ZAPISI SA UŠĆA

Limenas – volja proročišta

Limenas je nastao tako što je Telesikleu, vladaru kikladskog ostrava Paros, grčko proročište Delfi naredilo da naseli „maglovito-mračno ostrvo“ i da osnuje grad. On je to učinio prije skoro 27 vjekova

7470 pregleda 0 komentar(a)
Limenas, Stara luka, Foto: D. Dedović
Limenas, Stara luka, Foto: D. Dedović

Skrenuli smo sa auto-puta i lokalni put nas vodi preko močvarnog zemljišta koje nagovještava deltu dvoimene rijeke. Nju Bugari u svojih više od 100 kilometara zovu Mesta, a Grci u otprilike isto tako dugom toku kroz njihovu zemlju – Nestos. Kiša koja pljušti već pola sata stavlja znak pitanja iznad našeg sna o vječnom suncu Grčke. Kiša prestaje uoči našeg dolaska u luku Keramoti. Taj gradić se još uvijek nalazi u makedonskom dijelu Grčke, a iza obližnje delte Nestosa počinje Trakija. Zato se ovaj dio Egejskog mora i zove – Trakijsko more.

Trajekt odmah guta cijeli autobus. Na spratu ogromnog teretnog broda dremuckamo uz brujanje motora dok se približavamo našem cilju – Limenasu, glavnom gradu ostrva Tasos. Obradujemo se obali koju ugledamo kroz prozorče, ali pored nje trajekt ravnodušno plovi dalje, jer se radi o nenaseljenom ostrvu Tasopula, koje se nalazi između kopna i Tasosa. Što smo bliže Limenasu, to je vrijeme ljepše. Jutarnje sunce se oslobađa oblaka koji ostaju zalijepljeni za grčko kopno. Luka u Limenasu nas dočekuje onako kako je obećavaju turističke agencije – okupana u svjetlosti, ispod zelenih brda.

Jedan antički pisac je uporedio ta brda sa leđima magarca. Od tih vremena ova je životinja zaštitni znak ostrva, pa je često zastupljena kao glavni lik na magnetima. U trenutku iskrcavanja već opraštamo sebi odluku da doputujemo prenatrpanim noćnim autobusom iz Srbije u kojem se na spratu jedna Vranjanka smijala sama sebi do jutra kao da je na ekstaziju.

Sada to nije bilo važno. Vila sa bazenčićem u centru varoši mogla je da nas primi odmah, jer smo prvi gosti ove sezone. I već šetamo Limenasom. Odmah do nas je Crkva Svetog Nikole koja će nas buditi zvonima narednih desetak dana.

foto: D. Dedović

Izgrađena 835. godine nove ere, nalazi se na ruševinama ranohrišćanske crkve. Kupola je prekrivena hagiografijama, a na obodu je uklesan datum 1861. godine, kada su freske nastale. Jedna je od najstarijih crkava na Tasosu. Volim kamene crkve nadomak mora koje nas podsjećaju na to da je hrišćanstvo plod mediteranske civilizacije. A ova crkva je baš takva.

Kuda na kafu?

Na promenadi nas baštom u hladovini pozove Botzi Music Café. Rajska slika za sve kontinentalne čežnje – lagani džez, nasmijano osoblje, pogled na more koje već bliješti od obilja prosute svjetlosti, a umjesto horizonta – nejasna linija grčkog kopna.

Od njega smo udaljeni desetak kilometra, ali kao da smo, stigavši na Tasos zakoračili u neki drugi svijet. Doživljavao sam to već. Nije Šolta isto što i dalmatinsko kopno, nije Sicilija isto što i Italija. A da o Kritu i ne govorimo. Mediteranska ostrva su svjetovi za sebe. Pa tako i Tasos.

Narednih dana će se pokazati da za ljubitelje kapućina ima nekoliko adresa. Prva je već na samom početku pješačke Ulice 18. oktobra – glavne žile kucavice ove varoši. Black coffee hall – mali lokal na ćošku – za svoje specijalitete od kafe zahtijeva i po pet eura. Nekoliko koraka dalje, u najljepšoj gradskoj restoranskoj bašti koja pripada fensi hotelu zvučnog naziva A for Art Design Hotel, ljubitelj crnog mirišljavog zrna će dobiti sličan kvalitet za sličnu sumu.

A for Art Design Hotel
A for Art Design Hotelfoto: D. Dedović

Međutim, već nekoliko stotina metara dalje u jednoj bočnoj ulici nalazi se pravo otkriće – lokal koji nudi stepenice sa jastučićima kao mjesta za sjedjenje. Kafić se zove Kapheódentro.

Cijena velikog kapućina je dva puta manja od one u fensi lokalima, a kvalitet isti. Pravilo koje generalno važi za putovanja, ovdje se pokazuje izuzetno jasno – ko se ne raspita, platiće dvostruko.

Palimpsest Tasos

Antički grad Tasos – današnji Limenas – osnovan je kao grčka kolonija početkom 7. vijeka prije nove ere. Već nepun vijek kasnije grad i ostrvo postaju značajna tačka na mapi grčkog svijeta. Računa se da je na ostrvu prije dvadeset i pet vjekova živjelo između 60 i 80 hiljada ljudi, a sam grad je imao dvadesetak hiljada stanovnika.

Odmorište na raskršću morskih puteva, sa obiljem pitke vode i sa prvoklasnim mermerom koji se vadio u brdskim kamenolomima, rudnici zlata, grad je procvjetao.

Tragovi nekadašnjeg značaja mogu se vidjeti na sve strane. Prije svega, nekadašnji glavni trg, trgovačko, upravno i religiozno srce grada, starovjekovna agora, nalazi se nadomak obale i Stare luke.

Antička agora
Antička agorafoto: D. Dedović

U blizini je arheološki muzej koji čuva ostatke antičkog nasljeđa. Ali nisu samo zvanični ostaci, obilježeni tablama na engleskom, svjedočanstva nekadašnje urbane strukture i pulsirajućeg života. Isto tako su fascinantni kameni blokovi iz tog perioda ugrađeni u međe i ograde, u temelje kuća. Neki od tih artefakata ćute i samuju u zabačenim ulicama, sred maslinjaka. Limenas je poput gornjeg sloja palimpsesta ispisanog preko dva metra debelog šuta, ispod kojeg spava nekadašnja grčka veličina.

Rimljani su u prvim vjekovima prvog milenijuma kao novi gospodari vratili gradu i ostrvu značaj koji je počeo da blijedi. Krajem rimske epohe napadi gusara, upadi Vandala, Avara i Bugara, potisnuli su stanovništvo u brdska naselja. Hristijanizacija je takođe učinila svoje – paganski hramovi su bili srušeni ili prepušteni zubu vremena. Ali su materijalom antičkih građevina podignute ranohrišćanske bazilike. I njih su razarali razni pljačkaši. Vizantijska vladavina je trajala, sa kraćim prekidom mletačke vladavine, sve do dolaska Turaka sredinom 15. vijeka. Grad je zapustio, sve do 19. vijeka, kada se stanovnici iz brdskih predjela ponovo spuštaju na obalu.

Na plaži

A na obali varoši Limenas promenadom kraj mora, duž Stare luke, stiže se za samo nekoliko minuta do gradske plaže. Turistički vodiči, kao i oduševljeni turisti na internetu, hvale Tasos zbog njegovih plaža i preporučuju obilazak ostrva. Poučeni primjerom Skijatosa – izgubili smo tada dan odmora da bismo obišli najljepšu plažu na ostrvu koja je zapravo ličila na turističku kasarnu sa skupom ulaznicom – zadržali smo se na gradskoj plaži i nismo se pokajali. U čistoj vodi društvo su nam pravile ribe svih veličina.

Nije bilo gužve, a i decibeli su se zadržavali u razumnim granicama ukoliko izuzmemo nekoliko naših žena koje su s kraja na kraj plaže dovikivale recepte za ovo ili ono.

Plaža u Limenasu
Plaža u Limenasufoto: D. Dedović

Neki od vlasnika lokala na plaži još uvijek testerišu i čekićaju. Početak juna za njih još nije sezona. Ne da im se. To ima prednosti. Ne uzimate ležaljke. Nađete hlad i pružite se u pijesak.

Pokušali smo jednom sa najbolje ocijenjenim barom na plaži – njihove ležaljke su zaista bile udobne, ali uslov je bio da konzumirate hranu i piće za 20 eura. Pritom je doručak bio ispodprosječan. Vlasnik nam je spomenuo da će u punoj sezoni suspendovati to pravilo, ležaljka će po glavi koštati deset eura. Jeo, ne jeo.

Pogled sa stijene

Jednom smo prošetali do kraja Gradske plaže i zakoračili kroz kapiju izuzetnog lokala na moru, Karnagio Beach Bara. Na hridi iznad mora napravili su terasu. Ako se pored bara stepenicama popnete na stijenu na kojoj je crkvica posvećena svetim apostolima – podignuta je na mjestu znatno starije crkve i još starijeg antičkog svetilišta – biće to vjerovatno najljepši pogled na obalu i more u Limenasu.

Karnagio Beach Bar
Karnagio Beach Barfoto: D. Dedović

Dok su Trajektno pristanište i Stara luka, zajedno sa plažom, zaklonjene od vjetra, sa druge strane grebena na kojem je crkva, talasi divlje biju o stijenje. Ovdje postaje jasno zašto je Limenas, naslonjen na obronke planine, zaklonjen sa obje strane, prirodna mirna luka.

Iskoristili smo priliku da veče provedemo cijedeći točeno pivo – i ono ima svoju masnu cijenu, i gledajući kako u mastilu nadolazeće noći nestaje granica između mora i neba.

Mikroklima je takođe jedna od prednosti ovog mjesta. Dok su se na kopnu grčke Makedonije i Trakije znali nagomilati crni oblaci, koje bi kišna zavjesa potom spojila sa morem, u Limenasu bi ljudi bezbrižno ležali na plaži. Oblake je tjerao vjetar, kačio ih za masiv Ipsario na ostrvu ili ih vijao grčkom obalom. Tako su brda iznad Limenasa mogla da budu umočena u oblake i magle, iznad Keramotija na kopnu bi sve bilo crno, a u Limenasu sunce cijeli dan nemilosrdno prži.

Ostrvske taverne

Limenas je natprosječno gusto načičkan tavernama i restoranima. Za neke morate znati gdje su, jer nisu uz more. Ali najveći broj njih je smješten duž obale – od Trajektne do Stare luke. Proučavanjem recenzija na internetu došli smo do zaključka da su neki od najšarmantnijih lokala obične klopke za turiste. Za boravka smo isprobali nekoliko taverni. Iako su Karas ili restoran sa organskom hranom Muses u Trajektnoj luci odlični, a za njima ne zaostaju Milos i Ambrosia u centru, najupečatljivija je bila taverna Twins – Blizanci. Pređe li se sto koraka od promenade, Ulicom Dimitriadu, lakom uzbrdicom, naići će se na fino uređenu baštu lokala. Ova taverna ne može da ponudi pogled na more. Ali zato je sve ostalo bolje nego kod drugih.

Trumba masline
Trumba maslinefoto: D. Dedović

Valja napomenuti da smo u Limenasu pored nama dragih grčkih jela i pića ovdje otkrili dva predjela koja rijetko mogu da se nađu na kopnu. I oba nisu morska. Radi se o dimljenoj skuši. Ko bi pomislio da će na jednom grčkom ostrvu slatkovodna riba biti šampion ukusa. Pored nje, tu su sušene masline sa Tasosa – one se ne beru dok se same ne isuše na stablu. Trumba je sorta koja se, kako kažu stručnjaci, zapravo uzima dnevno kao prirodni lijek. Neke ostrvske masline su stare i dva i po milenijuma, pa je logično da ponešto znaju o dugovječnosti.

Vina kuće, uglavnom bijela, imaju nadmoćan ukus, u odnosu na grčka flaširana vina. A i cijena je nenadmašna – između 10 i 14 eura po litru. Istorija ostrva je bila drukčija. Crno vino sa Tasosa se u antička vremena veoma cijenilo – smatralo se da je to najbolje vino pored vina sa Hiosa. Aristofan ga je hvalio zbog lijepog mirisa, Vergilije je slavio vino sa Tasosa od tamnog grozda, a Plutarh je ostavio zapis da se radi o luksuznom piću kurtizana i kraljeva. Otkako je početkom prošlog vijeka najezda sušibube, uvezene iz Sjeverne Amerike, uništila većinu evropskih vinograda, isto se desilo i ovdašnjim zasadama vinove loze. Tako da se, pijući vino na Tasosu, mi zapravo ne divimo istom grozdu koji su hvalili antički pisci.

Rastanak

Moglo bi se još mnogo toga kazivati o Limenasu. U suštini, to je donekle obična grčka varoš na neobičnom mjestu, gdje ispod svakodnevnih prizora drijema tri milenijuma istorije. Pred odlazak probamo najbolji grčki burek – bugaca – kod Sakisa. Tri eura po komadu. Giros je između četiri i pet eura. Grčka poslije korone više nije mjesto jeftinog ljetovanja.

Za trajektom koji nas vraća na kopno lete krupni ostrvski galebovi.

foto: D. Dedović

Obuhvatam još jednim pogledom Limenas koji se smanjuje iza brazde broda u moru do veličine makete. Iznad njega su brda i planinski vrhovi.

Sjećam se da sam pročitao da je Limenas nastao tako što je Telesikleu, vladaru kikladskog ostrava Paros, grčko proročište Delfi naredilo da naseli „maglovito-mračno ostrvo“ i da osnuje grad. On je to učinio prije skoro 27 vjekova. U drugom talasu kolonizatora bio je i njegov sin, začet iz veze sa robinjom, vojnik i pjesnik Arhiloh. Sačuvan je njegov zapis o dolasku na Tasos: „Čitav jad Grčke je sa nama stigao na Tasos; morske opasnosti, brodolomi; ali ovo je obećana zemlja; ostrvo kao leđa magarca, pokriveno divljim šumama; život u borbi sa trakijskim psima za preuzimanje zemlje; loš Tasos“.

Dakle, početak nije obećavao. Ali naredni milenijumi su demantovali pjesnika. Limenas i njegovo ostrvo Tasos umirali su i vaskrsavali više puta. Deset dana života proveli smo na leđima tog Arhilohovog magarca, kojeg sada milujem pogledom dok se sunce već naginje ka Bijelom moru. Kada se u njemu opet bude davilo u rumenom požaru bićemo već daleko, na grčkom sjeveru.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")