Tako to biva kad Noć vještica padne dan ranije. I kad za rezbarenje tikava nema vremena, pa nijedna maska ne izdura do kraja...
Na momente, bilo je kao u predhrišćanskim zapisima: "Duhovi mrtvih vraćali su se na zemlju uzrokujući velike probleme"...
U cjelini, ipak je bilo više aktivnosti bliskih obilježavanju tog praznika u novije doba - smicalica, proricanja, strašnih priča... Istina, bez snikersa, bombona i horor filmova...
U stvari, samo bez filmova, horora je bilo i te koliko...
Jer jeste i strava i užas kad partija koja je devedesetih kreirala i realizovala tzv. rat za mir pokušava da za sve zločine optuži stranku rođenu deset godina poslije tog rata...
Bilo je te noći i rituala bliskih istjerivanju đavola iz premijera i dvoje ministara, u izvođenju bivše DPS-ove i buduće PES-ove vlasti.
Koje se razlikuju po jednom slovu, a zajedničko im je shvatanje da je Ura bila zaposjednuta borbom protiv zamišljenog kriminala i isto takve korupcije, kojih inače u realnosti - nema...
A istjerivanje đavola u parlamentu razlikovalo se od crkvenog po tome što nijesu korišćene blage riječi iz molitve Svetog Jovana Zlatoustog.
Nego teške klevete, uvrede i laži, kakve se nijesu čule na odlasku niti jedne vlade od ratnih devedesetih do danas.
* * *
Još prije svitanja, Lučindan je i bez tradicionalnih baklji osvijetlio sve posljedice trodecenijskog moralnog posrnuća Crne Gore, od kojih se ne može oporaviti ni za još toliko decenija...
Ovome može doakat samo ovo, što bi rekao Matija. Ne onaj blaženopočivši svetac iz Vitlejema, nego naš grešnik iz Morače.
Pjesnik kojem se može prigovoriti štošta, nekad i svašta, ali za očuvanje izvornog crnogorskog jezika - kapa dolje...
Dobro je što mu se davnašnje proročanstvo - da će crnogorska nacija umrijeti prije njega - nije ispunilo...
Loše je što ga, kako je krenula, neće mnogo ni nadživjeti...
Ne bar u značenju koje podrazumijevaju njeni evroatlantski partneri. Po kojem je englesko "nation", francusko "nation"/"nationalité" i njemačko "nazion"/"nazionalitaet" isto što i državnost...
Niti se ta državnost može očuvati heštegom #450/700/1000, čak i da se njegovo prevođenje u eure odnosi na sve državljane...
* * *
Zato sam, za razliku od ubjedljive većine javnih djelatnika, ubijeđena da za lošu perspektivu crnogorske države nijesu krivi loši političari nego oni koji ih biraju...
A kad nešto počne naopako, onda se i ne može završiti nikako drugačije nego naopako, tj. nikako se ne završava nego tako naopako traje...
I to sve dok ne doaka samo sebi, što vrlo brzo čeka i novu Skupštinu i još noviju Vladu.
Zašto Skupštinu? Zbog toga što je dozvolila mandataru da onako pečatno prekrši Ustav.
I njegov član 103 koji obavezuje da "mandatar iznosi u Skupštini svoj program".
Dakle, ne na portalima ili na fejsbuku, ne mejlom niti preko poštara, nego - u Skupštini...
Nije ga iznio. Ni u prvom, ni u trećem niti u bilo kojem obraćanju.
Moglo mu se, zato što nijedan poslanik vladajuće koalicije nije imao hrabrosti da mu se suprotstavi...
Opozicija jeste, i to jedinstveno, ali nije imala moć da ga natjera...
* * *
Nakon gorepomenutog potcjenjivanja - bolje reći ignorisanja - opasnosti od usporavanja borbe protiv korupcije i kriminala, kršenje Ustava bila je druga upadljiva sličnost između DPS-a i PES-a.
Dobro, Milo Đukanović nije bio baš na početku premijerske karijere kad je tadašnjoj opoziciji tresnuo u lice da nikad neće saznati koliko je novca u državnom budžetu.
Ali ćutanje onih koji su ga izabrali jeste najavilo kakvo će biti njegovo upravljanje državom i njenom kasom...
Uprkos do tada neviđenoj drčnosti, koju je njegovao i u narednim decenijama, čak i takav Đukanović je u svojstvu mandatara svih šest puta podnosio ekspoze u Skupštini.
Podnoseći svaki put i oštre kritike i teške riječi, kakve nijesu upućivane nijednom mandataru - niti ijednom premijeru - sve do dolaska Dritana Abazovića na čelo izvršne vlasti...
To što je predsjedniku 43. Vlade rečeno i o njemu napisano, najmorbidniji je dio istorije (ne samo) političkog bešćašća u Crnoj Gori...
Pa ipak, ni Abazović, niti bilo koji premijer prije njega uključujući i Đukanovića, nikad se opoziciji nijesu onako cinično i drsko smijali u lice kako je to činio Spajić, u produženom trajanju.
Nijesu se usudili da to urade jer su znali da time vrijeđaju sve poslanike i - što je mnogo važnije - cijelu crnogorsku javnost...
Spajić jeste, zato što je znao da ta javnost neće masovno reagovati ni na jedno kršenje njenog prava da zna, niti na kršenje ustavne obaveze već na početku mandata.
Zbog čega?
Pa zato što je masovna blanko podrška jednom heštegu pokazala pred čim je sve masa spremna da zatvori oči zbog - punog stomaka...
I to je jedna od najtežih posljedica gorepomenutog moralnog posrnuća koje je osvijetlio Lučindan...
* * *
Ipak, dno tog posrnuća probio je jedino DPS. Ne samo crtanjem mete premijeru smijenjene Vlade teškim optužbama za veleizdaju, nego i protivljenjem izboru predsjednika Skupštine rječnikom nedostojnim parlamenta.
I to nakon što se Andrija Mandić ponovo izvinio zbog svih teških riječi koje je izrekao od početka bavljenja politikom.
I zamolio poslanike te partije, ali i sve ostale, da ne ponavljaju njegove greške.
Zaludu...
- Crni flor za najcrnji dan u istoriji crnogorskog parlamentarizma - tako je Mandićev izbor komentarisan iz partije čiji je tzv. rat za mir u zimu 1991/92. u crno zavio skoro 200 crnogorskih familija...
I više od 400 hrvatskih, i to samo u dubrovačkoj regiji.
* * *
- Prvi čovjek Skupštine postaje onaj koji nije želio ovu državu i čije mu je državljanstvo sekundarno - rekoše iz partije čiji su utemeljivači 1989. na ulici srušili crnogorsku državu...
A onda na njenim ostacima, tzv. referendumom iz 1992. godine, reprizirali Podgoričku skupštinu 1918...
I sekundarnim učinili crnogorsko državljanstvo ne jednog državljanina nego - svih do jednoga...
- Danas ćete izabrati čovjeka koji se zadovoljno smješkao stojeći kraj osobe koja je građane Crne Gore klela tri puta i tri hiljade puta nazivajući ih komunističkom kopiladi - bio je još jedan pokušaj selektivnog partijskog pamćenja.
Jeste, kleo je pokojni mitropolit...
I, uprkos tome, od jedne DPS-ove Vlade nagrađen samo sa milion i trista hiljada maraka, mada mu je prethodna za Hram u Podgorici obećala sedam...
I jeste, nazivao je mitropolit Crnogorce - a ne sve građane Crne Gore - komunističkom kopiladi...
Zato mu je bivši komunista i Crnogorac sa Čeva ravna - u svojstvu predsjednika DPS-a, države ili Vlade, kako kad - išao na poklonjenje.
I primao blagoslove baš tog mitropolita kad god su mu se činili neophodnim...
* * *
Prije samo sedam mjeseci, Milo Đukanović je i sam javno blagoslovio dolazak Andrije Mandića na vlast.
Istina, ne precizirajući tada hoće li to biti izvršna ili zakonodavna...
- Potrebno je raditi na što je moguće većoj političkoj inkluziji... Bez obzira na ocjene koje se danas čuju sa važnih međunarodnih adresa, da je Demokratski front potpuno neprihvatljiv partner, time i gospodin Mandić, meni nije - tako je govorio bivši šef DPS-a.
I baš mi ga je nekako bilo žao dok sam slušala kako se poslanički podmladak onako javno, pred cijelom Crnom Gorom, ograđuje od njega...
Nije takav odnos prema bivšem gospodaru neobična pojava u crnogorskoj istoriji... Za pjesmu rugalicu "Kralj Nikola ukra' vola pa uteka' preko mora" trebalo je mnogo manje od sedam mjeseci...
Za svaki slučaj, da se sad ogradim i ja, može biti da mlađani DPS-ovci samo nijesu dobro razumjeli bivšeg šefa...
Možda će im u tome pomoći njegovo dopunsko obrazloženje o prihvatljivosti:
- Respektujem da legitimno predstavljate jedan dio Crne Gore. Moramo da počnemo taj razgovor, da bismo pomogli da se savlada taj istorijski jaz, za koji nijeste odgovorni ni Vi ni ja. Da se Crna Gora pomiri na zdravoj vrednosnoj platformi evropske budućnosti, da bismo mogli naći odgovarajuće mjesto za našu državu i svakog građanina u toj ujedinjenoj Evropi i na globalnoj mapi - kazao je Đukanović u TV duelu Mandiću u lice...
P. S. Za ono što je sručeno u lice poslanicima albanskih partija, ali i svim Albancima, fale mi riječi... Jeste li zaboravili stotinu hiljada albanskih izbjeglica sa Kosova? - tako im je DPS prigovorio zbog glasanja za predsjednika Skupštine... Zastiđe?... Dno dna?... Ili oboje...
Bonus video:
