Četvorka je trenutno najnepopularnija ocjena u našim osnovnim i srednjim školama, čak su dvojka i trojka poželjnije od nje, pa i jedinica ima neki karakterniji ton. Petica je od četvorke napravila nulu. Kako?
Diplomu Luča nakon osnovne škole ove godine dobila su 382 podgorička osnovca, 71 maturant je nosilac Luče I, dok je njih 177 dobilo Luču II. Kakvi su sada kriterijumi, ispada da su za diplomu Luča više zaslužne škole, roditelji, nego učenici. Mnogima će, pokazaće to vrijeme pred nama, to biti i jedini uspjeh u školovanju.
Luča, u izvornom značenju - svjetlost, bjelina, obasjanost. U književnom, upućuje na veliko djelo u kome Rade Tomov osvjetljava suštinu svijeta i čovjeka u njemu. Naš obrazovni sistem ovaj termin koristi za prepoznavanje najboljih u osnovnim i srednjim školama. Lučonoše su oni čije je znanje iz svih predmeta bilo na najvišem nivou, a to bi značilo da Luča podrazumijeva izvrsnost. Upravo ovdje i nastaje problem, jer praksa čini upitnom kvalitet ove diplome.
Praksa upućuje da iza inflacije diplome Luča ne stoji uvijek (ili najčešće) znanje dostojno ovog zvanja. Pokazatelji u tom smjeru su brojni i zabrinjavajući. Iz tog razloga se otvoreno treba suprotstaviti hiperprodukciji lučonoša, ukazati na najvažnije probleme i dati smjernice za ostvarivanje osnovnog cilja, a to je da se Luča zasniva na kvalitetu, a ne na sniženim kriterijumima ili ambicijama roditelja. Brine što se ta nit nezamjeranja (ne dati četvorku!) provlači i kroz osnovni i kroz srednji nivo obrazovanja. Sve to ide rame uz rame sa ugroženošću kriterijuma kod drugih društvenih priznanja - od studentskih stipendija do nacionalnih penzija.
Analizirajući stanje u osnovnim školama, možemo uočiti da se među drugim podacima ističe onaj koji svjedoči da se u tri velike osnovne škole u Podgorici svake godine u prosjeku produkuje i po četrdesetak Luča, odnosno 20% učenika u generaciji na kraju svog osnovnog školovanja dobija epitet izvrsnih. Slično je i u drugim sredinama. Poređenja radi, stariji podsjećaju da su prije koju deceniju, u generaciji dodjeljivane otprilike dvije do tri diplome Luča.
Nastavimo li dalje ovim putem, članstvo u klubu lučonoša nerijetko će biti predmet ironije, možda i podsmijavanja. Isto kao i pojava da sa prosjekom 10 zavidan broj studenata završava studije. I "čistih desetkaša" je ranije bilo mnogo manje, odnosno taj broj je mjeren prije promilima nego procentima. Nažalost, to se nastavlja sve do armije magistara i divizije doktora nauka. Zato se od početka mora izbjeći pristup po kome ne samo nastavnici iz starijih razreda, već se i pojedini učitelji (na sugestiju „odozgo“) ustručavaju da daju ocjene niže od petice, kako ne bi "pokvarili Luču".
Razumijemo da su napredovali novi oblici sticanja znanja, prvenstveno u informatičkoj ravni, ali ne do mjere da opravdaju višestruko uvećan broj izuzetnih učenika. Ili smo toliko obrazovno napredovali u odnosu na prethodne decenije? I u drugim zemljama ima izuzetnih, ali ovakvu eksploziju "genijalaca u najavi" one ne bilježe. I pored toga, oni nas redovno ostavljaju u drugom dijelu tabele nakon PISA i drugih testiranja. Zato je važno da svi - nastavnici, roditelji, uprave škola i prosvjetne vlasti, afirmišu pristup po kome ova diploma nije nešto što treba čuvati da se ne "pokvari", već nešto što lučonoše moraju braniti kvalitetom sopstvenog znanja. Stoga se moraju uraditi analize o tome kako se lučonoše iz osnovne pokazuju u srednjoj školi, a iz srednje na fakultetu. I sve to treba uraditi pojedinačno, po školama i fakultetima i predočiti ukupnoj javnosti. Nijesmo toliko veliki da je izrada takve analize isuviše zahtjevan zadatak. Ukoliko to ne uradimo, bježaćemo od ogledala i imati uljepšanu sliku o sebi, istovremeno njegujući sopstveni oportunizam.
Oglušivanja umjesto oglašavanja na ovu temu značiće da nastavljamo put ka "društvu diploma", a ne "društvu znanja" koje je, kako se zaklinjemo, svojevrsni razvojni resurs. Uostalom, dostizanje evropskog prosjeka po kome skoro polovina stanovništva ima fakultetsku diplomu, ne znači i bilo kakvu diplomu. Crna Gora je, demografski posmatrano, zemlja malih kadrovskih serija, ali zato one moraju biti istinski dobre. Ili ćemo biti jednako zadovoljni kao "član biblioteke" iz predstave Radovan III. Inflatornost Luče vodi nas sve dalje od sentence Omnia praeclara rara (Sve što je vrijedno rijetko je).
Da napišem ove riječi podstakla me je dugogodišnja praksa po kojoj se sadržinski nejednake Luče formalno jednako boduju, bez obzira na kvalitet i kriterijume srednjih škola iz kojih dolaze. Tako su mnogi iz gimnazija prepoznatih po kvalitetu, legalno, ali ne i legitimno, bili pretrčani na rang-listama za upis na fakultete, ustupajući mjesto onima iz srednjih škola koje fabrikuju upitne Luče.
Autor je diplomirani pravnik
Bonus video:
