„Za Brisel ne postoji srpsko pitanje u Crnoj Gori“ - Vijesti, 13.05.2017.
Sjajno je, ako ne i besmrtno, objašnjenje kulturnog udarnika, ministra i ambasadora, poštenog intelektualca, Źage Mićunovića o potrebi i stremljenju k mehkim suglasnicima. Mehko je veli, njemu, od rođenja. Naime, tatko mu je, onako krut i otmen Titin savremenik, prilikom rođenja rekosmo li - nježno i mehko tepao, źaga, źaga. To je odredilo njegov životni put revolucionara i budućeg kulturnog reformatora.
S razlogom zabrinut da usmeno stvaralaštvo i predanje neće pronijeti njegov nadimak i rođenje u vječnost, pozdravio je i srdačno se pridružio državotvornom pokretu, prigodnoj mu fonetici i grafemama.
Ali, ima gi razni
Demokratiji, međutim, ne ide bez oporbe. E ta, upravo oporbena, stranka, zdušno brani tradicionalni, uređeni i svjetski priznati - srpski jezik. Jezik Andrića, Mehmeda-Meše Selimovića, i mnogih drugih velikih umova, mada ne drže mnogo ni do jednog ni do drugog i ovih trećih takođe - književnost, filosofija... taman posla. Za njihovu, političku prije svega, borbu, naslijeđeni srpski jezik je znamenit i neophodan, nadasve i zanago, što je njime govorio Pavle Đurišić i njegovi Ravnogorci. Pa im dođe žao da sa njima propadne i jezik kojim su govorili. Istu brigu brinuo je i ministar Źaga povodom svog rođenja. Da jednoga dana ne ode u zaborav i njegov nadimak.
Opoziciona ravnogorska strana djeluje prilično idiotski pak se sladi i jede prasetinu, dok je koriste kao glavni dokaz za ispravnost Źagine urođeničke i državotvorne politike. Na žalost i poraz poreskih obveznika, sva ova glumatanja i farsa raznih patriota i izdajnika, sva ta prasetina - prilično košta. Posljednju paru (iz kredita) dajemo na ovu sprdnju. Nije tadijer čudo što su u obrazovanju i kulturi konačno ključnu ulogu preuzeli kadrovi glumišta, poput pomenutog Źage i njegove supruge.
Migo - prvi dio
Nekompetencija se spočitava jednom Migu, koji je u stilu vrsnog filosofa izrazio suštinu DPS demokratije riječima: „Opozicija nudi ništa“. Za razliku od njega koji dobro zna šta i kako nudi vladajuća stranka. Otkup glasova državnim parama i resursima. S obzirom da se ne radi samo o glasovima nego i glasačima, cijela stvar će prije ili kasnije da se prelije u građanski sukob između kupljenih glasača i onih čije se pare sve vrijeme troše. Možda je to htio da kaže jedan opozicioni lider, ali nije znao da se izrazi. U svakom slučaju slijedi Migo - drugi dio. Jer prvi dio nije vječan, da jeste, ne bi se zvao prvi. Vječna je samo Crna Gora.
Oporbeni ćetnici
„Prosrpska“ opozicija spremno prihvata ulogu u koju je stiješnjena, pa ono što je pitanje kulturnog bića i nasljeđa crnogorskog društva i države, krivotvori, umanjuje i banalizuje kao udar na srpsku nacionalnu manjinu u Crnoj Gori. Njihov Njegoš je seoski pop, bratstvenička uzdanica, deseterački stihoklepac i plemenski poglavica. A ne vladar Crne Gore, uz svoga strica, najprosvjećeniji. Depees Vladiku Rada jotuju i rastvaraju lažima o zaletu u „evropsku“ budućnost, po osnovu beskonačnih kredita i kupljenih glasova i dnevnom automobilskom rasvjetom, kao dokazom. I jedni i drugi znaju kako para vrti 'đe burgija neće, al' ne znaju što. Pak upiru da zarade tu crnu dnevnicu i načine novi crnogorski identitet: dužan sam - dakle postojim i sluga sam, to me veseli.
Ostaće samo brda u kojima su nekada živjeli Crnogorci. Ako se oni budu pitali.
Bonus video:
