VIŠE OD RIJEČI

Stodnevlje

Kako su obećanja o povećanju plata i o programu Evropa sad 2 bila najatraktivnija, očekivano se, u povodu ovih sto dana vlade, najviše priča o tom segmentu...

22972 pregleda 46 reakcija 30 komentar(a)
Foto: Boris Pejović
Foto: Boris Pejović

Nakon što smo prošle subote razmatrali sto godina (jednoga čovjeka), danas su u fokusu - sto dana, jedne vlade/jednoga čovjeka. Mora da bi se to ekonomskim rječnikom nazvalo - devalvacija... Vremena, ili čega već.

Mnogo toga djeluje haotično, ali koliko smo mi uopšte vični procjenjivanju takvih stvari? Iz kojeg iskustva to radimo? Nakon pet decenija klasičnog, pa još tri ciničnog jednopartizma? Oskudan fond političkog iskustva za jednu zajednicu zna biti problem, posebno ako ga nije svjesna.

Naše ideje o državi uglavnom su lične vizije i želje, daleko je to od bilo kakve stvarnosne provjere. Zato smo svi tako puni brzih i jednostavnih rješenja... Koja zapravo spadaju u žanr Kako mali Perica vidi ovo ili ono.

Samim tim, daleko smo i od nekog podrazumijevajućeg saglasja, na koncu, nismo imali prilike da u političkom smislu vidimo prave građevine, bili smo osuđeni na Potemkinova sela. Možda je to i danas naša adresa?

Kako su obećanja o povećanju plata i o programu Evropa sad 2 bila najatraktivnija, očekivano se, u povodu ovih sto dana vlade, najviše priča o tom segmentu...

Ispostavlja se da je taj program lijepog imena zapravo neka vrsta utvare, ili duha. Niko ga nije vidio, ali svi su nekako sigurni da on postoji. Nije izvjesna ni priroda toga duha - jedni ga vide kao anđela, a drugi kao vampira koji će isisati dragocjenu PIO krv.

Moram priznati da kad god čujem ime Evropa sad 2, sjetim se jedne sjajne knjige i jednog velikog pisca. Krajem prošloga vijeka, 1998. godine novosadski pisac i dobri duh jugoslovenskog književnog avangardizma, nenadmašno maštoviti Vojislav Despotov objavio je kraći roman “Evropa broj 2”.

U najkraćem - u suton dvadesetog vijeka lik iz Srbije bježi od političkih događaja, ali ne na Zapad gdje se obično išlo, već na - Istok, u jednu suludu potragu. On traži - ne znajući je li to mit ili stvarnost - famoznu Evropu broj dva. U doba Gulaga, priča kaže, sovjetski robijaši su u beskrajnim prostranstvima Sibira napravili čitavu Evropu u razmjeriji jedan prema jedan. Kad su pravili Rim, prvo su napravili sedam brežuljaka, pa probili korito za Tibar... I sve tako. Do najmanje geografske sitnice. Kao onaj austrijski reljef na Cetinju, samo da je koliko cijela Crna Gora. Takav siže dao je prostor majstoru za sjajne opservacije o Evropi i Rusiji, jednu tamnu sliku “rata” koji nikada ne prestaje, a svjedočanstvo te opsesije je - maketa kontinenta, zapravo njegova kopija u pustoši evroazijske stepe. Nakon propasti komunizma, ova sibirska Evropa ostala je zaboravljena i napuštena, kao trag jedne megalomanske fikcije.

Hoće li i crnogorska Evropa broj 2 završiti zaboravljena i napuštena, kao trag jedne (predizborne) fikcije?

Loš sam prorok u tim stvarima, pa se time neću baviti, ali biće zanimljivo ispratiti sudbinu jedne naracije. Ako ne bude sve kako je kazano, hoćemo li prisustvovati festivalu optuživanja za opstrukcije i diverzije... Možda ćemo svi naučiti nešto. O politici i izborima. Čak bi i to bio dobitak.

U osvrtu na ovih sto dana vidim dva momenta koji mi se čine važnima, iako su manje atraktivni od Evrope sad 2.

Aktuelna vlast naime, demonstrira odnos prema medijima sličan manirima DPS-a u punoj snazi i moći. Što god oni mislili o tome, njima ne pripada “uređivanje” medija.

Sličan je i odnos prema kulturi. Sve fino i pristojno (čestitke, saučešća, jubileji), ali samo da je bez talasanja. Nijedno suštinsko pitanje nije otvoreno, niti jedna važna priča nije započeta.

Nastavlja se kadrovska orgija destilovanog diletantizma. Biće kulture je uspavano, pacifikovano, bilo glupim pričama, bilo jeftinim privilegijama.

Uzgred, Despotovljev junak je našao Evropu broj 2.

Ovu našu će izgleda biti teže pronaći nego onu u Sibiru.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")