Petak, 12. maj - Dan Svetoga Vasilija, slava mu i milost, ali ne zbog doprinosa vaskolikom pravoslavlju nego iz nekih vrlo sekularnih i ličnih pobuda.
Vlada je danas usvojila informaciju o potrebi podrške štampanim medijima.
Dobro, jeste malo zakomplikovala obrazlaganjem tog opšteg društvenog interesa: radi cjelovitog informisanja zaposlenih u javnim ustanovama, ostvarivanja medijskog pluralizma i promocije profesionalnog i slobodnog novinarstva...
- Jako je važno da štampane medije zaštitimo, jer su se neki takvi mediji u svijetu ugasili - pojednostavio je odlazeći premijer Dritan Abazović.
Jednostavan je za razumijevanje i moj lični interes - gašenjem štampanih Vijesti ugasila bih se i ja. Zbog toga što o internet-novinarstvu mislim isto što i u doba njegovog nastanka.
Zato, hvala Vladi Crne Gore što će moje kolumne biti štampane sve do kraja godine.
Možda i kasnije, ako dolazeći premijer Milojko Spajić ne ostane posvećen samo tehnološkom napretku u virtuelnoj budućnosti, nego i tehničkim dostignućima realne prošlosti...
* * *
Subota, 13. maj - Od osjećaja budućeg premijera za realnost, ipak me više brine sve češće odsustvo tog osjećaja u dijelu nevladinog sektora. I to onom čiji je rad nekad zasluživao najviše ocjene.
Dva sata nakon saopštenja Vlade o prvom pokušaju spašavanja štampanih medija u pitanje je doveden njegov zakonski osnov.
- Da li je za to Vlada zatražila i dobila pozitivno mišljenje Agencije za zaštitu konkurencije - pitao je CGO, iako se odluka o pomoći odnosi na sve dnevne novine u Crnoj Gori.
Čiju konkurentnost onda treba zaštititi?...
Medija iz okruženja?...
Možda lokalnih, za čiju su zaštitu ionako zadužene lokalne zajednice...
Ili elektronskih, kako se može zaključiti nakon podsjećanja "da je CGO kritikovao i kada je Vlada Zdravka Krivokapića donijela odluku o pomoći komercijalnim TV emiterima".
Jeste, ali kakve to ima veze sa pokušajem spašavanja štampanih medija?
Pa, crnogorske dnevne novine već godinama ne ispunjavaju uslove da budu komercijalne, ne bar u onom osnovnom lingvističkom značenju.
Ako je vjerovati onom Krležinom SH/HS rječniku, iz doba kad su i novine sa malim tržištem mogle da žive od tiraža, komercijalan znači:
- s trgovačkog gledišta povoljan; na kojem/čemu se može ostvariti dobit; isplativ.
- koji je profitabilan, ali bez drugih vrijednosti...
Očekivati profitabilnost od srednjevjekovnih civilizacijskih dostignuća, kakvo je štampanje knjiga, kasnije i novina, danas zaista nije realno.
Ali, realnost jeste da su novine i knjige kulturno dobro samo po sebi, nema tog zakona koji smije ograničavati njihovu zaštitu.
I zato je besmisleno štititi državni budžet od par stotina hiljada eura godišnjeg troška. Ili budžete škola od rasipanja novca za pet - ili petnaest - primjeraka novina...
I to u godini kad je sloboda medija u Crnoj Gori napredovala sa 63. na 39. mjesto.
Tri mjesta ispred Hrvatske. Koja je, inače, gorepomenuto spašavanje štampanih medija započela prije deceniju i kusur.
Ne zbog toga što novine sada mogu bitno doprinijeti slobodi medija, nego zato što se civilizacijska dostignuća čuvaju dok god je to ikako moguće...
Inače, u toj susjednoj zemlji 82 posto stanovnika ima pristup internetu.
Čudo je taj osjećaj za realnost, u Crnoj Gori skoro polovina još ne umije da koristi društvene mreže.
* * *
Nedjelja 14. maj - Izgleda da je ona mantra Demokratskog fronta "neće nama strane ambasade odlučivati o..." konačno postala realnost.
Prošle sedmice je, i to za sve partije, bila dovoljna samo jedna...
Demokratska partija socijalista naprasno se odrekla starih kadrova. Uglavnom omraženih, što među članstvom, što u tužilaštvu...
Izborna lista prepuštena je podmlatku, koji na prethodnike liči toliko nepodnošljivo da neomraženo članstvo masovno prelazi u Pokret Evropa sad.
Demokratski front se, nakon jedanaest godina, takođe naprasno - raspao.
Nova srpska demokratija i Demokratska narodna partija ostaju zajedno, nakon što je na listi za izbore - drugi postao prvi.
Drugo iznenađenje je treći koalicioni partner, Radnička partija. Ne zbog toga što je njen predsjednik dobio tek 15. mjesto, nego zato što nije prirodno da multietnička baza jedne lijeve partije očekuje ikakvu dobit od utapanja u dominantno jednonacionalnu desničarsku koaliciju...
Najveće iznenađenje je, ipak, otcjepljenje Pokreta za promjene. Ali ne zato što nije najavljeno, nego zbog načina na koji je obrazloženo.
I stvarno je trebalo imati petlju pa se, nakon jedanaest godina provedenih u sjenci NSD-a i DNP-a, ovako obratiti članstvu i simpatizerima:
- Krećemo u novo poglavlje, vraćamo se našim izvornim vrijednostima i idemo na put reformi i evropskih integracija!
A dokle je PzP dovelo staro poglavlje i koliko će ga koštati deceniju dugo udaljavanje od tih izvornih vrijednosti - dojaviće mu odjavljeni simpatizeri 11. juna.
Žali bože, ali ne samo zbog propasti tog originalnog pokreta Evropa sad iz 2006. godine. Nego još više zbog uspona njegove kineske kopije iz 2023.
Omasovljavanje PES-a kadrovima iz DPS-a sve više podsjeća na briselski sindrom, tj. političko stanje u sjedištu EU nakon što se evropeizacija balkanskih država pretvorila u balkanizaciju evropske zajednice.
E, tako će se i ova evropeizacija DPS-ovih kadrova završiti depeesizacijom PES-a.
Ko ne vjeruje, neka se prisjeti kako je prošla Socijaldemokratska partija. Ne samo u prošlosti, nego i prije dvije noći.
Izgleda šašavo, ali malo je falilo da djeluje.
Glavni odbor DPS-a objavio je da će na izborima nastupiti (i) sa SDP-om sat i po prije glasanja u Glavnom odboru SDP-a...
I ne samo to, nego je potpredsjednika te partije upisao na peto mjesto izborne liste prije nego što je partija odlučila hoće li uopšte ići u koaliciju, a kamoli ko će biti njeni kandidati...
Na neviđeno i bez kapare, ostavili su još dvojici trinaesto i četrnaesto mjesto.
A onda je, oko 23.30h, SDP prelomio - na izbore će ići samostalno. Sa jednim glasom razlike, ako je vjerovati medijskom prebrojavanju podrške.
Broj podržavalaca odluke Raška Konjevića da napusti predsjedničku funkciju, poslaničko mjesto i politiku - nije saopšten.
* * *
Ponedjeljak, 15. maj - Saopšten jeste broj gostiju na prijemu nakon inauguracije Predsjednika.
Sedam stotina (i brojem: 700), istina nezvanično.
Ako je tako, iskreno se nadam da je samo do državnog protokola to što je izgubljen osjećaj za realnost.
Do državnog predsjednika, sad je već definitivno, bila je odluka da ceremonija ne bude na Cetinju.
Definitivno pogrešna, ne samo u simboličnoj ravni.
Pet dana prije preuzimanja dužnosti, Jakov Milatović pogriješio je i u obrazloženju.
Uprkos njegovoj želji, održavanje inauguracije u Podgorici neće značiti "dodatno unapređenje demokratske prakse u Crnoj Gori".
Nego potcjenjivanje demokratske prakse na Cetinju.
Ne može se odabir glavnog grada opravdati ni time što "sam čin zvaničnog polaganja zakletve Predsjednika treba da bude ispred poslanika u Skupštini".
Zasijedala je Skupština mnogo puta i u prijestonici, i to mnogo manje važnim povodima.
Zato sumnjam i u to da će Predsjednikov "odnos prema Cetinju kao prijestonici biti najbolje izrečen budućim vrlo aktivnom sudjelovanjem u okviru Senata prijestonice"...
Umjesto uzdanja u tu dugoročnu i neizvjesnu aktivnost, izvjesnija bi bila jedna skora i jednokratna akcija...
Da se predsjednik Jakov Milatović - zajedno sa porodicom - preseli u Rezidenciju...
Tako će pokazati svoj odnos prema Cetinju, kao i Cetinjani svoj prema Predsjedniku...
A bilo bi to od koristi i za ostatak Crne Gore - da se uvjeri kako je bar jedna investicija njegovog prethodnika bila - opravdana...
Bonus video:
