Petak, 17. mart - Što bi ovo, dva dana prije prvog kruga još jednog istorijskog glasanja Milo Đukanović raspisao je još jedne izbore. Nakon što je sinoć ko zna koji put prekršio Ustav i raspuštio Skupštinu...
Siguran je u pobjedu na predsjedničkim, žuri mu se da je kapitalizuje na parlamentarnim? Ma kakvi, jedina sigurnost koju mu uliva iskustvo jeste da on najbolje funkcioniše u haosu koji sam proizvede.
Tu proizvodnju uspješno je započeo najprije blokadom Ustavnog suda, a onda njegovom deblokadom koja - zbog jednog sudije manjka - lako može da ga drži u pat poziciji 3:3.
Od te pozicije opasnija je samo ova u kojoj se od sinoć nalazi država - Vlada oborena, Predsjednik u padu, Skupština na raspustu...
Vojskom, na sreću, sam ne može komandovati...
- Stekli su se uslovi da, saglasno Ustavu, član 92 stav 3, donesem ukaz o raspuštanju parlamenta - rekao je odlazeći šef države.
Nijesu se stekli, kaže Ustav, jer osim načelnog trećeg stava - da se "Skupština raspušta ukazom Predsjednika" - postoji i onaj prvi, mnogo konkretniji.
Da se Skupština raspušta "ako ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kada Predsjednik Crne Gore prvi put predloži mandatara".
Prvi put, Predsjednik je mandatara predložio još 8. oktobra 2020. I Skupština ga je prihvatila.
Prije tri mjeseca bio je dužan da predloži trećeg, Predsjednik to nije uradio i Skupština Vladu nije ni mogla izabrati.
Čudo je to kad kola krenu niza stranu nakon tri decenije pobjeda. Kako vrijeme protiče, strmoglav je sve žešći.
Jasno je Đukanoviću da od pobjede na predsjedničkim izborima nema ništa. Zato se, kako zna i umije, mora izboriti za trećinu glasova, ne bi li do parlamentarnih izbora sačuvao bar petinu Partije. Pad ispod 20 posto značio bi da DPS više ne postoji.
Strah od takvog ishoda jedini je razlog proizvodnje haosa raspuštanjem Skupštine i raspisivanjem izbora. Ni Predsjednik ni Partija nijesu mogli sebi dozvoliti luksuz ni od tri dana pauze u kampanji, a kamoli od trideset.
Čudo je i ta borbena gotovost, uoči odsudnih bitaka najvažnije je sačuvati jedinstvo bašibozuka. Neregularna vojska poznata je po nedostatku discipline, naročito kad se pauza između akcija previše oduži.
A previše bi u ovom slučaju bilo odgađanje parlamentarnih izbora do narednog proljeća, kad je već jesenji termin rezervisan za popis.
Na kojem neće biti popisano samo stanovništvo, domaćinstva i stanovi. Nego, i to prije svega, učinak Mila Đukanovića u jačanju crnogorskog nacionalnog identiteta...
* * *
Subota, 18. mart - Zbog čega ga je jačao i za šta je spreman da ga proda, pokazao je već u prvim minutima dueta sa Andrijom Mandićem.
A jesu li Crnogorci spremni da Milu Đukanoviću oproste još jednu promjenu nacionalnog kursa, vidjećemo sjutra veče.
Kad je 2002. zvanično odustao od dotadašnjeg srpskog, Slavko Perović je upozoravao da se Đukanoviću ne može vjerovati.
- Čim osjeti da mu je vlast ugrožena, vratiće se on u bratski zagrljaj - vidio je lider LSCG na vrijeme...
Što se tiče dueta u Hiltonu, takvo tonsko - bogme ni poetsko - jedinstvo nije viđeno još od davnašnjeg nastupa Monserat Kabalje i Fredija Merkjurija u Barseloni.
Kako mi na um pade taj spektakl?
Pa, i opera i rok su tada bili samo naizgled suprotstavljeni i nespojivi žanrovi.
Isto kao DPS i DF.
Često su se opera i rok i ranije dodirivali, ostvarujući neobične ili čak kontroverzne kombinacije.
Isto kao DPS i DF.
Uprkos tome, niko nije vjerovao da ova dva žanra mogu izgledati tako usaglašeno, primamljivo i efektno sve do zajedničkog koncerta.
Isto kao DPS i DF...
Inače, Monserat Kabalje je uoči zajedničkog nastupa pokupovala sve ploče Fredija Merkjurija, da bi ga bolje upoznala.
Milo Đukanović i Andrija Mandić odavno se odlično poznaju, a je li bilo kakve trgovine uoči dueta u Hiltonu saznaćemo u nedjelju veče...
* * *
Nedjelja, 19. mart - Saznali smo... "Izborna noć" emitovana je na tri-četiri kanala naizmjenično...
Obrađena trećina uzorka - Đukanović 35 posto, Mandić 19...
Dobro je, pogodila sam bar to...
Jes' da sam se ispromašivala kod Milatovića i Bečića, ali nije bitno... Najbitnije je da Đukanović gubi sa 60:40...
U svim studijima tiho, predstavnici partija kao da su pripravni za saučešće. Kao da im je glavni cilj bio partijski uspon a ne Predsjednikov pad...
Svi pokunjeni, analiziraju glasanje svojih pristalica, upoređuju sa prethodnim izborima...
Odnekud se pojavljuje snimak sa neke DPS-ovske stranice, Đukanović vodi sa 44 odsto.
Desetak minuta kasnije pada na 41...
A onda - tajac!...
Derem se iz svega mozga na političare iz svih studija... Jeste li vi normalni, brojke su vam ispred nosa, koga sad briga za partijske (ne)uspjehe, sjutra ćemo o tome...
Odustajem, nema njima pomoći, da im je bilo do višeg interesa dobili bismo novog Predsjednika u prvom krugu.
Trebalo je samo spuštiti partijski nos, zanemariti partijski ponos i - stati iza jednog kandidata...
Još prije dva mjeseca, a ne tek pri kraju ove noći...
* * *
Ponedjeljak, 20. mart - Jakov Milatović ima razloga za slavlje, za njega je drugi krug blizu.
Za Mila Đukanovića, naročito iz ugla onih koji pamte 1997/98, dovoljno daleko.
Dobro je što mu ovoga puta Vrhovni sud ne može dopisati 9.000 birača...
I što nema avio-kompaniju da mu besplatno iz dijaspore doveze triput više...
Još je bolje što ni ANB nije u njegovim rukama...
I što više nije kapac za reprizu državnog udara iz 2016...
Najbolje je, ipak, što mu se ambasadori sa Zapada ovoga puta neće obratiti tek uoči drugog kruga, nego znatno ranije...
Nije, međutim, nimalo dobro što njegova partijska služba bezbjednosti i dalje ima jak ucjenjivački kapacitet...
I što tajkuni Demokratske partije socijalista i Socijaldemokrata još imaju dovoljno rezervi za kupovinu ljudskih duša...
I što partije manje brojnih naroda mogu da udvostruče izlaznost...
I što su glasači Demokratskog fronta veoma razočarani naprasnim pomirenjem u Hiltonu...
I što članstvo Demokratske Crne Gore teško podnosi poraz svog lidera...
* * *
Utorak, 21. mart - Uh, zamalo zaboravih, Draginja Vuksanović-Stanković podnijela je ostavku na sve partijske funkcije i na mjesto poslanice u Skupštini Crne Gore.
Pošto je Skupština prethodno već raspuštena, težih posljedica po državu neće biti.
Po Socijaldemokratsku partiju hoće, i te kako.
Ne zbog izbornog rezultata, on je bolji nego na parlamentarnim, istina za jedan promil.
Nego zbog njene ispovijesti, u dva nastavka.
Za sada.
Ali, sve i da se nijedan snimak više ne pojavi - sa SDP-om je gotovo.
I to ne samo do narednih izbora, nego - za vazda...
Bonus video:
