LOVAC NA ZMAJEVE

Dajmo šansu Mikiju

Spajić, Mandić i Knežević, uz nevoljne saučesnike od Demokrata, svi zajedno sa 30 odsto podrške birača, razgovaraju, najozbiljnije, o ustavnim promjenama, dvojnom državljanstvu, dvojnom jeziku i dvojnoj zastavi, sa sve Jasenovcem u džepu, što od IBAR Montenegra pravi ibarsku magistralu

41955 pregleda 118 reakcija 79 komentar(a)
Foto: gov.me
Foto: gov.me

Tek kada je Spajić tvitnuo „dajmo više šansu Željku da bude premijer“ postalo mi je jasno zašto se počasni predsjednik Milo Đ. prije dvije godine zaljubio u njega, uvjeren ništa manje nego neki Filipović (Ljubo) da će baš on, kripto mag i partner Do Kvona, prigrliti DPS i vratiti ih na vlast! A ne kao Dritan prevariti i ostaviti bez plijena.

Pitao sam se mjesecima zašto decenijski propagandni punktovi DPS-a i njihovi analitičari ne daju da padne muva na Mickeya, sve dok ga pod svoje okrilje nije preuzela Vučićeva vojska.

Kada su dakle Alo, Borba, Informer, Pink, Kurir i ostali kerberi zvaničnog Beograda, počeli vatreno da brane Spajića i Raonića, ovu Vladu i ovakav RTCG, kada je Spajki zgazio medijske zakone u korist isturenog odjeljenja RTS-a u Podgorici, a Pipun dao obrazloženje da je sve to zbog vlasnika Vijesti i Marijane, koji su se namjerili da im, nakon Kosova, iz duše otmu i RTCG – znao sam da su se ostvarile moje najcrnje slutnje! I da je Milo još jednom promašio u procjeni. Kao onda kada je zadužio Roćena za intelektualce i Bemax, Brkovića za KAP, Radmilu za Prvu banku a Đagu za kulturu, Miga za prosvjetu a Petra za Šariće, ili onda kad je Vesni dao u amanet pravosuđe, Lazoviću bezbjednosni sektor, a Vesovom malom medije.

“Dajmo više šansu Željku da bude premijer”, tvitnuo je Mickey a ne neki portir u zgradi Vlade, ili kafe kuvarica, jedino nisam bio siguran šta ga je na naslovnoj strani, koju je priložio kao krunski dokaz, više razljutilo – istraživačka priča o njegovom partnerstvu sa Do Kvonom ili kolumna o Spajiću, Mandiću i Marku Kraljeviću, koji su sa oranja prešli na fašizam?!

Vjerovao sam da ga je mnogo više zaboljelo novo svjedočanstvo kako nas je opet lagao, kao onda kada je tvrdio da je stan u Beogradu na vodi prodao i debelo zaradio, pa da nije, da nema srpsko državljanstvo, pa da ima, da kuća u Muo nema veze sa njim, pa da je ona na bivšu djevojku sa kojom, sasvim slučajno, ima i ćerku, do zaklinjanja kako je u posrnulo carstvo Do Kvona uložio novac u ime investicionog fonda a ne u svoje, da bi ovih dana isplivalo kako je slagao i da je investicija bila lično njegova. O čemu je američku i svjetsku javnost obavijestio zloglasni SEK, ili USA agencija za hartije od vrijednosti, koja je prije deceniju i po otkrila da je neka sestra visokog crnogorskog zvaničnika, za koju Spajić nikad nije čuo – primila mito od Telekoma u iznosu od tričavih sedam miliona eura! Umjesto da odgovori na brojna pitanja urednika Vijesti, ili podnese ostavku zbog međunarodne kompromitacije države čiji se premijer vrti u naslovima desetina portala širom Amerike i Evrope, Spajki je samo zavapio: dajmo više šansu Željku da bude premijer! Isto ili gotovo isto kao što je Đukanović odgovarao dvije decenije na sve naše upite o korupciji, organizovanom kriminalu, autokratiji, nepravdi, zločinu, nepotizmu i svemu onom što čitate proteklih mjeseci u izvornom i neredigovanom, romanesknom štivu Skaj junaka, ili šefova pravosudnih institucija i DPS prvaka.

I živio bih u uvjerenju da je premijera, koji bi da nas još dugo, dugo vodi, duže i od samog Mila, razljutila baš ta priča, kako su se na istom poslu „našli” Don Mickey i Do Kvon, da se Spajić nije ukazao na pres konferenciji, i u svom stilu, bombaški dakle, objasnio kako njegova ćerka i dva ujaka, plus njihova djeca, zaslužuju dvojno državljanstvo. I da će se zbog njih mijenjati i Ustav i zakoni a da sve to nema nikakve veze sa Vučićem i marionetama, još manje sa par desetina ili stotina hiljada njihove braće i sestara koji žive rasuti od Beograda do Banja Luke. Pomislih zato, ipak je kriva kolumna o srpskom svetu i izvođačima radova, Mickeyu, Vojvodi i Marku, o puzajućem višemjesečnom sranju, i premijerovom minimiziranju fašizama kroz infantilne floskule o boljem životu građana i tužnoj sudbini njegove rodbine koja u tuđini pati za crnogorskim pasošem.

'Ajde da Mikiju više damo šansu da bude premijer, reče neki ujak Tigru, ovaj Lomiju, Lomi Oficiru, i eto šta smo dobili – AV guberniju, 27. izbornu jedinicu, čak jedno veliko ništa i od obećanog raspuštanja SDT-a i Vladimira Novovića, jer je Andrej propao u pokušaju! Naručenom, kako nam reče, od premijera samog!

'Ajde da Željku više damo šansu, zapomažu ispod mog prozora Mickey i Milo jer su, valjda zajednički, zaključili da je ta “šansa”, odnosno premijersko mjesto, jedini način da se ućutkaju i Vijesti i ja sam. Jer bih i ja poslije te “šanse” postao nešto nalik njima, moć bi i od mene napravila nasilnika, prevaranta, lažova, bitangu, bogatuna – pa poslije toga ni ja, ni Vijesti, ne bismo imali šta više da pitamo bilo koga, pa ni Spajića i Đukanovića.

Princ Nikola Petrović je davno, početkom 90-ih, na pitanje zašto nema političkih ambicija, zašto ne traži da Crna Gora obnovi kraljevinu a on zasjedne na presto, lakonski odgovorio kako se politkom bave “ljudi sa manjkom talenta i viškom ambicije”. I da on sebe ne vidi među takvima. Da su Spajić i Đukanović nešto čitali, nakon noćnih provoda i raskalašnih avantura, raznih investicija i kripto biliona, mogli bi zaključiti kako draž premijerskog posla nije u moći već u moralu. Što znači da je premijer javni službenik, posvećen opštem interesu, a ne obijesni i frustrirani samoljubac, opsjednut svojim ličnim dobitkom. Neko je od njemačkih novinara ili eksperata davno primijetio kako se u Germaniji ljudi bave politikom da bi dali doprinos napretku svoje zajednice, a na Balkanu – da bi se obogatili. Zar primjer Milojka Spajića to najbolje ne potvrđuje.

'Ajde da mu damo šansu da bude premijer, rekao je neki Gabrijel Eskobar, kasnije nam i zaprijetio da moramo podržati sve što radi taj čovjek, i tako smo stigli u trenutni ćorsokak! U kom radikalna desnica, Spajić, Mandić i Knežević, uz nevoljne saučesnike od Demokrata, svi zajedno sa 30 odsto podrške birača, razgovaraju, najozbiljnije, o ustavnim promjenama, dvojnom državljanstvu, dvojnom jeziku i dvojnoj zastavi, sa sve Jasenovcem u džepu, što od IBAR Montenegra pravi ibarsku magistralu. Istorija se ponavlja, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Nakon rastočkog Borata Đukanovića koji je decenijama pozivao Miška i Željka da izađu na izbore, a Marijanu da preuzme RTCG, jer eto želimo vlast, moć i novac, kao on, sada imamo Borata iz Pljevalja, nekog Milojka Spajića koji ponavlja isto! A suština je u riječima samog Mickeya, prije neki dan na skupu stranačkih fanova: Ne možete gladni i neostvareni u politiku. Sad imamo ekipu starih korumpiranih i mladih bez dana iskustva.

Bravo, premijeru!

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")