Živimo uvremenu u kome se svemu može odredit cijena a ničemu ne može utvrditi vrijednost. Živimo u doba posttranzicje koju karaktriše kriza smisla i nararastajuće iracionalnost. U doba narastajućeg straha da u društvima u kojima politička tranzicija predugo traje – nada umire posljednja, a kultura prva.
Kulturni preporod je postao imperativ za crnogorsko društvo u posttranziciji. On mora da obezbijedi tlo za ukorjenjivanje pozitivnih promjena i vrijednosti. Za takav proces su potrebni misleći i dobronamjerni ljudi. Njih ne treba tražiti samo u partijama, akademijama, školama, nevladinim organizacijama.... Oni su svuda oko nas!. Ti ljudi se zovu GRAĐANI, a neki od njih su i vodeći intelektualci – svijest i savjest jednog društva.
Pored standardnih političkih analiza koje govore o pregrupisavanju i rejtinzima političkih grupacija, treba ići korak dalje u nastojanju da sagledamo stvari iz dublje perspektive, da zađemo ispod površine dnevno-političke stihije u kojoj se gube obrisi onoga sto je bitno i determinišuće za budućnost ove zemlje. Treba uložiti dodatni napor kako bismo bili u stanju da upravljamo promjenama. U suprotnom, svrstavaćemo se kao i do sada u jednu od grupacija: srećni i kratkotrajni dobitnici, hronični gubitnici, puki posmatrači i/ili apstinenti.
Prirodan ili iznuđen proces
Preovlađujuće mišljenje teoretičara i istraživača društvenih promjena jeste da generacijska kohorta obuhvata period od 15 do 20 godina. Tehnički gledano, “Milenijalci” su generacija ljudi rođena u razmaku od ranih osamdesetih do sredine prve decenije 21. vijeka.
Predugo je ista generacijska kohorta pokušavala promovisati i implementirati društvene promjene u cilju evropskih integracija Zapadnog Balkana i Crne Gore. Umjesto mjerljivih rezultata i vidljivih pomaka, ovi višedecenijski ‘’napori’’ uglavnom su kreirali percepciju ukupne javnosti u regionu da nazadujemo, a ne napredujemo na putu dostizanja evropskih standarda, pogotovo u smislu aktivne implementacije demokratskih procesa, kreiranja i ukorjenjivanja vrijednosti civilnog društva, ljudskih prava i posebno rodne ravnopravnosti. Ovaj učinak se pripisuje generaciji koja je u politčkom smislu stasala na obrascima postsocijalizma, a svoj zenit dosegla u periodu nakon raspada Jugoslavije.
Iako se već više od dvije decenije u svijetu promovišu principi liderstva, koji uglavnom dolaze iz iskustva civilnog i korporativnog sektora, na javnoj sceni u Crnoj Gori i regionu su i dalje vođe i samozvani lideri po obrascima autokratskih režima prošlosti. Na taj način se u velikoj mjeri dezavuiše i kompromituje koncept liderstva kao neprocjenjivo važan kapital u procesu društvenih promjena. Stoga ne čudi da je interes mladih ljudi u Crnoj Gori za javne uloge, politički angažman i civilni aktivizam već dugi niz godina u trendu opadanja. Najpogubnije što se može desiti i što se zapravo već dešava usljed preduge i prekomjerne upotrebe zastarjelih obrazaca ponašanja na javnoj i poliičkoj sceni, jeste da pseudo-elita i pseudo-lideri postaju uzor generaciji Milenijalaca koja je u usponu. Tu prijetnju treba suzbiti i osvijestiti činjenicu da je njihovo vrijeme isteklo!
Ova dijagnoza se ne odnosi na generaciju lidera civilnog društva koja je u prethodne 3 decenije vodila mukotrpnu i po mnogi čemu epohalnu bitku sa režimom koji je urušio sistem vrijednosti, zarobio institucije, politizovao, korumpirao i deprofesionalizovao sferu javnog djelovanja, do tačke u kojoj je javni interes postao neprepoznatljiv, interes građana samo ideloška floskula, a politika kao takva puka lukrativna djelatnost koja ne priliči ljudima od integriteta.
Dok je smjena generacija u mogim sferama društva bila i jeste prirodan proces, koji samo treba potpomoći odgovarajućim programima osnaživanja, u političkoj sferi je to bio uglavnom iznuđen proces koji je otpočeo 2020. godine, potpomognut opštim nezadovoljstvom stanjem u zemlji i urušavanjem svakog sistema vrijednosti.
Ipak, još uvijek je teško odgovoriti na pitanje šta je u suštinskom i dugoročnom smislu donijela smjena vlasti u Crnoj Gori – samo smjenu generacija ili i novu političku kulturu?
Autorka je profesorica filozofije i potpredsjednica CIVIS-a
Bonus video:
