Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) poslao je posljednje upozorenje čovječanstvu: ako do 2030. ne prepolovimo emisije gasova koje stvaraju efekat staklene bašte (GHG), nećemo imati šansu da globalnu temperaturu zadržimo na nivou od 1,5° Celzijusa iznad predindustrijskih nivoa. Postizanje ovog cilja biće izuzetno težak zadatak, ali je moguće ako obezbijedimo da najbogatiji na svijetu pravično plate svoj dio.
Tokom posljednjih godina nejednakost je naglo porasla. Tokom pandemije, kada se više do 160 miliona ljudi našlo ispod granice siromaštva, 10% najbogatijih ljudi na svijetu je udvostručilo svoje bogatstvo. Tih najbogatijih 10% svjetske populacije trenutno posjeduje 52% svjetskog prihoda i 77% svjetskog bogatstva, dok 50% najsiromašnijih ima 8% globalnih prihoda i 2% globalnog bogatstva.
Jaz nastavlja da se produbljuje. Milijarde ljudi pate zbog rasta troškova života i stagnirajućih plata, a u uslovima nadolazeće recesije izgledi za veći prosperitet izgledaju sumorno. Svijet nikada nije bio tako bogat, a ipak većina ljudi pati od hronične ekonomske nesigurnosti. Ovo je recept za duboko polarizovana, nefunkcionalna društva, demokratski pad i opasno nestabilan svijet.
Ekonomska nejednakost se ogleda u klimatskoj nejednakosti. Kako IPCC primjećuje, 10% domaćinstava sa najvećim emisijama po glavi stanovnika - to jest, najbogatijih domaćinstava na globalnom nivou - doprinosi sa do 45% emisija GHG po osnovu potrošnje domaćinstava. Donjih 50%, a to je 4 milijarde ljudi od kojih se mnogi suočavaju sa ozbiljnom energetskom nesigurnošću, doprinosi samo 13-15%.
I ovdje je jaz sve veći: najbogatijih 1 odsto - 63 miliona, ljudi koji zarađuju najmanje 109.000 dolara godišnje - predstavljaju najbrže rastući izvor emisije ugljenika. To se dešava u vrijeme kada čovječanstvo svakog mjeseca troši više od 1% preostalog budžeta za ugljenik čija je namjena da se globalno zagrijevanje ograničilo na 1,5°C.
Ali neslaganje u emisijama samo je dio priče. Kako se ističe u novom izvještaju IPCC-a, postoje jaki naučni dokazi da je pravičan pristup klimatskim akcijama, u kojem se koristi i breme potrebnih promjena pravedno dijele, od vitalnog značaja za izgradnju povjerenja javnosti, bez čega bi cilj, 2030. godina, bio praktično nedostižan.
Ovo je u skladu sa našom procjenom u Earth4All. Predviđamo da će, ukoliko se ne preduzmu sinhronizovane akcije, nejednakost nastaviti da raste tokom ovog vijeka, što će dovesti do povećanih društvenih tenzija i nemira i značajno komplikovati prevazilaženje egzistencijalnih kriza poput klimatskih promjena.
Koncentracija bogatstva dovodi do koncentracije moći, pri čemu najbogatiji akteri imaju nesrazmjeran uticaj na izbore i javnu politiku. Ovo podriva povjerenje u demokratiju jer otežava vladama da donose dugoročne odluke koje služe opštem dobru. Zemlje sa većom jednakošću imaju veći nivo povjerenja u vladu i bolje rezultate kada su u pitanju obrazovanje, zdravlje i dugovječnost, gojaznost, smrtnost novorođenčadi, kriminal i životna sredina.
Kao što izvještaj IPCC jasno pokazuje, u narednoj deceniji biće potrebna duboka ekonomska transformacija da bi se spriječili najgori efekti klimatskih promjena. Ali ova transformacija može biti uspješna samo uz široku podršku javnosti na osnovu novog društvenog ugovora koji obezbjeđuje pravedniju raspodjelu bogatstva i prihoda.
Konkretno, Earth4All predlaže da do 2030. godine 10% najbogatijih u svim zemljama treba da ima manje od 40% nacionalnog dohotka, i da njihov udio nakon toga ostane u silaznoj putanji. Prethodno iskustvo pokazuje da bi progresivno oporezivanje i dohotka i bogatstva pojedinaca i korporacija bilo efikasno sredstvo da se to postigne.
To bi značilo ciljano korišćenje imovine najbogatijih ljudi, gdje god da se nalaze, uključujući poreske rajeve, a takođe i razvoj i dijeljenje nacionalnih registara imovine, koji se čuvaju u različitim oblicima. Vlade bi takođe trebalo da povećaju poreze na potrošnju vezane za luksuz koji emituje GHG, na privatne avione na primjer.
Pored toga, preporučujemo uvođenje univerzalne minimalne stope poreza na dobit preduzeća koje je blizu globalnog prosjeka od 25%, što je znatno iznad stope od 15% koju je 2021. dogovorila G20. Transnacionalne korporacije treba da podliježu istim poreskim stopama kao i nacionalne, uz jedinstveno oporezivanje globalnog profita na osnovu udjela svake zemlje u prodaji, zaposlenosti i imovini.
Takođe predlažemo oporezivanje ekstraprofita u sektorima kao što je energetika. Dok se svijet suočavao sa energetskom krizom, izazvanom ratom u Ukrajini, kompanijama za fosilna goriva nije se smjelo omogućiti da uberu stotine milijardi dolara profita. Pored toga, vlade moraju jednom zauvijek zatvoriti međunarodne poreske rupe i ukinuti ogromne subvencije za fosilna goriva koje sada prelaze 1 bilion dolara godišnje. IPCC procjenjuje da bi ukidanje subvencija moglo da smanji emisije gasova staklene bašte do 10% do 2030.
Sve u svemu, vlade bi trebalo da koriste progresivno oporezivanje kako bi poremetile šeme otkupa akcija. U vrijeme kada su svijetu potrebne inovacije da bi se pokrenula ekonomska transformacija, povećanje dobiti akcionara ne smije da nadmaši ulaganja u istraživanje i razvoj.
Od ključne je važnosti da se svaki dodatni prihod, ostvaren od progresivnog poreza na bogatstvo i dohodak, iskoristi za zaštitu najugroženijih grupa, podršku onima koji su raseljeni zbog zelene tranzicije, za unapređenje rodne ravnopravnosti i kapitalni remont energetskih i prehrambenih sistema.
Ublažavanjem društvenih tenzija i poboljšanjem blagostanja, napredak u borbi s nejednakošću demokratije bi učinio stabilnijim i otpornijim, što bi omogućilo bolji odgovor na šokove i donošenje racionalnih dugoročnih odluka za opšte dobro, a ne samo u pogledu klimatskih promjena. Ali, kako je IPCC jasno rekao - vrijeme ističe.
Autor je vođa projekta Earth4All; šef je službe za uticaj Nobel Prize Outreach
Copyright: Project Syndicate, 2023; prevod: N.R.
Bonus video:
