Što ovo bi u Briselu, lideri Evropske unije poručili su zemljama Zapadnog Balkana da jedva čekaju njihovu integraciju...
Nije posebno naglašeno, ali na ubrzani prijem pozvana je i Crna Gora...
I, što je sad tu čudno?
Ništa, ako se zanemari jedna sitnica - da je taj poziv upućen na četrdesnicu izvještaja EK u kojem je stanje u našoj zemlji opisano ovako:
Nije postignut napredak u reformi pravosuđa, do sada najizazovnijoj oblasti vladavine prava.
Pravosudni sistem nastavio je da se suočava s dubokom institucionalnom krizom.
Napete i konfrontirajuće pozicije dovodile su do blokade političkog sistema.
Političkom situacijom je dominirala Vlada u prelaznom mandatu, koja nije imala povjerenje Skupštine.
Skupština nije bila u stanju da okupi jasnu i stabilnu većinu za nastavak reformi, bojkot velikog dijela poslanika uticao je na njen rad.
Nedostajala su usmjerenja u vezi sa pitanjima pristupanja EU.
Vlada i/ili Skupština su, u nekoliko navrata, ignorisale preporuke Evropske komisije i/ili Venecijanske komisije.
* * *
I, što je tog 8. novembra zaključila Evropska komisija?
Da Crna Gora ostaje umjereno spremna za primjenu pravne tekovine EU i evropskih standarda u oblasti pravosuđa i osnovnih prava, ali je u cjelini ostvarila ograničen napredak.
Da se prije 2030. ne može očekivati naše učlanjenje u EU, njeni zvaničnici poručivali su i prije i poslije tog izvještaja.
A kako sad može, i to ubrzano?
Evo ne znam, uprkos pažljivom čitanju opširne Deklaracije. Ako se odgovor ne krije u lajtmotivu koji se provlači kroz svih 35 tačaka.
Da je "zajednički nastup sa EU jasan znak strateške orijentacije partnera, pogotovo sada, u svjetlu ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine i drugih bezbjednosnih izazova".
I da lideri EU pohvaljuju one partnere sa Zapadnog Balkana "koji već pokazuju stratešku opredijeljenost potpunim usklađivanjem sa zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom Unije".
U prevodu sa jezika briselskih činovnika na crnogorski to znači da za integracije više nije presudno usvajanje pravnih tekovina.
Nego trajanje rata u Ukrajini, koji EU i SAD već 20 mjeseci ili ne umiju ili ne žele da zaustave.
Ako se oduži, eto nas u Evropskoj uniji po skraćenom postupku.
A što će biti ako se Rusija, nekim čudom, sama povuče iz Ukrajine?
E onda će lideri EU - ponovo zasijedat'...
* * *
Ponovo bi, da je znao ko će sve protestovati, i predsjednik Skupštine Andrija Mandić prisustvovao pobjedničkom obraćanju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
I ne mislim pritom na Jakova Milatovića, on je rekao upravo ono što Predsjednik države treba i smije da kaže. Relativno prikladno reagovale su i sve opozicione partije.
Osim DPS-a, da je Mandić znao koliko će u toj partiji prodimiti, ne bi aplaudirao onako mlako nego iz sve snage.
Jes' da inat nije poželjno oruđe u političkom zanatu, ali lakoća s kojom podmladak bivšeg režima u parlamentu nastupa tako da "od truna u tuđem oku ne vidi balvan u svom" postaje nepodnošljiva.
A učešće Andrije Mandića u slavlju Aleksandra Vučića stvarno izgleda kao trunka u odnosu na balvan kojim je Milo Đukanović, pomažući Tomislavu Nikoliću da porazi Borisa Tadića, saučestvovao u zaprečavanju evropskog puta Srbije.
Mogu depeesovci da se do mile volje podvrgavaju kolektivnoj aMNEziji, ali ostaje činjenica da je radikal odnio pobjedu nad demokratom u - trećem krugu.
I da je ta teško izvojevana pobjeda prihvaćena u EU zahvaljujući (i) lobiranju crnogorske vlasti koja je tada slovila za proevropsku.
I ne samo da je prihvaćena, nego je Tomislavu Nikoliću čestitka iz Brisela stigla skoro sat prije proglašenja rezultata, i to nezvaničnih...
* * *
Traganje za trunkom u tuđem oku je i kad poslanik DPS-a traži da mu se "navede jedan primjer u svijetu da neko od nosilaca državnih funkcija ode da se slika u izborni štab u drugoj državi... a da to nije Milorad Dodik".
Za ovo slikanje na nivou bine baš i nijesam u toku, ali za fotografije iz vile Gorica na kojoj je Tomislav Nikolić 2013. uslikan tokom predsjedničke kampanje DPS-ovog kandidata Filipa Vujanovića mogu da garantujem.
I ne samo za to, mogu da dam časnu partizansku - da kome iz DPS-a opet ne padne na pamet majka četnička - kako nijednom poslaniku te partije tada nije na um palo da predsjedniku srpske države kaže ono što je rečeno predsjedniku crnogorske Skupštine.
Ni da se dogodilo "nešto toliko vanredno, ružno i tragično".
Niti da uz predsjednika Vlade i DPS-a "stoji četnički vojvoda".
Naročito ne da je Tomislav Nikolić fotelju - i to ne predsjednika parlamenta nego države Srbije - "nelegalno prenio u Crnu Goru"...
A što se tiče onoga da "svi u Crnoj Gori, Srbiji i entitetu Republika Srpska znamo da je Andrija Mandić odan projektu svi Srbi u jednoj državi", za zdravo krilo DPS-a postoje samo dva izbora:
Ili da se ograde od kreatora i realizatora tog projekta u svojoj partiji.
Ili da se poklope ušima i jednom za vazda prestanu da u partijama koje su nastale u ovom vijeku traže krivca za ono što je njihova uradila u prošlom.
* * *
A sad, nažalost, obnavljamo gradivo o jednom lokalnom projektu poznatom pod radnim naslovom "Moramo stati na put toj bandi".
Banda su, kako saznajemo iz prepiske objavljene u Vijestima, članovi porodice Đurišić sa Zabjela.
Aplikacija koja svjedoči o detaljima tog projekta iz 2020. nije od vještačkog Skaja nego od prirodne kože, i to ljudske.
Izvjestioci o jednodnevnim detaljima su Ivan Vuković i Vesna Medenica, o hajci na tu "bandu" koja traje tri decenije moraće kad-tad da podnesu izvještaj i svi ostali učesnici.
Pred sudom, ne na aplikaciji...
Da ponovo dobiju mandat, vrhovna sudijinica i glavni gradonačelnik bježali bi od telefona kao đavo od krsta.
Boljeg dokaza o njenom služenju pravdi i njegovom služenju građanima nije bilo otkako je Crna Gora proglašena državom pravde i građana.
Tog dana bandit Vanja Đurišić i njegova supruga banditkinja Danijela već su bili privedeni.
Prema njenom svjedočenju na fejsbuku, sa sve priloženim fotografijama i papirima, to stajanje bandi na put bilo je u stvari zahtjev da u zatvor idu njihova djeca.
- U to vrijeme smo Vanja, njegov brat Savo i ja bili privedeni kod sudije za prekršaje. To je bila taktika, da nas sklone kako bi djeci smjestili krivičnu odgovornost, jer nama ništa nijesu mogli već dvije i po godine - objasnila je banditkinja.
Nakon privođenja kod sudije za prekršaje, pušteni su kući.
* * *
- Danas smo Đurišiće bili spakovali, ali sve nam džaba s ovakvim ljudima u sistemu, šalje Vuković poruku Medenici.
Čeka dva sata, pa onda urgira.
Vuković: "Predsjednice, kada ovima što su privedeni po krivičnoj prijavi bude određeno zadržavanje, važno je da ih sudija ne pusti nakon dva dana".
Stiže i odgovor.
Medenica: "Ne bi trebalo. U ponedeljak sam ja na poslu, pa ću propratiti. Čula sam se sa Pažinom oko boravka u pritvoru da se daju instrukcije".
Za one koji ne pamte, Pažin je Zoran, ministar pravde.
A ko su "ovi koji su privedeni po krivičnoj" i koje "ne treba pustiti nakon dva dana"?
Četvoro đece Đurišića!
Među njima su i dvije ćerke, od kojih je jedna maloljetna a druga u - trećem mjesecu trudnoće...
Vuković: "Zahvaljujem. Moramo stati na kraj toj bandi".
Medenica: "E da je to samo jedna".
* * *
Desetak dana ranije gradonačelnik se žalio vrhovnoj sudijinici.
- Predsjednice, obratite pažnju na ovo zastiđe. Tužiteljka urgira da postupimo po tužbi glibavog Vanje Đurišića - tako je pisao gradonačelnik.
I nastavio prijeteći:
- Sjutra ću Ivicu da zovem. To što rade Osnovno tužilaštvo i Sud za prekršaje je sramota za državu.
Ne da se obrukao za sve pare, nego je prekršio sve zakonske i moralne norme.
A je li dobio Ivicu, ne možemo znati prije nego telefoni gradonačelnika i vrhovnog tužioca ne dođu na vještačenje.
Maricu je, za sada, izbjegao.
Građane nikako nije mogao, zaglibio je na prvim narednim izborima.
* * *
Vesna Medenica prošla je mnogo gore. Ne samo zato što je sad na optuženičkoj klupi pred kolegama.
Nego i zbog toga što joj sad sudi crnogorska, a bogme i šira javnost.
I stvarno je šteta što joj optužnicu nije pisala tužiteljka za koju Medenica kaže: "Ova nije normalna"...
Zašto?
Pa zato što ona ni slučajno ne bi zaboravila da optužnicu popuni i svim drugim presudama na koje je uticala, a ne samo onim vezanim za optuženog sina.
Prije svih, presudama po tužbama Vanje Đurišića.
Zato što se njegovo suđenje s državom zbog otete imovine pretvorilo u suđenje države - cijeloj familiji.
I zbog toga što svaki uvod, svaka izreka i svako obrazloženje svih tih presuda staju u tri proste - može i prostačke - rečenice:
- Moramo stati na put toj bandi!
- Zastiđe, tužiteljka urgira da postupimo po tužbi glibavog Vanje Đurišića!
- Ova tužiteljka nije normalna!
Toliko o pravnim tekovinama Crne Gore!
Bonus video:
