Ne zamjeram Sindikatu prosvjete njihova nesnalaženja i greške. Živ čovjek griješi. I oni su ljudi. Greške se dešavaju. Istina, smeta mi što svoje greške ne priznaju nego se, kao kockari, iz prethodnog duga vade novim dugom, ali ni to ne bi bilo strašno da ulažu sebe. Ali, u tom kockanju smo mi, kompletna prosvjeta, ulog.
E, to im zamjeram! I zato pišem, kao prosvjetni radnik koji ne pristaje na to da je dio nečijeg uloga i da, nijem i gluv, čeka da na svojoj koži osjeti ko će "pikslu" naplatiti! Neka sam i jedina, napisaću!
Svjedoci smo da su nas u decembru 2022. uspjeli ubijediti da smo dobili povećanje. I to prije svih ostalih, prije programa ES! Naravno, tvrdili su da je to povećanje, veće nego kod svih ostalih, dobijeno potpisivanjem čuvenog Kolektivnog ugovora?!
Neko će priznati, neko neće, ali vjerujem da nema tog zaposlenog u obrazovanju koji nije, prvog februara ove godine, preračunavao (ja prva) na digitronima ES koliko mu je plata povećana. Nekako nam se dobijeni rezultat nije uklapao u priču da su naša povećanja veća nego povećanje zarade za sve ostale iz javnog sektora koji su, od 1. januara 2023. dobili povećanje programom ES.
Nema veze, tješili smo se; mi ćemo dobiti onih "potpisanih, zagarantovanih, samo naših još 10, pa još 10, pa još 10 posto" dok ne doguramo do 45 %. Iha!
Kako su potpisali, tako smo i dobili!
Ali šta je bilo bilo je!
Muka je naša u tome što, sad, opet radimo u korist svoje štete!
Opet sami protiv sebe!
Opet smo ulog! Vele, nećemo da čekamo ES2.
Odlično!
Nismo, eto, čekali ni ES1!
I? Izdvojili su nas, borili su se da se izdvojimo. Hvala im, i "đe čuli i đe ne čuli". Ne moraju više. Vidjeli smo kako smo prošli.
Drage koleginice i kolege!
Šta hoćemo mi sad, to je pravo pitanje?! Evo, šta bismo da nam, kojim slučajem, daju tih 10 % za koje bismo sad na ulice? Onih 10% za koje od nas traže da vjerujemo Sindikatu (šta tvrde da je potpisano) a ne svojim očima (šta stvarno jeste potpisano).
Evo, recimo, da šetamo za povećanje! Nije problem, šetaćemo! I ja ću, iako nisam član Sindikata. Snimaće nas televizije, prostrijećemo se po društvenim mrežama kao po livadi, padaće po nama svi mogući komentari, hrabriće nas ili pljuvati, po sopstvenom nahođenju ili po plaćenom učinku, znani i neznani. Pozicija i opozicija će nas i "tvitnuti" i "ixnuti" da podigne sebi broj pregleda. I nije problem.
Izdržaćemo. Nije nam prvi put.
Ali, prije šetnje da se zapitamo: shvatamo li šta dobijamo ako dobijemo to što tražimo?
Znamo li da bismo time iskočili (opet) iz programa ES2 i da bismo, mimo svih ostalih, novu omču nadovezali na staru?
Moji stavovi mogu biti pogrešni, prihvatam, ali moramo da mislimo svako svojom glavom, onako kako učimo naše učenike. Politika se opet, evo, preko nas prelama. Sa jedne strane, imamo advokate koji nam sad nude "besplatno" zastupanje i koji u nastavničkoj misli (za koju misle da mogu da je oblikuju i koja bi tužbama potraživala prevoz iz 2008. ili neke druge, davne godine) vide svoju zaradu u vidu naplaćivanja sudskih troškova.
Tu su odgovori, ko umije da čita. Nekako, obrni-okreni, sve se prelomi i svi se naplate preko naših leđa. I uvijek tako da nam "pobjede" budu najveći porazi. Sa druge strane, na kraju svakog protesta za sto sjedaju Sindikat i Ministarstvo. A sa one treće, u učionice, pred djecu i roditelje vraćamo se mi. Ipak, koliko god da ih kritikujem za propuste, kad kroz nabrajanje svih eventualnih pratećih pojava sagledam šta sve može izaći na svijetlo dana, dok se tužbom traže zaostali prevozi, ili poziva na štrajk, te to što će dok tjeraju vuka, mnogi meĐedi iskočiti, ja moram da pohvalim Sindikat.
Recimo, isplivaće kad i kako je neki nastavnik uopšte dospio da baš u toj ustanovi zarađuje platu, bez stručnog ispita i bez licence, a na birou ostao neki koji sve to ima. Pa, onda, ko je imao i što je imao pet, deset pa, bogme, neko i punu normu časova, a preko svoje zakonske norme?! Šta ako poneko priupitne i to odakle pojedini, a isti, ljudi u svakoj komisiji iz kojih je, pomalo, ali redovno, štrckalo neko primanje. Ko zna kako može na svijetlo dana iskočiti (ni to pravo ne zastarijeva) svako naplaćeno odjeljenjsko starješinstvo dato npr. praktičaru petog stepena iz kuvarstva, frizeru ili majstoru, a nije dodijeljeno, recimo, profesoru ruskog jezika ili profesoru istorije, iako on nije imao starješinstvo te godine.
Primjera radi, mene bi recimo zanimalo kako to da nam rasporedi po školama liče na teorije zavjere za poneke, a na mini raspuste za neke druge. A godinama ih rade isti "raspored - majstori".
I godinama su za taj posao bili plaćani kao da vade kamenje iz Kineskog zida pa ga slažu u novo remek-djelo, a ne kao da prave raspored časova. U konačnom, moglo bi se desiti da "pikslu" pokupe advokati, a da poneko od tužilaca/tužiteljki tuženom mora vratiti iznos za, recimo, časove preko norme dok je na birou bilo nezaposlenih te struke, za ugovor o djelu kojim je angažovan za neke poslove dok koristi smanjenje norme po drugom osnovu. Ili za posao pomoćnika direktora, preko posla predavača, a sve u četiri sata smješteno i nastava i "pomaganje". I za mnogo, mnogo toga što jeste naplaćeno (iako prevoz nije) a nije bilo zakonske osnove za to. Ministarka je bila jasna - izboriće se sa svim oblicima zloupotreba. Skidam joj kapu što je, čak i bez razgovora i dogovora sa Sindikatom, obrnula "igricu" u korist onoga što je obećala. Okrenu žena vodu na pravu vodenicu u trenu. Dok Sindikat misli da njihovo tek dolazi, Ministarstvu i javnosti su otvorili priliku da se prikažu sami (kroz tužbe za prevoz, nekih davnih godina kad se Sindikat pravio mrtav) svi oni koji su puno toga ostvarili, a nisu imali pravo na to. Vuk i vuk, prsa u prsa!
Iskreno, ne znam da li to može ikoga da raduje, zato što nas dosadašnje iskustvo uči da će se, na kraju svih krajeva, lisice opet častiti najboljim zalogajima, a najviše nastradati oni koji najviše sebe daju, ali i oni radi kojih i primamo plate (i sa i bez povećanja) naši učenici.
Eto, drage kolege! Napisah! Na nama je da dozvolimo ili ne dozvolimo da, po ko zna koji put, advokati, sindikati, političari, sudije, znani i neznani krugovi, a sve preko naših leđa, ostvare svoje interese i postignu skrivene ciljeve.
Nama je jedino izvjesno da ćemo, opet vjerujući tuđim, a ne svojim očima, i nakon eventualne šetnje i protesta, opet morati u učionice, pred njih, naše učenike. I, što ćemo, a to je najteže od svega, na, već izvjesna svekolika zakidanja na njima, i mi dodati naš dio. A to potraživanje ne može preteći ni izbrisati nijedan zakonski rok. Ostaje i u njima, ali i u nama dok nas ima da ga plaćamo.
Autorka je profesorica CSBH jezika i književnosti
Bonus video:
