Petak, 28. jul - Ko to kaže da bez treće nema sreće... Evo Crnu Goru i sa formiranjem treće Vlade ćera neki baksuz, iako su SAD toliko spuštile kriterijume da su vrata otvorena i za DPS.
I to ne sporedna za podršku manjinskoj, nego glavna za povratak na vlast...
Otkud mi sad to? Pa, od pet jučerašnjih uslova SAD-a svaka partija ispunjava po neki, ali samo DPS ispunjava sve.
Od kada? Otkako je njegov lider prošle sedmice saznao da je pao Berlinski zid i - poput četnika koji su 1944. pošli u partizane - krenuo u borbu za građansku državu, ljudska prava i nevladine organizacije.
Nešto slično saopštila je sinoć i Ambasada SAD-a... Bilo je kratko, ali ipak nijesam uspjela da razumijem je li Ambasada samo promijenila prevodioca, ili su Sjedinjene Države promijenile stav prema Crnoj Gori, il' je nešto gore od oboje...
Na poruke uoči konsultacija Predsjednika o mandataru davno smo oguglali.
I napamet naučili početak koji se već godinama ne mijenja: da se SAD "raduju opredjeljenju crnogorskih građana ka integraciji u Evropsku uniju i podršci NATO-u".
Trećeg razloga za radost - borbe protiv korupcije i kriminala koja je već deceniju prvo očekivanje u svakom saopštenju uoči izbora svake Vlade - ovoga puta nema...
Ako se ta borba nije izgubila u prevodu, to onda znači da više nije prioritet...
Što ste hapsili - hapsili ste, vrijeme je da se DPS vrati na vlast. Ili makar u vlast, jer SAD nikad ne zaboravljaju one koji su im nekad bili s ruke...
Stoga i nije čudno što me jučerašnji prioriteti Ambasade neodoljivo podsjećaju na gorepomenute prioritete posljednjeg balkanskog autokrate.
Na toj listi prva je građanska priroda države. Koju evo sedamnaest godina niko u Crnoj Gori i ne osporava.
Drugo mjesto zauzima poštovanje ljudskih prava. Koje je za tri godine napredovalo mnogo više nego u prethodnih trideset.
Treći prioritet, takođe zajednički doskorašnjim partnerima, jeste - unapređenje uslova za dinamičan rad civilnog društva...
A ja se evo godinu čudim dinamici kojom neke zvezde granta obaraju već oborenu manjinsku Vladu. Toliko agresivno kao da njeni ministri od prošlog avgusta u Karađorđevu bb ulaze nasilno, a ne silom Ustava.
* * *
Subota, 29. jul - Ipak, najveća falinka jučerašnje poruke Ambasade SAD-a, koju je ponovio i specijalni izaslanik Gabrijel Eskobar, jeste - ignorisanje crnogorske realnosti.
A realnost je da podršku većine crnogorskih građana nemaju ni NATO, ni članstvo Crne Gore u toj organizaciji.
Prema istraživanju koje je rađeno u pobjedničkoj euforiji početkom maja, 47 odsto građana podržava članstvo Crne Gore u NATO.
U redovnim uslovima, ta podrška jedva da je prelazila četrdesetak procenata, ali od tog podatka postoje neki mnogo bitniji za (s)poznavanje crnogorske realnosti.
Na koga Crna Gora treba da se oslanja - u potpunosti ili u velikoj mjeri - u spoljnoj politici?
Na prvom mjestu je EU - 44,1 posto, drugo zauzima Srbija sa 33 procenta, a SAD su na trećem mjestu sa 20,6 procenata.
A na koga se nimalo ne treba oslanjati?
E, tu su SAD na prvom mjestu sa 40,5 odsto.
Na drugom je Srbija sa 29,3 procenta.
Evropska unija prošla je najbolje, da u nju uzdanja nema smatra samo 17,2 posto.
Što to znači?
Da Vladu kojoj bi se SAD radovale jer svi ministri "podržavaju NATO i njegovu jedinstvenu podršku Ukrajini" - nije moguće formirati.
Ni manjinsku, ni većinsku...
* * *
Nedjelja, 30. jul - A kako Pokret Evropa sad vidi put do stabilne Vlade?
- Struktura nove Vlade biće definisana proporcionalno izbornom rezultatu njenih konstituenata - precizirao je prije desetak dana predsjednik PES-a Milojko Spajić.
I, sudeći po odnosu prema dvjema članicama bivšeg Demokratskog fronta, od tog principa odustao.
- Ne treba da jurimo većine, ni dvotrećinske ni tropetinske, već da nalazimo konsenzus u iznalaženju najboljih rješenja. Jedino tako Crna Gora će biti na dobitku - govorio je njegov zamjenik Jakov Milatović u izbornoj kampanji...
Crna Gora je samo dva mjeseca kasnije već na gubitku.
Konsenzus više nije moguć, PES bi sad bio zadovoljan i sa 41 glasom podrške u parlamentu... Ali male su šanse i za tu minimalnu većinu.
Zašto?
Prije svega zbog plaha glavara, tj. pretendenta na mjesto mandatara.
Da ne bude zabune, nije Milojko Spajić (još) ispunio baš sve uslove iz CSBH rječnika - naprasit, impulsivan, svojeglav, prgav, svadljiv, ćudljiv, hirovit, neukrotiv...
Ali jeste dovoljno da njegov minuli rad bude glavna prepreka formiranju koliko-toliko stabilne Vlade.
Prvo je sa spiska poželjnih izbacio DPS i Uru, i to stavljajući u istu ravan pokrovitelje korupcije i kriminala sa onima koji su prvoborci u istrebljenju tog zla.
Ovih dana, takođe ničim izazvan, provocira Novu srpsku demokratiju i Demokratsku narodnu partiju, pokušavajući da ih unaprijed predstavi kao krivce za eventualni prekid pregovora.
Uprkos tome što je još u februaru najavio da DF ne može u Vladu i strpao ga u isti koš sa DPS-om, obje stranke prešle su preko te Spajićeve uvrede. Koju, inače, smatraju najtežom još otkako su osnovane.
Istu uvredu uputio im je i ove sedmice, i to nakon pregovora koje je sam ocijenio kao uspješne.
A što su mu NSD i DNP tako strašno uradile?
Ništa, samo je Andrija Mandić izrazio sasvim osnovanu sumnju u tvrdnju pretendenta na mjesto mandatara da je "uspio da ubijedi Predsjednika kako ima većinu za sastav 44. Vlade"...
Tjerajući inat, Spajić je nakon toga zahvalio na podršci samo Demokratama i Bošnjačkoj stranci.
* * *
Ponedjeljak, 31. jul - Demokratama zaista i treba da bude zahvalan.
- Razgovarali smo, dogovarali se i prihvatili ponudu potencijalnog mandatara. Pregovori su uspješno završeni i ne postoji nijedno sporno pitanje - mudro je Aleksa Bečić izbjegao da govori o detaljima koji bi narušili nastavak pregovora Milojka Spajića sa ostalim potencijalnim partnerima.
Za razliku od lidera PES-a, čije će se naprasno uzdanje u BS obiti o glavu ne samo tom pokretu i njegovom lideru nego i ostatku Crne Gore, liše DPS-a.
Već jesenas ili tek na proljeće, samo je pitanje vremena.
Zašto? Prvo, zbog amandmana koje Ervin Ibrahimović podnosi u nastavcima, i to baš onda kad se pojavi koliko-toliko izvjesna nada u uspjeh pregovora.
Drugo, i dugoročno mnogo važnije, Bošnjačka stranka je vrlo skupa za izdržavanje.
Da sad ne dužim o poharama od Monteputa preko Monte-Vlade do Montekarga, najznamenitiji simbol te koalicione skupoće ostaće funkcioner BS-a Alija Košuta.
- Fer je da, za razliku od građana, funkcioneri dobijaju povoljne stanove i kredite - izjavio je kad je od države dobio 40.000 eura.
Uprkos tome što su se u njegovom imovinskom kartonu već nalazila tri stana od po 99, 84 i 45 kvadrata, kao i dvije kuće od 244 i 38 kvadrata...
Od onih 40.000 eura, taj funkcioner BS-a treba da vrati samo 9.700 i to za - 20 godina.
Bošnjačka stranka tada je imala dva mandata.
Sad ima tri puta više.
Hoće li joj biti utrostručena i novčana protivvrijednost koalicionog kapaciteta, još nije saopšteno.
Iz onog što već jeste tokom pregovora, zapalo mi je za oko da lider Bošnjačke stranke umjesto službenog termina evrointegracije koristi - eurointegracije...
Lapsus? Moguće, ali davno je mudri i iskusni Frojd objasnio da je lapsus "psihološki motivisana napetost između jezika i podsvijesti".
* * *
Utorak, 1. avgust - Pitanje je zašto Spajić to ne vidi - zbog toga što nije upućen u noviju crnogorsku političku istoriju ili zato što ga ćeranje inata sprečava da vidi dalje i šire od sebe i PES-a...
Treće objašnjenje moglo bi imati veze sa njegovim političkim ocem Zdravkom Krivokapićem.
U istoriji crnogorske politike on će ostati upamćen kao prvi pobjednik koji nije bio u stanju da iznese teret vlastite pobjede.
I jedini koji, nakon pobjede, nije ušao u obračun sa onima koje je porazio nego sa partijama koje su ga dovele na vlast...
Čeka li i lidera PES-a ista sudbina, znaće se za koju sedmicu ili mjesec.
Naravno da nije bilo realno očekivati da bilo koji mandatar iz Pokreta zadrži podršku svakog od 221.592 birača koji su Jakova Milatovića izabrali za Predsjednika Crne Gore.
Ali, da iz čista mira tjera od sebe više od 60.000 sigurnih podržavalaca - e, to može samo Milojko Spajić...
Bonus video:
