Petak, 1. septembar - Rođendan Vijesti i praznik slobodnog novinarstva. Tog prvog dana septembra 1997. Crna Gora je prvi put dobila priliku da i dnevno, a ne samo nedjeljno preko Monitora i Liberala, čuje svoju drugu stranu.
I punu istinu!
Teško je danas, u prisustvu troje dnevnih novina, desetak televizija i stotinak portala, objasniti koliko je tada bila važna misionarska uloga Vijesti među čitaocima kojima je godinama bila dostupna samo oktroisana istina jedinstvenog DPS-a.
Uprkos tome, prvo čega se sjetim prvog septembra nije ta misija slobode, nego prebijanje Željka Ivanovića na desetu godišnjicu Vijesti. A naročito "odjeci i reagovanja" nakon tog prebijanja u Pobjedi.
Da prećutim nijesam mogla, a da reagujem nijesam znala kako jer mi je bio zabranjen ne samo dolazak na posao nego i ulazak u zgradu.
Da moj protest zbog jezivog napada na kolegu, kojeg sam tada znala samo iz viđenja, stigne do Pobjede potrudio se moj najbolji učenik. Koji je, inače, toliko bio zadovoljan slobodom u Pobjedi da je koju godinu kasnije prešao u ANB.
Spakovali smo moje pismo u desetak koverata, koje je uručio svim članovima kolegijuma pojedinačno.
To pismo bilo je, u stvari, odgovor na zastrašujući tekst jednog udbinog "spavača". Kojeg je, kako sam tada napisala, "Pobjeda probudila da bi pozvao na linč trojice još neprebijenih vlasnika Vijesti". I, nakon batinanja, "optužio Željka Ivanovića da ga štiti udba, dok je još bio modar od njene posljednje zaštite"...
Uh, znam da nije baš prikladno što povodom praznika Vijesti citiram sebe, ali još sam pod utiskom one Željkove neuobičajeno emotivne priče od utorka...
Tada sam se i sjetila ovog pisma od 8. septembra 2007.
I pitanja kolegama: "Što ćete sa sobom, svojom savješću i svojom đecom ako u Crnoj Gori ponovo vaskrsne Vaskrs Mire Marković i bude ubijen neko od ovih novinara sa potjernice..."
I potpitanja: "Stvarno, znate li vi što ste objavili? Ako ne znate, uzmite komplete novina iz 1990, '91. i '92. Tada je svaka riječ u Pobjedi značila metak u nevinog čovjeka... Ne dao vam bog da kolegama sa vaše potjernice dlaka s glave fali..."
A falilo je mnogo više, zato što su - posljednji citat - "policajci navodno započeli opsežno istraživanje prebijanja, iako je bilo očigledno da istragu treba početi u - policiji"...
Nije započeta, što je bilo loše po Željka.
Dobro je bilo što je, nakon toga, svima bilo jasno ko stoji iza svih ostalih napada na osnivače, urednike i novinare Vijesti, od fizičkih do feljtonskih...
Toliko od mene za 26. godišnjicu Vijesti, mada baš i nije ličilo na čestitku...
* * *
Subota, 2. septembar - Ni ovo što nekadašnji(?) mentor Zdravko Krivokapić radi svom miljeniku Milojku Spajiću ne liči baš na podršku, ali mediji i dalje prenose svaku njegovu objavu.
Malo mi fali da se sad javno izvinim mandataru, jer glavna prepreka formiranju stabilne Vlade izgleda nije on nego onaj koji ga je uveo u politiku.
Toliki otpor ulasku frontovaca u izvršnu vlast ne pruža čak ni DPS.
Otkako se vratio s jednogodišnjeg tihovanja, Krivokapić ne da se ne gasi nego dodaje gas čim primijeti da su PES i DF malo prikočili.
- Tokom trajanja od milošte nazvanog avanturizma - manjinska vlada, tadašnji DF se nije bunio, nije mahao pričom da su Srbi ostali van vlade, nije vodio kampanju lične diskreditacije, niti je dijelio brojeve telefona poslanika koji su namjerili da glasaju 43. vladu zajedno sa DPS-om. Dubina ih utišala, a prijetnje blokadama saobraćajnica su ostale na nivou blefa - dao je sebi za pravo da se ko zna koji put umiješa u pregovore. Da pomogne mandataru? Ma kakvi, da bar malo saosjeća sa nekadašnjim miljenikom ne bi mu ovako javno odmagao.
Odmažu i mediji, ali ne samo mandataru nego svima koji žele da Vlada bude formirana što prije, revnosnim prenošenjem svake objave bivšeg premijera.
I to uprkos činjenici da pravo jednog građanina na komentarisanje pregovora o Vladi nije ništa preče od istovjetnog prava preostalih 542.457 punoljetnih stanovnika Crne Gore.
Ali, on je bio premijer? Jeste, ali bio je premijer i Duško Marković pa se novinari nijesu pretrgli tražeći po mrežama da se nije đe glasnuo.
Kamo sreće da se nije glaskao ni Krivokapić, kad mu je svaka izjava jednako istinita.
Zato što manjinska Vlada nije "od milošte nazvani avanturizam", nego jedina Vlada koja je bila moguća u opštem haosu koji je izazvao propali predsjednik "ekspertske"...
Da je tada iko drugi mogao da sabere 41 glas podrške, Dritana Abazovića sigurno ne bi zapalo da bude mandatar.
Nije tačno ni da se DF tada "nije previše bunio". O jadu nas je zabavio ne samo krajem zime blokadom saobraćajnica uoči formiranja Vlade, nego i blok-udarcima u Skupštini i van nje sve do Preobraženja i njenog rušenja.
Toliko je DF prećerivao skoro pola godine, da je jedan od njegovih lidera Andrija Mandić u noći obaranja morao da se izvinjava.
Nije DF vodio kampanju lične diskreditacije - prigovara Zdravko Krivokapić koaliciji koju je diskreditovao čim ga je, kao anonimnog profesora, promovisala prvo u oslobodioca Crne Gore a onda i u premijera.
- Svi se plaše obećanja 450 eura minimalna penzija, 1.000 eura prosječna plata, sedam sati rada dnevno, odnosno Mikijevog uspjeha i jačanja PES-a - potcijenio je pamet najmanje polovini Crne Gore.
Ne plaši se niko tog obećanja, nego načina njegovog ispunjavanja i reprize programa Evropa nikad.
Kad su, zbog glasova za buduću partiju, penzije drastično povećane samo sirotinji. A najmanje 50.000 penzionisanih prosvjetara, ljekara, novinara, inžinjera... čašćeno tradicionalnim DPS-ovskim usklađivanjem od procenat-dva.
Onih osam posto iz juna stiglo je nakon što je hrana poskupila od 50 do 100 procenata.
Boje se i presipanja iz šupljeg u prazno, poput onog kad je minimalac povećan ukidanjem doprinosa za zdravstvo.
I repriznog povećanja ukidanjem doprinosa za Fond PIO.
I reprize kripto-zaduženja od 700 miliona koje je ostalo kriptovano, isto kao i ona saradnja sa kripto-liderom Do Kvonom.
A više od svega boje se da će mandatar, ako uspije da postane premijer, nastaviti da za ozbiljno uzima sve što njegov mentor kaže.
* * *
Nedjelja, 3. septembar - Dubina ih je utišala - reče Krivokapić, zaboravljajući da se to utišavanje DF-a dogodilo u njegovom mandatu.
Jedna od tih dubina ne samo da je isplivala na površinu kao nezakonita, nego je danima potresala Pljevlja. Malo je falilo da izazove raskol i u crkvi zahvaljujući kojoj je upravo on doplivao do vrha države.
Kako su o toj državi brinuli kadrovi sada zabrinutog bivšeg premijera, pokazala je odbrana direktora Rudnika uglja, izabranog godinu prije izbora manjinske Vlade.
"Naš brat Milan Lekić decenijama neumorno radi u interesu svoje Crkve i svoga naroda. Djelatno je podržao neimarske poduhvate širom naše eparhije i diljem Srpstva...
Naša dužnost je, kao duhovnog pastira ovih krajeva, da podržimo čovjeka koji je učestvovao u izgradnji mnogih hramova Božjih...
S pomoću Božjom, on će ostati na poziciji na koju je izabran voljom naroda da i dalje vjerno služi svojoj Crkvi i svome narodu.
Tu težnju ne smijemo prekinuti."
Prekinuta je, uprkos ovakvim argumentima episkopa mileševskog Atanasija.
Koji, argumentovanije od Inspekcije rada, pokazuje koliko su za dobro države bili zabrinuti i bivši premijer i njegovi kadrovi.
Ostalo je još samo da, nakon državne, i crkvena inspekcija sprovede odluku Svetog sinoda da će i episkopi u „slučaju uplitanja u stranačke poslove neizostavno snositi kanonske posljedice".
* * *
Ponedjeljak, 4. septembar - Posljedice anticrnogorske i velikosrpske politike DPS-a iz devedesetih osjetio je tokom posjete Hrvatskoj i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
I suočio se sa njima dostojanstveno i racionalno, kao državnik sa drastično dužim iskustvom od troipomjesečnog.
Da će se DPS suočiti sa svojim ratnim učinkom, nema nade prije nego što padne na onih antiratnih 6,3 posto.
Tri decenije nakon tzv. rata za mir ta partija potpuno se uživjela u svoj najefikasniji projekat, Kolektivnu aMNEziju.
Toliko da Jakovu Milatoviću, koji je početkom tog rata imao pet godina, prigovara zbog ratnog lidera Momira Bulatovića.
I to tako sugestivno, kao da je Bulatović bio osnivač PES-a a ne DPS-a.
I predsjednik PES-a a ne DPS-a.
I prvi Predsjednik Crne Gore zahvaljujući glasovima PES-a a ne DPS-a.
* * *
Utorak, 5. septembar - Prva optimistička vijest o formiranju Vlade stigla je iz Bošnjačke stranke. Prema nezvaničnim informacijama TV Vijesti, iako pregovori još traju dogovor je 99 odsto postignut.
Vjerujem, ali ne zbog simpatija prema Vijestima.
Nego zato što je BS, još od početka pregovora, o njihovom epilogu bolje informisana i od PES-a.
Kad je, prije tri sedmice, njen lider Ervin Ibrahimović saopštio da partije Andrije Mandića i Milana Kneževića ne mogu u izvršnu vlast, mnogi nijesu povjerovali.
Pet dana kasnije, to je zvanično potvrdio i lider PES-a Milojko Spajić.
* * *
Srijeda, 6. septembar - Ovoga puta mandatar je bio nešto brži. Da su pregovori pri samom kraju, potvrdio je samo dan poslije BS-a.
Bila bi to dobra vijest, da odmah za njom nije stigla i loša.
Lider Demokrata Aleksa Bečić rekao je da neće dozvoliti da presudni 41. glas za njega daje poslanik sa DPS-ove koalicione liste.
Ne bih ni ja, ali to nema veze sa mojim simpatijama prema Bečiću.
Nego sa stabilnošću buduće Vlade, nakon iskustva sa dvojicom ministara iz ove sadašnje.
Koji su perfektno odrađivali posao za DPS, iako na to nijesu bili zvanično obavezani kao Mehmet Zenka...
* * *
Četvrtak, 7. septembar - I danas prvo dobra vijest: Jakov Milatović i Milojko Spajić sastali su se kasno sinoć.
Konačno, a kako glasi loša?
Izgleda da su baš zakasnili...
Bonus video:
