Zemlje u razvoju sve više strahuju da će Amerika okrenuti leđa multilateralnom trgovinskom režimu. Usred rastućih geopolitičkih tenzija, vlade u zemljama sa niskim i srednjim prihodima zabrinute su zbog toga što će ih kolaps ovog režima učiniti taocima politike velikih sila, što bi pogoršalo njihove ekonomske izglede.
Takvi strahovi se ne mogu nazvati neosnovanim: trgovinska politika SAD se značajno promijenila u posljednjih nekoliko godina. Naizgled nasumični niz mjera koje je preduzeo bivši predsjednik D. Tramp (sankcije kineskim kompanijama, povećanje carina, fatalno slabljenje organa za rješavanje sporova Svjetske trgovinske organizacije/STO) evoluirao je u široku, koherentnu strategiju pod aktuelnim predsjednikom Dž. Bajdenom.
Ova strategija, osmišljena da obnovi američku ulogu u globalnoj ekonomiji, ima dva imperativa. Prvo, SAD sada vide Kinu kao svog glavnog geopolitičkog rivala, a njen tehnološki uspon kao prijetnju nacionalnoj bezbjednosti. Oštra ograničenja Bajdenove administracije na prodaju naprednih čipova i opreme za proizvodnju čipova kineskim kompanijama potvrđuju da su SAD spremne da žrtvuju međunarodnu trgovinu i investicije kako bi osujetile kineske ambicije. Osim toga, Amerika očekuje da i druge zemlje učine isto.
Drugo, američka vlada treba da nadoknadi decenije u kojima je zanemarivala domaće ekonomske, društvene i ekološke prioriteta tako što će se fokusiranjem na mjere koje promovišu održivost, sigurne lance snabdijevanja i dobra radna mjesta, kao i tranziciju prema čistoj energiji. I čini se da su SAD spremne da same slijede ove ciljeve, iako takve akcije mogu negativno da utiču na druge zemlje.
Najbolji primjer ovakvih pristupa je Zakon o smanjenju inflacije (IRA), veoma značajan zakon Bajdenove administracije o klimatskoj tranziciji. Vlade mnogih zemalja u Evropi i drugdje bile su izuzetno ogorčene zbog 370 milijardi dolara subvencija za čistu energiju predviđenih ovim zakonom, koje će ići američkim proizvođačima. Bivši šef STO Paskal Lami nedavno je pozvao zemlje u razvoju da formiraju koaliciju “Sjever-Jug” sa Evropskom unijom i bez učešća SAD kako bi „doveli [Amerikance] u neugodan položaj i primorali ih da promijene svoj stav“.
Međutim, sama Evropa jednostrano preduzima mjere, iako su blaže od američkih. „Mehanizam za prilagođavanje granica ugljenika“ (CBAM) ima za cilj da podrži visoke cijene ugljenika unutar EU nametanjem naknada na uvoz ugljenika, kao što su čelik i aluminijum. On bi trebalo da umiri evropske kompanije, koje bi se inače našle u nepovoljnom položaju u pogledu konkurencije. Ali u isto vrijeme, ovaj mehanizam otežava zemljama u razvoju, kao što su Indija, Egipat i Mozambik, pristup evropskim tržištima.
Dakle, zemlje u razvoju imaju mnogo razloga za brigu. Amerika i Evropa pokušavaju da izoluju Kinu i razvijaju mjere za podršku sprovođenju sopstvene domaće agende, pa je malo vjerovatno da će uzeti u obzir interese siromašnih zemalja. Za male zemlje sa nižim prihodima, sistem multilateralizma ostaje jedina odbrana od solipsizma velikih sila.
Međutim, zemlje u razvoju treba da priznaju da su ove jednostrane mjere motivisane opravdanom zabrinutošću i da su često osmišljene da zadovolje globalne potrebe. Na primjer, klimatske promjene su nesumnjivo egzistencijalna prijetnja čovječanstvu. Ako američke i evropske mjere pomognu da se ubrza zelena tranzicija, koristi će imati i zemlje sa nižim prihodima. Umjesto osude ove politike, zemlje sa niskim i srednjim prihodima treba da traže transfere i finansiranje koje bi im omogućilo da slijede isti put. Na primjer, oni bi od evropskih zemalja trebalo da zahtijevaju da kanališu CBAM prihode izvoznicima iz zemalja u razvoju kako bi podržali ulaganja ovih kompanija u zelenije tehnologije.
U širem smislu, zemlje u razvoju moraju zapamtiti da su njihove ekonomske perspektive određene prvenstveno njihovom sopstvenom politikom. Ako se isključi mogućnost globalnog klizanja u protekcionizam u stilu 1930-ih, malo je vjerovatno da će izgubiti pristup zapadnim tržištima. Pored toga, izvozno orijentisane zemlje kao što su Južna Koreja i Tajvan uspjele su da naprave ekonomsko čudo tokom 1960-ih i 1970-ih godina, kada su politike u razvijenim zemljama bile mnogo više protekcionističke nego što su sada ili će, vjerovatno, biti u doglednoj budućnosti.
U stvarnosti, model industrijalizacije vođene izvozom je propao iz razloga koji nemaju mnogo veze sa protekcionističkim odlukama globalnog sjevera. Savremene industrijske tehnologije postale su toliko napredne kapitalno intenzivne da je novopridošlima teško da ponove uspjeh istočnoazijskih tigrova (ovaj fenomen nazivam „preuranjenom deindustrijalizacijom“). Budući modeli razvoja će morati da se oslanjaju na usluge i mala i srednja preduzeća, a ne na industrijski izvoz, kako bi se stvorila prosperitetna srednja klasa.
Novi fokus razvijenih zemalja na izgradnju održive, pravedne domaće ekonomije mogao bi da koristi čitavoj globalnoj ekonomiji. Mnogo je veća vjerovatnoća da će otvorenost za međunarodnu trgovinu i investicije podržati kohezivna društva a ne ona koja su rasparčale antiegalitarne snage hiperglobalizacije. Kao što su pokazala mnoga istraživanja, nestanak radnih mjesta i pad ekonomije u regionima često izazivaju etnonacionalističku politiku.
U „pismu sljedećoj generaciji“ iz 2019. godine, Kristin Lagard, tadašnja generalna direktorka Međunarodnog monetarnog fonda, a sada predsjednica Evropske centralne banke, osudila je porast unilateralizma i naglasila prednosti sistema koji je na snazi od 1945. godine. „Breton Vuds je započeo novu eru globalne ekonomske saradnje u kojoj su zemlje same sebi pomagale pomažući jedna drugoj“, napisala je ona. Jednako tačno je i obrnuto: svaki uspješan globalni režim, uključujući sistem Breton Vudsa, mora da se zasniva na ideji da zemlje mogu da pomognu jedna drugoj pomažući sebi.
Ukratko, da bi postigle stabilan i ekološki održiv ekonomski rast, zemlje u razvoju ne treba da pitaju šta najbogatije zemlje svijeta mogu da urade za njih, već šta one same mogu da urade da poboljšaju svoje ekonomske izglede.
Autor je profesor međunarodne političke ekonomije na Univerzitetu Harvard
Copyright: Project Syndicate, 2023.
Prevod: N.R.
Bonus video:
