LOVAC NA ZMAJEVE

Mrš Ivanoviću, bedniče i četniče

U zemljama koje su položile IBAR legitimitet medijima daju čitaoci, a u Rusiji i Sjevernoj Koreji vladajuća partija i njen vođa. Putin, Kim Džong Un ili, u današnjem Montenegru, neki Mandić

39040 pregleda 93 reakcija 51 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Nije baš tako napisao DPS prije 10-12 godina, kada je odlučio da prekine saradnju sa "medijskim koncernom", a mogao je jer je tada bio sa Bebom, Kusovcem, Đuranovićem, Vučićevićem, Marićem, i ostalim promotorima, ljubavi, etičkih vrijednosti i profesionalnih standarda. Kako danas kaže Nova srpska demokratija. Nezbor je trajao sve doskora, duže od deceniju, čak je eto nemoguće tačno utvrditi koliko, jer DPS nije htio da ostavlja trag. Kao ovi novi, oslobodioci iz 2020.

Nakon posljednje serije govora mržnje, kršenja temeljnih principa novinarstva, etike i ljudskog dostojanstva oličenih u tabloidnim naslovima, tekstovima i kolumnama, odlučili smo da naši poslanici i funkcioneri više ne daju izjave, niti odgovaraju na pitanja. Dakle, DPS nam tako nešto nikad nije napisao, samo su prestali da se javljaju, dolaze, i svi smo znali, iako ništa nisu rekli, da misle isto što i ovi današnji: mrš Ivanoviću, četniče-bedniče!

Povod za takvu odluku DPS, sa dalekosežnim posljedicama, i za "medijski koncern" ali i za tu stranku, nije bio neki konkretan tekst ili dokumentarni film o beskrupuloznom nepotizmu i privilegijama vladajuće kaste, sinu koji je, iako vanserijski talenat, žrtvovan da radi za državni EPCG, ili bratu koji je u istoj firmi, iako bi da je u Americi bio mali Mask. Dok bi sestra visokog zvaničnika umjesto Željeznice CG vodila Evropsku centralnu banku. Kakva Kristin Lagard i bakrači. I sve to uz deseterac: Kristina, Kristina, ajde fino, nit si voda, nit si vino!

DPS nikad javno nije to priznao, ali je i tada zapelo oko jedne kolumne "Pravila bordela", koja je slično proglašena za govor mržnje, da bi je i časni Sud na kraju oslobodio bilo kakve krivice. I zaključio da je tekst samo opravdana i dozvoljena parodija na, upravo, njihovu tekovinu - govor mržnje političkih lidera i propagande. Što je sve, tokom posljednjih 12 godina u Srbiji porodilo, a onda po regionu proširilo, kancerogeni narativ koji se svodi na citirano: mrš Picula, ustašo smrdljivi. Jedina razlika je, bar zasad, što kod ovih novih vlasti, niko još nije ubijen, dočekan sačekušom ili uhapšen.

Ne želimo više davati bilo kakav legitimitet jednom mediju koji pod lažnom titulom "nezavisni" i plaštom lažne objektivnosti vodi najperfidniju političku kampanju protiv naše stranke i aktuelne parlamentarne većine. Kažu "osvježeni". Ovako nešto DPS nikada nije napisao, smatrali su vjerovatno da nema potrebe za obrazloženjem, da je svim njihovim članovima jasno da su RTCG, Pink, Hepi, Prva, Pobjeda, Borba, In4s, Beba, Ćoćo, Vučićević, Marić, Rutović i Kusovac, izuzetno ozbiljni mediji i urednici, sa velikim uticajem, a svi mi, ostali, četnici, ustaše ili slični neki bednici. Gori od Picule.

Jedino gdje su me prijatno iznenadili Manda i njegovi, i gdje je vidan napredak, jeste konstatacija da smo mi "nezavisni" a ne, kako su govorili dugo - "neovisni". Ili u prevodu na srpski: mrš Ivanoviću, ustašo bedni. Što im je bio manir u stara dobra vremena, dok su ortački sa DPS-om mrzjeli šah zbog šahovnice i tražili da se sa ustašama razgraničimo za sva vremena. Dakle, i sa mnom. Iako ni oni onda, ni ovi danas, nemaju bilo kakav dokaz da je neko od mojih pripadao toj zloglasnoj i bijednoj formaciji. Mislim na ustaše. Čak je, po otkriću Marka Parezanovića i njegovih promotora u Crnoj Gori, objavljeno da u mojim porodičnim relikvijama stoji i šubara znamenitog đeda Jeremije. A ne neko slovo U, ili crna košulja.

Ispada da su DPS i Milo bili gospoda kad su odlučili da prekinu saradnju i "ne daju više legitimitet". Znali su - ako bilo šta kažu, ispašće smiješni, pošto u zemljama koje su položile IBAR legitimitet medijima daju čitaoci a u Rusiji i Sjevernoj Koreji vladajuća partija i njen vođa. Putin, Kim Džong Un ili, u današnjem Montenegru, neki Mandić.

"Mrš CNN-u jedan, četniče-bedniče", znao je da kaže i Tramp, novi-stari predsjednik SAD, i toga se i dalje drži, jer ne želi da daje legitimitet jednom mediju koji pod lažnom titulom "nezavisni" vodi najperfidniju kampanju protiv njega, njegove ćerke i sina, zeta i snahe, zgrade Generalštaba, Beograda na vodi i same Republikanske stranke. Ali i on je ispao pametniji od ovih naših, avgustovskih, pa je, kada je birao Vensa kao kandidata za potpredsjednika, rekao da mu je najveći plus taj što redovno ide i gostuje na neprijateljskom CNN-u.

"Izražavamo duboku zabrinutost zbog višegodišnje kampanje, na koju smo do sada strpljivo ćutali… Uvjerenja smo da je ova odluka nastavak kontinuiranih pritisaka iz raznih centara moći"! Zar vam ovo ne liči na dio istog saopštenja NSD-a!? Ili da se Milo, daleko bilo, vratio, pa DPS opet sipa po medijskoj mafiji?! Ali nije ni jedno ni drugo. Ovo, naime, CEO RTCG Raonić prvi ustaje na poziv Mandića da se stane na put "tabloidnom koncernu" koji je davno stavio tapiju na istinu. I sada je vakat da se zaustavi. Čemu će menadžment RTCG dati veći doprinos nego Minut-dva, Beba, Kusovac, Drale i onih 1768 priloga o Željku i Mišku, Crnoj i Žutoj.

Nažalost, oslobodioci iz avgusta 2020. nisu učili od DPS-a kako ne treba, već su jednostavno preuzeli sve njihove mehanizme, čak ih nadogradili i usavršili. Ispalo je - džaba se krečilo, jer nepotizam, korupcija, organizovani kriminal, netransparentnost, nezakonitost, pritisak na pravosuđe, kontrola medija - sve je isto, samo njega nema. Ista propaganda koju je DPS godinama koristio da brani vlast i moć, od RTCG do Pinka, od Prve do Hepija, od Novosti do Pobjede, sada je došla u ruke ovih novih i oni je na istovjetan način zloupotrebljavaju. I svi oni, kao u najgora vremena DPS-a, pokazuju da su im po volji samo mediji koji ih maze ugodnim pitanjima i gdje mogu svi, a ne samo premijer i šef Skupštine, u svako doba dana i noći, u shemi i mimo sheme, na naslovnoj ali i u notifikaciji, da nešto ubace ili skinu, dodaju ili oduzmu, podmetnu ili spinuju, da se pojave ili otkažu.

Ispostavilo se, na moju žalost, da sam bio u pravu kada sam još daleke 2014. napisao da su DPS i DF duplo golo, lice i naličje iste medalje, što se još tada vidjelo, a danas se samo potvrđuje. U stvari, da paradoks bude veći, oni koji su duže od deceniju i po govorili kako Milo i Milan (Roćen) samo treba da odu, pa će oni pokazati kako se vlada bez lopovluka, nepotizma, straha, terora i laži - sad su na putu da nadmaše DPS. Čak idemo ka situaciji u kojoj će nova generacija DPS prvaka izgleda pokazati senzibilitet za istinsku transformaciju društva i demokratske standarde, dok će avgustovski oslobodioci, poput beogradskih uzora, objašnjavati kako ne treba bacati bisere pred svinje. Ili da su kod profesora univerziteta jedni "ludi" a drugi " dokazani lopovi i plagijatori". Dok uz sve to, demonstranti "skiče kao svinje", kad ih malo stisne narodna milicija. Ili u prevodu na srpski: mrš Picula, bedniče, ustašo smrdljivi.

Sve to pokazuje da su na Balkanu, kao i u Rusiji, političari osuđeni da budu prevaranti i lopuže, a nezavisni mediji sramotni izdajnici, ustaše/četnici, i strani agenti. I da će političari, dok su na vlasti, svoje propagandne megafone promovisati kao ozbiljne medije sa velikim uticajem, dok će u tabloide, koje su sami osnovali i punili i pune gorivom, trpati "neovisne" i "ustaške" medije. Majku li im četničku. Što takođe nije govor mržnje, već parafraza čuvenog grafita (Partizani, majku li vam četničku) i parodija na opisanu izdaju principa, koja se skoro uvijek desi nakon velikih prevrata ili revolucija.

Tužno. Ali nema predaje.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")