NEKO DRUGI

Supermikrobi prijete, a profit važniji od nestašice ljekova

Ne možemo naći put iz aktuelnih globalnih zdravstvenih kriza ako se i dalje budemo oslanjali na današnji razvoj medicine i sistem proizvodnje

2919 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Šta će se dogoditi kada nam ponestane lijekova? Zdravstveni zvaničnici širom svijeta promišljaju o ovom pitanju dok se bore sa nestašicom niza esencijalnih lijekova usred globalne krize u opskrbi lijekovima.

Osim toga, bivša glavna engleska izaslanica za zdravstvo Sally Davies, upozorava nas na sve veću prijetnju od supermikroba rezistentnih na lijekove. Kriza antimikrobne rezistentnosti mogla bi učiniti da pandemija COVID-19 „izgleda kao manja zdravstvena kriza”, tvrdi Davies, ako ne budemo djelovali odmah, uključujući i kroz razvoj novih antibiotika.

Na prvi pogled se čini da ove dvije krize nemaju mnogo toga zajedničkog, osim ozbiljne prijetnje koju predstavljaju po ljudski život. Međutim, one su, zapravo, rođene iz jednog problema: činjenice da velike farmaceutske kompanije daju prioritet profitu, zbog čega nemaju poticaj da čine osnovne lijekove dostupnim i da razvijaju nove kada su očajnički potrebni.

Uzmimo za primjer mnogobrojne probleme s opskrbom inzulinom. Oboljeli od dijabetesa trenutno se suočavaju sa dugim i tjeskobnim čekanjem na esencijalne inzulinske proizvode u mnogim državama.

Jedan od najvećih proizvođača inzulina na svijetu, Novo Nordisk, nedavno je najavio planove o prestanku proizvodnje inzulinske injekcije s dugotrajnim djelovanjem do kraja godine, očito birajući da podrži proizvodnju lijekova za mršavljenje koja donosi profit nauštrb nepatentiranih inzulinskih proizvoda sa kontrolisanom cijenom.

“Supermikrobi”

U međuvremenu, nekoliko esencijalnih formulacija inzulina koje proizvodi vodeći proizvođač lijekova Eli Lilly nema na stanju sedmicama zbog, kako to kompanija opisuje, „kratkog kašnjenja u proizvodnji”. Eli Lilly i Novo Nordisk zajedno kontrolišu gotovo 75 posto globalnog inzulinskog tržišta.

Nesigurnost s kojom se trenutno suočavaju oboljeli od dijabetesa širom svijeta ukazuje na opasnost koju sa sobom nosi ostavljanje opskrbe lijekovima u rukama medicinskih monopola koje pokreće profit.

Rastuća prijetnja od antimikrobne rezistencije isto tako je direktna posljedica fokusa velikih farmaceutskih kompanija na profit. Jedina razlika je ta da su u korijenu ove krize izbori u vezi sa istraživanjem i razvojem, a ne proizvodnjom.

“Supermikrobi” – bakterije, virusi, paraziti ili gljivice koji su razvili otpornost na uobičajene tretmane, odavno zabrinjavaju medicinsku zajednicu.

Stručnjaci se slažu da će razvoj novih antibiotika biti ključan za rješavanje ovog problema. Šokantno je da nijedna nova klasa antibiotika nije proizvedena od 1980-ih. To je izbor koji su napravile velike farmaceutske kompanije. Farmaceutske kompanije već dugo odbijaju proizvoditi nove antibiotike jer ne vjeruju da bi takav poduhvat bio dovoljno profitabilan.

Umjesto na potencijalno ključne antibiotike koji spašavaju živote, oni svoja istraživanja i razvoj fokusiraju na tzv. „me too” lijekove (lijekove slične već postojećim), koji se razvijaju kroz manje modifikacije postojećih lijekova i rijetko predstavljaju značajan terapeutski napredak, ali obećavaju kontinuirani profit.

S obzirom da nema dovoljno ključnih lijekova i da su rezistentni patogeni sve veća opasnost, može se činiti nemoralnim da farmaceutske kompanije stavljaju svoj profit iznad zdravlja običnih ljudi. Na koncu, ove kompanije odgovaraju svojim dioničarima, a ne globalnom zdravlju.

Naš trenutni model proizvodnje lijekova koji stavlja profit dioničara iznad svega ostalog znači da se pacijenti moraju uklapati u ovu dinamiku.

Zadržavanje ljekova

Šta je, onda, odgovor? Možda je primamljivo tražiti načine da lijekove koji nam trebaju učinimo profitabilnim za velike farmaceutske kompanije. Možda im možemo platiti malo više za esencijalne lijekove ili im dati dodatna sredstva za istraživanje antibiotika? Ovo se može činiti laganim, iako skupim, rješenjem za veliki problem. Međutim, ovaj pristup je isproban više puta i uvijek je doveo do tog da cijene rastu sve više bez nekog značajnog povećanja dostupnosti.

Umjesto da se fokusiraju na povećanje proizvodnje, kompanije su zadržavale lijekove u pokušaju da dobiju što više novca.

Kako god, čovječanstvo ne može izaći iz ovih kriza pomoću novca, jer nema svaka država sredstva da hrani korporativnu pohlepu. Šta se dešava sa pacijentima u državama koje ne mogu priuštiti sve veću cijenu? Užasni “vakcinacijski aparthejd” kojem smo svjedočili na vrhuncu pandemije COVID-19 možda najbolje pokazuje rezultate takve strategije na globalnom nivou.

Ako, dakle, rješenje nije da se farmaceutskim kompanijama plati više, šta jeste?

U krajnjoj liniji, trebamo stati u kraj kontroli velikih farmaceutskih kompanija nad našim životima i budućnosti. Trebamo u potpunosti rasformirati trenutni sistem proizvodnje lijekova koji ostavlja oboljele od dijabetesa bez pristupa inzulinu i izlaže sve nas opasnostima od “supermikroba”.

Ovo se može činiti kao nedostižan cilj, ali širom svijeta, vlade prave obećavajuće poteze u pravom smjeru.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) podržava zemlje globalnog juga da međusobno dijele znanje o proizvodnji vakcina i patente putem svog programa za prijenos tehnologije mRNA. Program je razvijen kao odgovor na šokantno prikrivanje bitnih znanja velikih farmaceutskih kompanija od naučnika globalnog juga tokom pandemije COVID-19, a omogućava tim zemljama da povećaju svoje domaće proizvodne kapacitete i pripreme se za buduće krize.

Ulaganje u alternative

Na mjestu gdje su poticaji koje pruža sistem monopolskih patenata doveli do visokih cijena, ranjivih opskrbnih lanaca i zaostalih inovacija, ovaj je projekt umjesto toga izgrađen na ideji dijeljenja i saradnje . Već se prijavilo petnaestak država.

Čak i u SAD, vlada pokušava ograničiti kontrolu velikih farmaceutskih kompanija nad razvojem i proizvodnjom lijekova koji su nam potrebni. Bidenova administracija usvojila je plan koji bi federalnoj vladi omogućio da odobri licence trećim stranama za proizvode razvijene uz pomoć federalnih sredstava ako ih kompanija koja posjeduje izvorni patent ne učini dostupnim javnosti pod razumnim uvjetima.

U Velikoj Britaniji, bolnica Great Ormond Street (GOSH) nedavno je razvila tretman genskom terapijom za rijedak ali veoma opasan sindrom teške kombinovane imunodeficijencije. Nada se da će licencirati tretman na neprofitnoj osnovi – bez uključenosti velikih farmaceutskih kompanija.

Modeli poput ovog koji GOSH pokušava uvesti zahtijevat će ulaganja, ali kao što znamo, država već troši značajne resurse za razvoj lijekova, a čak i više na zadovoljavanje iznuđivačkih marži velikih farmaceutskih kompanija, a neprofitni modeli čine lijekove znatno jeftinijim od onih koje proizvode velike farmaceutske kompanije.

Nećemo moći zamijeniti trenutni model proizvodnje lijekova preko noći i vjerovatno ćemo se nastavljati oslanjati na velike farmaceutske kompanije da donose lijekove na tržište još neko vrijeme. Međutim, dok se suočavamo sa ozbiljnim nestašicama lijekova i predstojećom prijetnjom od supermikroba, moramo početi razmišljati hrabrije.

Model velikih farmaceutskih kompanija ne funkcioniše i aktivno ugrožava zdravlje običnih ljudi širom svijeta. Vrijeme je za ulaganje u alternative.

Autor je farmaceutski aktivista u organizaciji Global Justice Now

(Al Jazeera)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")