Ukoliko se usvoji prijedlog koji je utvrdila Vlada, sudijama će prestati sudijska funkcija sa navršenih 65 godina života, a to znači dvije godine prije ispunjenja uslova za prestanak radnog odnosa po sili zakona svih drugih osiguranika. To je posljedica odluke Ustavnog suda kojom su ukinute odredbe člana 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i predloženih rješenja izmjena i dopuna tog zakona. Takođe, imaćemo i različite starosne granice za prestanak sudijske funkcije za žene i muškarce sve do 2032, a to znači i nastavak diskriminacije žena sudija.
Odlukom Ustavnog suda je određen i rok u kojem je Vlada dužna da Skupštini Crne Gore podnese prijedlog zakona kojim će pravo na starosnu penziju osiguranika urediti u skladu sa Ustavom, saglasno pravnim stavovima Ustavnog suda izraženim u ovoj odluci.
Nakon Odluke Ustavnog suda uslijedile su reakcije analitičara, pravnika, sindikata… pozivi Skupštini da se utvrdi odgovornost sudija Ustavnog suda... Iz Ustavnog suda smo čuli da odluka nije donijeta ni olako, ni ishitreno.
Što se tiče posljedica ovakve odluke, one su višestruke i već sad pogađaju veliki broj građana. Neke od njih će, nažalost, biti trajne, a neke, nadamo se, kratkoročne i ne tiču se samo penzijskog sistema, već imaju direktan uticaj na pitanja pravne sigurnosti i vladavine prava. Nakon svega neminovno ćemo imati pojačan osjećaj nepovjerenja u buduća zakonska rješenja, a samim tim i otežanu poziciju zakonodavca i organa nadležnih za sprovođenje zakona. Ono što je već sad vidljivo jeste da je pitanje stalnosti sudijske funkcije, ovom odlukom samo naizgled riješeno, dok negativne posljedice po kadrovske kapacitete crnogorskog sudstva niko ne pominje.
Kako je Ustavni sud upao u zamku
"Nespretnost" ustavotvorca koja je učinjena vezivanjem prestanka sudijske funkcije za ispunjenje uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, uslovila je različitu starosnu granicu za prestanak sudijske funkcije za muškarce i žene, dovela je Ustavni sud u delikatnu poziciju. Delikatnost te pozicije dodatno je dobila na značaju što je Ustavni sud suštinu ustavnosudskog spora prepoznao kao izbor između dvije Ustavom zagarantovane vrijednosti. Umjesto da povodom podnijete inicijative postavi jasnu razliku između ispunjenja uslova za starosnu penziju i samog ostvarivanja prava, kao razloga za prestanak sudijske funkcije, i na taj način obezbijedi poštovanje međunarodnog standarda i ustavne garancije - stalnost sudijske funkcije, Ustavni sud je prepoznao problem u različitim uslovima u pogledu godina života za ostvarivanja prava na starosnu penziju između muškaraca i žena.
Za razliku od normi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, čije aktiviranje zavisi od volje osiguranika, u smislu Ustava kao uslov za prestanak sudijske funkcije ova norma ima imperativni karakter i ona se aktivira danom ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, što dovodi do toga da sudijama, tim danom, mora prestati sudijska funkcija nezavisno od njihove volje. Kako su uslovi za sticanje prava na starosnu penziju u pogledu godine života za muškarce i za žene različiti, to je za posljedicu imalo razliku u starosnoj granici za prestanak sudijske funkcije između muškaraca i žena.
Za ovakvo stanje moralo se naći rješenje, jer različita starosna granica za muškarce i žene za prestanak sudijske funkcije nije odgovarala smislu i suštini pravnog poretka države, koja ravnopravnost muškaraca i žena jemči Ustavom i koja se brojnim potvrđenim međunarodnim ugovorima obavezala na poštovanje standarda o nezavisnosti sudstva. Prema svim međunarodnopravnim standardima, uključujući i standarde Savjeta Evrope, sigurnost sudijske funkcije je neophodan element nezavisnosti sudstva. Obaveza Ustavnog suda je bila da svojom odlukom i pravnim stavovima zaštiti nezavisnost sudstva i Ustavom garantovanu stalnost sudijske funkcije.
O odgovornosti na odgovornim funkcijama
Za države koje imaju namjeru da se pridruže Evropskoj uniji i postanu dio jedinstvenog prostora slobode, bezbjednosti i pravde, vladavina prava i nezavisnost sudstva su ključne komponente tog puta. To podrazumijeva odgovoran odnos zakonodavca prilikom kreiranja zakonskih rješenja, ali i odgovornost svih zaduženih za njihovu primjenu, jer samo tako možemo omogućiti nosiocima pravosudnih funkcija da vrše ulogu čuvara pravde i jemče postojanje vladavine prava.
Prepoznajući to, jedan od najuticajnijih pravnih filozofa 20. vijeka Gustav Radbruh kazao je: "Država je pozvana da donosi zakone samo pod uslovom da i sebe samu smatra odgovornom i obaveznom pred tim zakonima u smislu pridržavanja tih zakonskih odredbi".
Nakon skoro osamdeset godina, odgovorio mu je Filip Adžić, komentarišući jednu sudsku odluku: "Ne mislim da moramo da robujemo zakonima koji su nespretno napisani".
To je izgovorio čovjek koji je vršio odgovornu državnu funkciju i rukovodio organom zaduženim za izvršavanje zakona i drugih propisa u oblastima koji su ključni za uspostavljanje vladavine prava i ostvarenje ciljeva iz pregovaračkog poglavlja 23 i 24.
Gotovo da nema dana da ove riječi ne odzvanjaju u glavi svakom građaninu kome je poštovanje obaveza koje im nameće zakon način života. Ono što je posebno poražavajuće jeste da "takvo ponašanje može da podrije kredibilitet i autoritet sudstva i da ugrozi djelotvornost sudstva, što su sve činioci koji su izuzetno važni sa stanovišta osnovnih načela na kojima Konvencija počiva" (stav 176, ESLJP 2004-V, u predmetu Broniowski protiv Poljske br. 31443/96).
Ako tome dodamo sličan odnos prema još jednoj pravosnažnoj sudskoj odluci od strane Savjeta RTCG-a, ali i brojne druge primjere postupanja i stanja u državi, ne treba da čude ocjene EK iz Izvještaja o Crnoj Gori za 2023.
Nije riješeno pitanje stalnosti sudijske funkcije i diskriminacija
Prilikom sagledavanja posljedica, ne smije se zaboraviti nimalo jednostavna obaveza Vlade da u kratkom roku pripremi i predloži Skupštini izmjene zakona u cilju popunjavanja pravne praznine nastale ukidanjem navedene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, saglasno pravnim stavovima Ustavnog suda iskazanim u Odluci. Pri tome, mora se imati u vidu da se na taj način ne propisuju samo uslovi za starosnu penziju, već i uslovi za prestanak sudijske funkcije, što po automatizmu znači i neodrživost niza sadašnjih odredbi u zakonu. To dalje znači da se kod budućih zakonskih rješenja morala uzeti u obzir činjenica da navršeni uslov od 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja ili čak navršenih 40 godina staža osiguranja prije navršenih 67 godina života, ne znači automatski i ostvarivanje prava na starosnu penziju.
Međutim, kad su u pitanju sudije, ispunjenje prvog propisanog uslova za starosnu penziju, značilo bi prestanak sudijske funkcije. Takvim se rješenjima sudije onemogućavaju da obavljaju sudijsku funkciju do navršene 67. godine života, odnosno dovode u neravnopravan položaj sa drugim osiguranicima i vraća na početak priča o diskriminaciji. S obzirom na to da je u prijedlogu zakona zadržan prelazni period koji obezbjeđuje postepeno povećanje starosne granice za žene do 65. godine života, to za direktnu posljedicu ima i dalje različitu starosnu granicu za prestanak sudijske funkcije za žene i muškarce, sve do 2032.
Reakcije jednog dijela javnosti povodom donijete odluke Ustavnog suda, uslovili su da ovaj zadatak poprimi karakter "ispravljanja nepravde", što je samo po sebi nevjerovatan apsurd i još jedna otežavajuća okolnost zakonodavcu. S druge strane, pojedini politički subjekti, radi sticanja jeftinih političkih poena, u namjeri da preduhitre Vladu, po ko zna koji put, pokazuju svoju brzopletost i nespretnost, umjesto da svojim konstruktivnim prijedlozima doprinesu rješavanju ovog veoma složenog pitanja.
Misliti na generacije koje dolaze
Opšta je ocjena da Ustavni sud svojom odlukom nije uspio da otkloni uzroke diskriminacije žena sudija, još manje je uspio da zaštiti Ustavom garantovanu stalnost sudijske funkcije. Što se tiče penzijskog sistema i dugoročnih posljedica sadašnjih i budućih rješenja, o njima će svoju riječ dati generacije koje dolaze, a ona zavisi od toga kakvo nasljeđe će im ostaviti naša generacija.
Odgovoran odnos prema svim pitanjima koja su otvorena donošenjem odluke Ustavnog suda, podrazumijeva sagledavanje i mogućih posljedica i po penzijski sistem i po pravosuđe, ali i svih drugih posljedica sa početka ovog teksta. Na državi je da izvrši izbor između dvije poruke: Filipove koja bi nas odvela samo u začarani krug "nespretnosti" ili Gustavove, kojom bi dokazala da je "pozvana da donosi zakone".
S obzirom na najnovija zaklinjanja odgovornih u našu evropsku budućnost, šansa koja se pruža u postupanju po preporukama iz ovogodišnjeg izvještaja EK, ne bi smjela biti propuštena. Rješenje je u mnogo jasnijim normama koje garantuju stalnost sudijske funkcije tako što bi se njen prestanak vezao ne za ispunjenje uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, već za prestanak radnog odnosa po sili zakona.
Poslije svega, odgovorni moraju sebi postaviti pitanje, jesmo li iz ovoga nešto naučili ili ćemo nastaviti sa "nespretnostima". Još jedna bi nas skupo koštala, valjda je to svima jasno. Ukoliko prevagne neodgovornost, neznanje i partijski interesi, u oktobru sljedeće godine slijede nam iste ocjene i naravno ponovo u isti razred.
Autor je dipl. pravnik
Bonus video:
