Pod predsjedništvom Vladimira Putina, korumpirani režim kronizma (od engleske riječi crony - “bliski prijatelj”) zauzeo je mjesto nešto ranije procvjetalog ruskog kapitalizma. Ako Putin ima devizu, onda ona ovako glasi: “Prijateljima - sve, neprijateljima - zakon”.
„Imam puno prijatelja”, kaže u jednom intervjuu, “ali samo nekoliko ljudi su mi zasita bliski. Oni nisu nikuda otišli. Oni me nikad nisu izdali, a ni ja nisam izdao njih.”
I zaista, Putin je mnogo pomagao svojim prijateljima. Prema podacima časopisa Forbs, mnogi od njih su postali milijarderi i to čak i ako ne brojimo imovinu koju su, po svemu sudeći, sakrili po of-šor destinacijama. Kako proizilazi iz prošle godine objavljenih “Panamskih dokumenata”, Putinov prijatelj iz djetinjstva Sergej Roldugin, violončelista, koji čak i ne pokušava da izigrava biznismena, dobio je oko 2 milijarde USD iz državnih sredstava.
Putin je praktično nacionalizovao elitu Rusije. Sinovi njegovih bliskih prijatelja iz Sankt Peterburga i sovjetskog KGB-a školuju se kod kuće i ne idu u inostranstvo. Potomci poznatih ruskih oligarha prethodne generacije postepeno napuštaju zemlju, a na njihova mjesta dolaze djeca Putinovih prijatelja. Kako je 2015. primijetio ekspert za Rusiju Brajan Vitmor “djeca Putinovih prijatelja” već su postala milioneri “iako niko od njih nema ni 40”.
Za razliku od svojih očeva, ti dolazeći oligarsi u većini slučajeva ne prolaze pripravnički staž nakon diplomiranja. Završivši visoke škole, oni, po pravilu, odmah dobijaju visoke pozicije u državnim bankama ili kompanijama, kao što je Gasprom, gdje nakon dva ili tri brza unapređenja, obično zauzimaju mjesta potpredsjednika. Istovremeno, za njihove se sestre traži odgovarajuća partija za udaju.
U krugovima zlatne Putinove omladine, kod sinova njegovih petrogradskih prijatelja, sve ide kao po loju. Obično rade u privatizovanim kompanijama. Uzećemo za primjer slučaj ne toliko poznatog Putinovog prijatelja Nikolaja Šamalova i njegovih dvojice sinova. Šamalov se bavio prodajom medicinske opreme kompanije Simens AG u Rusiji sve do 2008. kada su Ministarstvo pravde SAD i američka Komisija za hartije od vrijednosti i berze (SEC) kaznila Simens sa 1,4 milijarde zbog kršenja zakona o borbi protiv korupcije u inostrantsvu (zakon FCPA). Prema podacima SEC-a, Simens “je sistematski podmićivao strane činovnike da bi ostvario kontakte” u šest zemalja, uključujući Rusiju.
Šamalov je otpušten iz Simensa nakon 16 godina predanog rada. Ali, uspješno se prizemljio, a njegovi su sinovi već do tada napravili uspješne karijere. Godine 2005. njegov stariji sin, Jurij, postao je generalni direktor Gasfonda, ogromnog penzijskog fonda Gasproma. Mlađi Kiril je sa 25 godina postao potpredsjednik Sibura, velike naftne kompanije koja je ranije izdvojena iz sastava Gasproma.
Tokom 2001-2013. Kiril je dobio 4,3% akcija Sibura u okviru programa za top-menadžere. Zatim se 2013. oženio Putinovom kćerkom Katarinom Tihonovom (vjenčanje je obaljeno u tajnosti), nakon čega je Putinov najbogatiji prijatelj Genadij Timčenko prodao Kirilu 17% akcija Sibura po povoljnoj cijeni. Rezultat: kada je Putinov zet napunio 34 godine, njegovo bogatstvo je već procjenjivano na 1,3 milijarde USD.
Ili slučaj Arkadija Rotenberga, oligarha koji napreduje na račun državnih ugovora za izgradnju gasovoda i puteva. Rotenbergov stariji sin, Igor, jedan je od glavnih akcionara Gasprom Bušenje, a drugi sin, Roman, potpredsjednik je Gasprombanke. Istovremeno, sin Igora Kovaljčuka (pauka u centru putinove finansijske mreže koji upravlja bankom Rusija, koja je sada pod sankcijama inostranstva) postao je generalni direktor državnog energetskog holdinga Inter RAO.
Sinovi Putinovih prijatelja iz KGB-a takođe brzo prave karijeru u korporativnom svijetu. Sin bivšeg šefa Putinove administarcije Sergeja Ivanova, koji se isto tako zove, prvo je kao dvadesetpetogodišnjak bio potpredsjednik Gasprombanke, a sa 36 predsjednik Alrosa, državne dijamantske kompanije. Sin sekretara Savjeta bezbjednosti Rusije Nikolaja Patruševa, Dmitij, došao je na čelo državne “Roselhoz banke” sa 33 godine. Sin predsjednika Rosnjefta Igora Sečina, Ivan, sa 25 godina je postao zamjenik direktora odjela u Rosnjeftu.
Gledajući to, sin predsjednika Federalne službe bezbjednosti (FSB) Aleksandra Botnikova, Denis, izgledao je kao mudra starina kada je sa 37 godina ušao u sastav rukovodećeg tima VTB banke. Sin bivšeg premijera Rusije i direktora Spoljne obavještanje službe (SVR), Mihaila Fradkova, Petar, više se uklapa u norme generacije djece Putinovih prijatelja: sa svega 29 godina postao je potpredsjednik Vnješkombanke, koja je sada umiješana u skandal oko Trampove administracije.
Putinova lojalnost prema prijateljima i njihovim porodicama izgleda bezgranična. U novembru 2015. njegova vlada uvela je novi putne takse pod nazivom “Platon” (i tom se prilikom suočila sa masovnim protestima nezavisnih kamiondžija) samo da bi stvorila monopol za kompaniju čija polovina pripada Igoru Rotenbergu.
Putin je čak branio sistem Platon na svojoj godišnjoj pres-konferenciji u decembru 2015. Kada je novinarka počela da ga ispituje o “mladom Rotenbergu kojem su jednostavno poklonili kamionski dugolinijski prevoz u zemlji”, Putin je okarakterisao njenu brigu kao “manje važnu stvar”. Prema Putinu, prihodi od te takse “ne idu u nečiji džep, već stoprocentno u Fond za puteve RF, do posljednje kopejke”. A odatle, prema njegovim riječima, “sve prikupljeno ide na gradnju puteva u regionima Ruske Federacije”. Ipak, uprkos uvjeravanjima Putina, masovni protesti su nastavljeni kao i priliv novca u džepove Igora Rotenberga.
I mada nepotizam u Rusiji cvjeta, koncentracija tako male grupe bogatih ljudi na vodećim pozicijama ipak je nevjerovatna. Zahvaljujući međugeneracijskom kronizmu Putina, oligarsi i njihove porodice postaju sve bogatiji. A u uslovima gdje je sve manje puteva koji vode do najviših pozicija, nezadovoljstvo nove generacije mladih, sposobnih i ambicioznih građana RF samo će da raste.
Autor je viši savjetnik u Atlantskom savjetu u Vašingtonu Copyright: Project Syndicate, 2017.
Bonus video:
