Svijet je zahvaćen krizom mentalnog zdravlja. Od rastuće klimatske anksioznosti u bogatim zemljama, kao što su SAD, do teških trauma u zonama sukoba kao što su Ukrajina i Gaza (posebno među djecom), psihološka patnja je postala široko rasprostranjena i tradicionalne medicinske službe nisu u stanju da se sa tim izbore. Zato su desetine miliona ljudi u opasnosti od ozbiljnih patologija i samoubistava.
U ovom trenutku više od 25% svjetske populacije proživljava osjećaj društvene izolacije i usamljenosti, a više od 150.000 ljudi starosti od 15-29 godina izvrši samoubistvo, svake godine. Klimatske promjene prijete da povećaju ove mračne brojke. Prema Američkom udruženju psihijatara, klimatske promjene mogu „prouzrokovati gubitak posla, natjerati ljude da se sele, nanijeti štetu društvenoj koheziji i resursima zajednice, a sve to ima implikacije na mentalno zdravlje“. Štaviše, razmišljanje o klimatskim promjenama i njihovim implikacijama i na „nacionalnu bezbjednost i na individualno blagostanje“ može izazvati „priličnu nevolju“.
Nijedna grupa stanovništva nije pošteđena. Mladi strahuju za svoju budućnost, stariji žale zbog nestanka svijeta iz njihovog djetinjstva, a aktivisti i klimatski naučnici pate od burnouta i očaja. A da i ne pominjemo posttraumatski stres i depresiju koju doživljavaju oni koji su već pogođeni klimatskim katastrofama, posebno u ranjivim zemljama u razvoju.
Tradicionalno, pacijent u klinici za mentalno zdravlje prima terapiju jedan na jedan sa kvalifikovanim kliničkim doktorom. Ali čak ni zdravstveni sistemi bogatih zemalja nisu u mogućnosti da ponude uslugu onoliko koliko je potrebno: u Sjedinjenim Državama više od 150 miliona ljudi živi u oblastima sa premalo specijalista za mentalno zdravlje. Za nekoliko godina zemlji bi moglo nedostajati 31.100 psihijatara.
Situacija je još gora u siromašnim zemljama i zemljama pogođenim sukobima, gdje je tradicionalnim intervencijama mentalnog zdravlja često veoma teško pristupiti, ako uopšte i jeste. Uzmite moju domovinu, Zimbabve, na primjer: uprkos tome što ima 16 miliona stanovnika, postoji samo 13 psihijatara i 20 kliničkih psihologa.
Posljedice ovog nedostatka postale su očigledne 2019. godine kada je ciklon Idai prošao kroz Zimbabve. Snažni vjetrovi i jake kiše - i rasprostranjene poplave i klizišta koje su izazvali - ubili su stotine ljudi, raselili oko 60.000 ljudi i uništili 50.000 domova. Pored toga, katastrofa je uništila nepožnjeve usjeve, zalihe sjemena i stoku, ostavljajući ljude bez hrane i sredstava za život. Sve ovo je doprinijelo problemima mentalnog zdravlja, uključujući posttraumatski stresni poremećaj.
Manje od godinu dana kasnije, situacija je postala mnogo gora: pandemija kovida-19 primorala je čitave zemlje da se zatvore, što je dodatno štetilo socioekonomskom blagostanju ljudi. Problemi mentalnog zdravlja koji su se pojavili bili su van kontrole zdravstvenog sistema.
Ali to ne znači da Zimbabve nema izbora. Projekat Klupa prijateljstva, koji sam započeo, obučava volontere zajednice bez prethodne medicinske ili psihijatrijske obuke da sprovode terapiju razgovorom na drvenim klupama u parku u svih deset provincija zemlje. Do danas smo obučili više od 2.000 ovih „baka“ da pružaju savetodavne usluge svojim lokalnim zajednicama.
Program radi. U 2016, nasumično kliničko ispitivanje pokazalo je da su pacijenti sa uobičajenim mentalnim poremećajima i simptomima depresije koji su bili na savjetovanju u Klupi prijateljstva doživjeli značajno ublažavanje simptoma. (...)
Druge organizacije u zemljama sa siromašnim resursima takođe uvode nove, prilagodljive modele za pružanje visokokvalitetne, pristupačne zaštite mentalnog zdravlja zajednicama u kojima ona ranije bila nedostupna. Jedan takav model je Sangath, nevladina organizacija sa sjedištem u indijskoj državi Goa koja obučava obične ljude za pružanje psihosocijalne njege, posebno u oblastima sa ograničenim pristupom uslugama mentalnog zdravlja. Klinička ispitivanja su pokazala da su ovi „savjetnici laici“ efikasni u liječenju širokog spektra mentalnih bolesti, od depresije i anksioznosti do poremećaja upotrebe alkohola. (...)
Zapadni modeli zaštite mentalnog zdravlja suviše su intenzivni da bi se implementirali na globalnom nivou, posebno u Africi i Južnoj Aziji, gdje brzo rastuća populacija i ubrzani klimatski rizici predstavljaju ogromne izazove. Međutim, dobro osmišljene inicijative, zasnovane na zajednici, isplative su i veoma prilagodljive. Pored poboljšanja mentalnog zdravlja pojedinca i izgradnje otpornosti, ovakvi programi jačaju koheziju zajednice i promovišu kolektivno rješavanje problema, što će postati sve važnije kako se klimatska kriza bude intenzivirala.
Efikasno rješavanje globalne krize mentalnog zdravlja zahtijevaće veće angažovanje međunarodne zajednice. Specijalna inicijativa za mentalno zdravlje SZO, čiji je cilj povećanje pristupa uslugama mentalnog zdravlja u svih šest njenih regiona od 2019-2023, bila je korak u pravom smjeru. Ali to treba održavati i proširivati. U međuvremenu, lokalne i nacionalne vlade i dobrotvorne organizacije moraju usvojiti nove, lokalno zasnovane pristupe koji su dokazali svoju sposobnost da pomognu zajednicama da se nose sa rastućim rizicima po njihove živote, sredstva za život i dobrobit.
Autor je profesor psihijatrije i globalnog mentalnog zdravlja u Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu; dobitnik je McNulti nagrade za 2023.
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)
Bonus video:
