TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Niđe nebo nije plavo kao iznad Skaja i Porfirija...

Predsjednik Crne Gore jasno je osudio genocid. Samo dan ranije, sjedio je sa onima koji su taj genocid podsticali i skrivali nalogodavce i počinioce. A ne može se u iste opanke i u Srebrenicu i u SPC..

46671 pregleda 338 reakcija 0 komentar(a)
Milatović i Porfirije, Foto: predsjednik.me
Milatović i Porfirije, Foto: predsjednik.me

Petak, 7. jul - Rekoh li ja prošle godine, polakote s kongresima divljenja glavnom specijalnom tužiocu zbog hapšenja krupnih riba... Ni onaj prethodni nije počeo sa ukljevama, pa bi što bi...

A bilo je - da je brzo obrađen...

Ili odrađen, što bi rekli štićenici bivšeg režima iz Skaj aplikacije... Koji su, za mandata bivšeg glavnog specijalnog, ostali zaštićeni i nakon što je Europol počeo da dostavlja njihove prepiske.

I, kakve to sad ima veze sa njegovim nasljednikom?

I te kakve, samo treba pažljivo čitati i sva štura saopštenja državnih činovnika, a ne samo atrakcije koje saopštavaju patriotski nastrojeni kriminalci...

- Obavještavamo vas da su ovom tužilaštvu, 15. juna 2023. godine, dostavljeni spisi od strane Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, a po odluci Vrhovnog državnog tužilaštva. U pitanju je jedan predmet s izdvojenim Skaj materijalom. U toku je izviđaj u predmetu - navedeno je danas u odgovoru bjelopoljskog Višeg tužilaštva Vijestima.

Taj materijal odnosi se na slučajeve policijske torture nad uhapšenima, javnosti odranije poznate pod radnim naslovom “Ovaj mi umrije, pi!”...

Koji je konkretno slučaj u pitanju?

To danas nije saopšteno, ali nije više ni bitno jer je za čuđenje jedan mnogo važniji podatak.

Da je torturu nad dvojicom uhapšenika njihov branilac detaljno opisao u žalbi predatoj - 3. jula 2020. godine.

Kome je ta žalba predata?

Vladimiru Novoviću, koji je tada u Višem sudu bio - sudija za istragu.

I to ostao, sve do izbora za glavnog specijalnog tužioca 18. marta 2022. godine...

Ostala je i tortura, i to nestražena...

Tri godine kasnije, Višem tužilaštvu u Bijelom Polju dostavljeni su spisi - jednog predmeta...

I u tom jednom, izviđaj je tek počeo...

***

Subota, 8. jul - Kad toliko treba za jedan slučaj torture koja je pritom i uslikana, koliko li će tek trajati izviđanje prijetnji smrću Bošnjacima i Muslimanima.

I izliva mržnje kojima slike nema otkako je Crne Gore.

Ne samo one umirene Sanstefanskim mirom, nego ni one ratničke iz zlatnog doba Osmanskog carstva...

Ali, ovoga puta u pitanju su kriminalci?

Jesu, ali ne bilo koji. Nego Crnogorci, što bi oni stari rekli - sa dna kace.

I vrha države, rekla bih ja...

Jer je onaj Z. bio ne samo dio vrha bezbjednosti države, nego i vrhovna veza između političkog i mafijaškog krila njene vlasti...

A onda su se, nakon početka borbe DPS-a za jačanje crnogorskog nacionalnog identiteta i objave rata između klanova zbog trista kila kokaina, ta suštinski bliska krila i formalno stopila u jedno.

Njihovo jedinstvo u jačanju crnogorstva toliko je ojačano da su se na lokacijama gdje je navodno branjen crkveni dio tog identiteta u isto vrijeme pojavljivali i šef države i šef(ovi) mafije...

Zašto kažem navodno? Pa zato što je borba DPS-a za Crnogorsku crkvu započela tek nakon što je DPS-ova vlast svu njenu imovinu poklonila drugoj crkvi.

Svjetovna imovina Crne Gore, uljučujući i sve državne institucije, prešla je u ruke mafije...

E, sad nam ta identitetski ojačana mafija, pod dirigentskom palicom policije, na Skaj aplikaciji pjeva “Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore”...

I, što je tu sporno?

Ništa, da odmah iza “plavog neba” ne slijedi zemaljska policijska komanda: “Deri, bre, Turke”...

I da poetski nadahnuti brat mafijaš tu komandu ne razrađuje: “Oštrom sabljom uz Grahovac, aj’ naprijed ko je Crnogorac”...

I da se, u pauzi između te dvije identitetske pjesme, nije začula i jedna ljubavna: “Da zna bula kakva je slanina, ne bi nikad ljubila Turčina”...

A da se, u naopakom čitanju knjaza Zeka, ne bi osjećali zapostavljeno ni pokojni komitski vođa Krsto Zrnov ni recentni Komita koji predvodi kavački klan, policajac započinje pjesmu: “Ko to sinoć kroz Cetinje prođe”...

Kako se završava?

- Zakleli se svome Gospodaru/ na svetome Petrovom oltaru/ da za Crnu Goru ka’ državu/ neće žalit’ položiti glavu...

U prilogu, šalje fotografiju na kojoj se vide desetine komada oružja... Uz napomenu da pedeset “kalaša” nije slikao iz objektivnih razloga...

Objektivno valja posmatrati i oskudna policijska saznanja o istoriji...

- Idemo braćo, Sutjesku pjevamo, samo za braću, za prave Crnogorce... ‘Ajmo Komita, ‘ajmo Juniore... deri bre ove Turke, deri...

Neka što je partizansku borbu za bratstvo i jedinstvo (i) sa Srbima sastavio sa komitskom pobunom protiv Srpske vojske... Nego ih je još udrobio sa ustanicima protiv Osmanlija...

U finišu gorepomenute borbe za jačanje crnogorskog identiteta intonirana je himna...

I tu je kraj borbe?

Ma kakvi, nastavilo se to jačanje čim je ona rijeka uskočila u dva mora...

- Možemo li sad da malo koljemo Turke? - pitao je policajac muzičare...

I produžio, ne čekajući da onaj glas okeanu utihne:

- Koljemo Turke iz Lješanske nahije, Bara, Ulcinja, Rožaja, Bijeloga Polja i tako dalje... - kaže prvi.

- Nećemo, samo ove ekstremne... - uzvraća drugi policajac.

Na kraju, uglas sa braćom mafijašima: “Od Glave Zete do grada Spuža, krvavi lanac vojske se pruža”...

Da je lanac bio krvav - jeste, više od pedeset ubijenih...

Samo nije bio tako kratak, nego od Kotora do Pljevalja...

A Spuž? E, on nažalost još čeka ovu vojsku crnogorskih “patriota”... I njene komandante iz mafije...

Politički komesari će se izgleda izvući...

Kako? Ne znam, ali sad se sjetih da je gorepomenuto jačanje nacionalnog identiteta Crnogoraca počelo istovremeno sa pridruživanjem Crne Gore Evropskoj uniji...

A prva ljubav zaborava nema...

Rekoh li već, niđe nebo nije plavo kao na Skaj aplikaciji...

***

Nedjelja, 9. jul - Kakvo je nebo danas bilo u Beogradu nijesam uspjela da vidim, fokus mi je bio na pisti i delegaciji za doček mog Predsjednika.

Nijesam glasala za njega, ali jeste - ili je samo bio - moj zato što do danas nije napravio toliko veliku državničku grešku da bih morala da se predomislim.

Dobro, nakratko je i njemu fokus skrenuo sa predizbornih obećanja. Predsjednik svih građana ne piše onakav pomen pokojnom Predsjedniku, ali potrudila sam se da ga razumijem bar u ljudskoj ravni.

Krštenica mu ne da da pamti devedesete, poštovanje prema očevim političkim stavovima dopušta pristrasnost u procjenjivanju, a istina o uzrocima cijepanja DPS-a i danas ima mnogo i među sobom se drastično razlikuju...

Mnogo je, međutim, i predsjednikovih glasača koji su zaokružujući broj 2 morali da progutaju veliku žabu...

Druga, koju im je servirao drugom rečenicom u pomenu, zaprla im je u grlu.

Razumijem i njih, ali ne samo u ljudskoj nego i u političkoj ravni.

Razumio je, valjda, u ovih desetak dana i Predsjednik da Momir Bulatović neće ostati “upamćen kao političar dosljedan svojim stavovima, koji ljubav prema Crnoj Gori nije prodavao za lične i porodične benefite, već je život nenametljivo posvetio Crnoj Gori”.

Po čemu hoće, to Milatović ne mora da traži po arhivi iz devedestih.

Ako nije razumio poruke crnogorske javnosti na mrežama, kašće mu se samo tokom predstojećih posjeta susjednim državama: Bosni i Hercegovini, Kosovu i Hrvatskoj.

Nakon toga će, nadam se, na petu godišnjicu ponoviti samo prvu rečenicu:

- Momir Bulatović ostaće upamćen kao prvi Predsjednik Crne Gore od uvođenja višestranačja.

I tu staviti tačku.

***

Ponedjeljak, 10. jul - Tačku je, bojim se, danas stavio i Predsjednik na podršku mnogih birača izvan njegove partije.

Ipak, u skladu sa jednim dijelom njegove proevropske agende s kojom je pošao u Beograd, neću prvo štapom nego šargarepom.

Dakle, dobro je što je od svih država u susjedstvu za prvu posjetu izabrao Srbiju.

Ali, ne zbog floskule o dva bratska naroda jer su nam jednako bratski i svi ostali iz bivše SFRJ.

Ne ni zbog modernih bajki o istorijskim vezama i hiljadugodišnjoj bliskosti dvije države, jer su u cijelom milenijumu Crna Gora i Srbija dobrovoljno bile zajedno samo 45 godina.

Dobro je što je prvo pošao u Beograd zato što s tamošnjom vlašću imamo najviše problema.

Koliko poštuje i Crnu Goru i njenog Predsjednika, pokazao je Predsjednik Srbije nedolaskom na aerodrom. Na kojem uredno dočekuje čak i one državnike za koje tvrdi da Srbiji rade o glavi...

Ali, to govori o njemu a ne o nama, dobro je što me naš Predsjednik nije čuo i vratio se u avion...

Dobro je i što će dvije države uskoro razmijeniti ambasadore, stvarno je međunarodni blam da ih i Crna Gora i Srbija imaju u Ankari, ali ne i u Beogradu i Podgorici...

Dobro je, da malo skratim ovu šargarepu, i sve ostalo što je Predsjednik Crne Gore najavio da će učiniti u Beogradu... Od normalizacije odnosa do Spomenika Neznanom junaku...

Loše je ono što nije najavio, ali jeste učinio.

A učinio je što nije smio, ako je stvarno imao namjeru da bude Predsjednik svih građana - svoj lični vjerski interes stavio iznad interesa države Crne Gore.

Zato što za odlazak na noge srpskom patrijarhu Porfiriju nije bilo ni potrebe, ni opravdanja.

Potrebe nije bilo zbog toga što država Crna Gora sa Srpskom crkvom više nema otvorenih pitanja.

Imovinska je još prije deceniju i kusur zauvijek zatvorila bivša vlast, poklanjajući SPC i one hramove koje komunisti nijesu htjeli ili samo nijesu uspjeli da joj poklone.

Politička pitanja zatvorila je nova vlast, potpisivanjem temeljnog ugovora.

A zbog čega nema opravdanja?

Pa, zato što je on u Srbiju pošao kao državnik a ne kao vjernik SPC.

I što je, koliko juče, i sam tvrdio da će “biti Predsjednik vjerujućih, onih koji ne vjeruju, kao i agnostika”...

I ne samo to:

- Poštujem i poštovaću kao legalista sve vjerske organizacije, uključujući Crnogorsku pravoslavnu crkvu i sve koje su u skladu sa zakonima registrovane u Crnoj Gori - tako je govorio jednog vrlo simboličnog datuma, 23. 3. 2023.

U skladu sa zakonom, u Crnoj Gori su registrovane 22 vjerske zajednice.

U Jedinstvenoj evidenciji vjerskih zajednica, koja je usklađena s tim zakonom, pod brojem 17 nalazi se Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve.

Kao lice koje je, takođe u skladu sa zakonom, ovlašćeno da predstavlja Mitropoliju upisan je Joanikije (Jovan) Mićović.

Kao sjedište Mitropolije, po zakonu, naveden je - Cetinjski manastir.

Uprkos jasnoći i evidencije vjerskih zajednica i zakona o njihovom pravnom položaju, Predsjednik države je tokom državne posjete Srbiji posjetio upravo onu vjersku zajednicu koje u državnoj evidenciji - nema.

I ne samo to, nema je ni na zvaničnom sajtu Mitropolije.

Njeno zvanično i pravo ime tamo glasi: Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska...

***

Utorak, 11. jul - Sve i da nema ni zakona, ni evidencije, ni ravnopravnosti vjerskih zajednica, upravo je Predsjednik danas najbolje objasnio zašto Predsjedniku Crne Gore nije mjesto kod patrijarha SPC:

- U Srebrenici su ubijeni ljudi zbog drugačijeg imena, nacionalne i vjerske pripadnosti...

- Beskompromisno suočavanje sa svim tragičnim događajima iz prošlosti, uz jasno adresiranje odgovornosti, od ključnog je značaja za izgradnju međunacionalnih i međuvjerskih odnosa na ovim prostorima.

- Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, svojim odlukama, dali su krivično-pravni odgovor u odnosu na genocid u Srebrenici.

- Svima nama ostaje ljudska dužnost da odlučno osudimo bilo kakve pokušaje relativizacije.

Tako je danas kazao Predsjednik.

I sve bi tu bilo kako valja i trebuje da on, bukvalno juče. nije sjedio sa onima koji su taj genocid javno podsticali.

I od međunarodnih sudova, čije presude Predsjednik podržava, godinama skrivali i nalogodavce i izvršioce genocida.

I skoro svima dali najviša crkvena odlikovanja.

I, što je najopasnije, nikad se za ovih 28 godina nijesu pokajali, a kamoli odrekli svojih voljenih ratnih zločinaca...

I zato je bolje da Predsjednik ni danas ni naknadno ne posjećuje Srebrenicu...

Ne može se, u iste opanke, i u Srebrenicu i u SPC...

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")