odnosima sa Zapadom. Usklađivanje dobitaka i gubitaka zahtijeva pažljivo balansiranje interesa, što Kina pokušava učiniti i u čemu je do sada bila uspješna.

Konstantna nesposobnost Rusije da ostvari odlučujuću vojnu pobjedu u Ukrajini zabrinjava Kineze podjednako kao i Putina, budući da to slabi Moskvu do te mjere da može predstavljati egzistencijalnu prijetnju vladavini bliskog prijatelja kineskog predsjednika Xija, koji dijeli njegov neprijateljski stav prema Zapadu. Produženje rata na duži period smanjuje šanse za razvoj kinesko-ruskih odnosa u “bezgranično partnerstvo”. Još jedan izazov sa kojim se suočava ovaj odnos je sve veći utjecaj ruskog rata u Ukrajini na Centralnu Aziju, budući da se Moskva i Peking nadmeću za ostvarivanje utjecaja u ovoj regiji. Posjeta kineskog predsjednika Kazahstanu, najvećoj ekonomiji u Centralnoj Aziji, prije susreta s Putinom, i naglašavanje njegove podrške toj regiji protiv bilo kakvog vanjskog uplitanja u unutrašnje stvari, bila je pokazatelj želje Pekinga da razvije bliže ekonomske odnose sa Nur-Sultanom, čime će pojačati svoj utjecaj u ruskom stražnjem dvorištu.

Autor je istraživač u oblasti međunarodnih odnosa

(Al Jazeera)

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")