Autor kolumne, kao u magnovenju, pokušava da na volšeban način, pričajući navodno legende, kao da objasni kako je kupljen Pomorski saobraćaj. I naravno, u maglovitom sjećanju istina je prva žrtva!
Oštrim perom pisac piše o legendi na berzi i legendi o bokeljskom preduzetniku.
Kakav igrokaz. Legenda! Ta jeftina pokrivalica sa kojom se autor štiti od pravne odgovornosti za smisleno širenje neistina.
Za razliku od legendi, postoji ono što se zove istina i činjenice.
A činjenice kažu - Socijalni savjet usvaja plan privatizacije. Tako je bilo i te 2003. godine, a odnosi se na plan privatizacije 2004. godine i to ne samo za Pomorski saobraćaj, već za gomilu drugih tada državnih preduzeća.
Zatim taj plan usvaja Savjet za privatizaciju, a nakon toga i Vlada.
Konačno sve ove odluke i planovi se objavljuju u Službenom listu Crne Gore. Naravno, to je urađeno i sa planom privatizacije za 2004. godinu. Za one znatiželjne, koji vape za istinom, a to bi ponajviše trebali da čine novinari, broj Sl. list RCG je 24/2004.
Dakle, od plana do objave u Sl. listu proteklo je više od “munjevite” godine. Biće da autoru kolumne vrijeme leti!
Jasno je da svi ti dokumenti nisu bili tajni, udbini dokumenti, već su bili javno dostupni upravo iz razloga da bi se potencijalni kupci mogli spremiti za nadmetanje. Dostupni su i dan danas!
Nadalje, teza da se sama prodaja desila munjevito jer je na berzi prodaja objelodanjena navodno u petak, “na kraju ili čak poslije radnog vremena”, ono kao tajnovita, ukazuje koliko pisac kolumne ima potrebu za podmetanjem. Ali, i za podmetačinu, da bi uspjela, potrebno je znanje.
Sve i da je nalog na berzi iznesen u petak, po mraku, kako sugeriše pisac kolumne, potrebno je pet radnih dana da ponuda čeka potencijalnog narednog ponuđača i tek ako nema naredne ponude u tom roku, posao se smatra zaključenim.
Više nego dovoljno da se svaki ozbiljni investitor vrati sa plivanja i ozbiljno posveti raboti.
I još jedna neistina. Tiče se druge legende. Taj, piscu kolumne poznat, jedan bokeljski preduzetnik, prilikom prve berzanske prodaje dao je najpovoljniju ponudu i pobijedio u natjecaju ali nije imao novca da plati pa je nadmetanje ponovljeno. Znači, iz drugog puta je kupljen Pomorski saobraćaj, “munjevitom brzinom” koja se mjeri ni manje ni više nego 30 dana nakon prvog natjecaja!
Upravo usled takve očigledne munjevitosti u procesu privatizacije, pisac kolumne je u jednom u pravu - braća Ban su imala dovoljno vremena da vikendima šetaju po bijelom svijetu, da se početkom sedmice spreme za stock market i zrelo, bez ikakve panike i munjevitosti osmisle šta i kako činjeti.
Mi smo ponosni i stojimo iza kompanije Pomorski saobraćaj. Ponosni smo što smo od državnog preduzeća sa 4 trajekta kapaciteta 80 vozila, 40-ak zaposlenih, upisanih 1,3 miliona kapitala, 2,5 miliona aktive, razvili kompaniju koja sada ima 6 brodova kapaciteta 175 vozila od čega 2 novo-sagrađena sopstvenim sredstvima iz unutrašnje akumulacije i domaćinskog vođenja firme, 110 zaposlenih (u sezoni i dosta više), 10 miliona upisanog kapitala, 20 miliona aktive. Pomorski saobraćaj je veliki poreski obveznik i konstantno je u vrhu Bijele liste koju objavljuje Poreska uprava. I osnovno, a skoro najvažnije, za svo ovo vrijeme od skoro 19 godina niti jednom nije bila ugrožena sigurnost korisnika naših usluga.
Zakon o medijima nam daje pravo da na tekst reagujemo srazmjeno iznijetim činjenicama, ali nam kultura ne dozvoljava da komentarišemo autorovo ponižavanje i nas i građana pijačnim terminima sa početka sage o nama. Iz istog razloga se ovom prilikom nećemo baviti ni legendama o autoru kolumne, a ima ih mnogo!
Razumijemo da, mržnja rađa sljepilo, a u sljepilu tama prekrije svaki zračak istine. I ono što je istina, više nije.
Izvršni direktor Pomorskog saobraćaja
Dejan BAN
Bonus video:
