Izraelski destruktivni rat u Gazi, ruska krvava invazija na Ukrajinu, američki eksteritorijalni atentati, agresivni ekspanzionizam Kine ukazuju na jedno: globalni sistem koji je nastao poslije Drugog svjetskog rata ustupa mjesto svijetu bez ikakvog poretka. Ali dok su ovi šokovi očigledni (a pogoršani su reorganizovanjem trgovinskih i investicionih tokova, brzim tehnološkim napretkom i dubokim demografskim pomacima), ostaje pitanje: šta će iz toga proizaći?
Predstojeća tranzicija mogle bi postati jasnija, ili čak ubrzana, ishodom ključnih izbora ove godine: 4,2 milijarde birača moći će da glasa u 76 zemalja, čime će 2024. biti najveća izborna godina u svjetskoj istoriji. Izbori će se održati u osam od deset najmnogoljudnijih zemalja svijeta (Bangladeš, Brazil, Indija, Indonezija, Meksiko, Pakistan, Rusija i SAD), kao i u Evropskoj uniji.
Ti izbori poslužiće kao mjerilo stanja demokratije u svijetu. Sa autoritarizmom u usponu, postoji mnogo razloga za zabrinutost. Štaviše, nova godina je počela kontroverznim izborima u dvije demokratije na Globalnom jugu - u Bangladešu i na Tajvanu. U Bangladešu je opozicija u potpunosti bojkotovala izbore, nazivajući ih lažnim, a kao što se i očekivalo, premijerka Šeik Hasina obezbijedila je svoj četvrti uzastopni mandat.
Bangladeš nije jedina zemlja u kojoj ovogodišnji izbori neće donijeti iznenađenja. Ruski predsjednik Vladimir Putin će nesumnjivo biti „izabran“ za novi mandat. Ako završi ovaj mandat, preteći će sovjetskog lidera Josifa Staljina i postati ruski vladar sa najdužim stažom još od vremena Katarine Velike. U Pakistanu, ishod izbora ima mali ili nikakav značaj jer vojska i dalje kontroliše zemlju.
Međutim, čak i prave demokratije rizikuju da skrenu udesno nakon izbora, i nastave trend koji smo vidjeli u Finskoj (nova članica NATO-a) i nedavno u Argentini. Iako Poljska nije zaustavila ovaj trend, predstojeći izbori za Evropski parlament (prvi nakon bregzita) vjerovatno će ga nastaviti.
Političari krajnje desnice mogu nagnuti vagu od mira ka ratu. Pogledajte Izrael: dok je katalizator rata u Gazi bio stravičan teroristički napad koji je Hamas izveo 7. oktobra, uslovi za ovaj sukob nesumnjivo su stvoreni tvrdom politikom koju je vodila krajnje desničarska vlada izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, najnacionalističkija u istoriji Izraela.
Međutim, to nije uvijek slučaj. U SAD, tim za nacionalnu bezbjednost predsjednika Džoa Bajdena uglavnom vode „liberalni intervencionisti“ (u suštini „jastrebovi“ na lijevoj strani), dok se mnogi sa desne strane mogu nazvati „neintervencionistima“ (ili, kako ih njihovi kritičari nazivaju, „izolacionistima“).
Ali izbori nisu sve. I pored izbornih ciklusa, i dalje postoje brojni opasni trendovi u međunarodnim odnosima. Dugogodišnja pravila i norme, uključujući nemiješanje u unutrašnje stvari drugih zemalja i zabranu teritorijalnih osvajanja, posljednjih godina sve se više krše i to često čine oni koji najglasnije propovijedaju potrebu njihovog poštovanja. Zemlje koje su napisale ova pravila (počev od Amerike) pokazuju da su uvijek spremne da ignorišu pravila i propise ako su u pitanju njihovi interesi.
U međuvremenu, uticaj međunarodnih organizacija, poput UN-a, slabi jer se zapadne zemlje koje su ih stvorile opiru strukturnim reformama koje bi globalno upravljanje mogle uskladiti sa trenutnom geopolitičkom realnošću. Sve ovo podriva poredak zasnovan na pravilima koji Zapad, kako tvrdi, pokušava da sačuva.
Drugi pokušaji Zapada da održi globalnu dominaciju takođe se pokazuju kontraproduktivnim. Na primjer, redovno korišćenje sankcija kao spoljnopolitičkog oruđa i "naoružavanje" finansijskog sektora ohrabrili su nezapadne zemlje da se angažuju u „dedolarizaciji“ (trend koji dobija zamah na tržištima nafte) i stvaranju paralelnih finansijskih mehanizama. Grupa BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) je 1. januara proširena: ušli su Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Pukotine između istoka i zapada, kao i sjevera i juga, postaju sve veće.
Kako globalne tenzije rastu, države širom svijeta sve više sprovode protekcionističku i nacionalističku ekonomsku politiku. Ovo oživljava bauka ekonomske fragmentacije i pojave rivalskih trgovinskih blokova. Ovaj trend možda neće samo usporiti ekonomski rast i razvoj - on ugrožava svjetski mir. Sjetimo se da je 1930-ih slična promjena sa multilateralne trgovine na trgovinu unutar geopolitičkih blokova pojačala tenzije koje su kasnije doprinijele izbijanju Drugog svjetskog rata.
Čini se da je rizik od kineske agresije na Tajvan posebno izražen. Pobjeda prosuverenistički nastrojenog Lai Čing-tea na nedavnim predsjedničkim izborima na ostrvu, zajedno sa rastućim globalnim turbulencijama i ekonomskim usporavanjem Kine, mogla bi da navede kineskog predsjednika Sija Đinpinga da odluči da brzo zatvori kineski prozor mogućnosti da nametne ujedinjenje Tajvanu
Kako god na to gledate, pred našim očima se dešava velika geopolitička rekonfiguracija. Njen rezultat će u velikoj mjeri zavisiti od događaja u ovoj godini.
Autor je profesor strateških studija u Centru za politička istraživanja u Nju Delhiju i saradnik na Akademiji Robert Bosch u Berlinu
Copyright: Project Syndicate, 2023. (prevod: N.R.)
Bonus video:
