TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Kakav Bobotov kuk, Kos i Mandić sad mogu na Elbrus

Službe bezbjednosti sad služe za sprdnju, zdravstveni sistem za ubrzano umiranje, obrazovni za udomljavanje partijskih ljubimaca, finansijski za zajmove bez pokrića, penzioni za pljačkanje novca... A Evropska unija, navodno, jedva čeka da udomi takvu Crnu Goru...

33746 pregleda 120 reakcija 0 komentar(a)
Foto: skupstina.me
Foto: skupstina.me

Petak, 17. januar - Što ono bi juče u parlamentu... A bila sam ubijeđena da licemjerstvo evropskih zvaničnika ne može ispod onog dna s početka devedesetih i srpsko-crnogorske agresije na bosansko-hercegovačke civile...

Evropska zajednica, tada se tako zvala organizacija koja je okupljala veći dio sadašnjih članica Evropske unije. I Balkanu bila posvećena jednako iskreno, mudro i hrabro kao danas...

S tom razlikom što su posljedice evropskog licemjerstva tada bile bukvalno smrtonosne. Tokom 1.425 dana opsade Sarajeva i ubijanja oko 11.000 civila, među kojima više od 1.600 djece, Evropa je najveći ratni zločin poslije Drugog svjetskog rata pokušavala da spriječi - apelima za mir...

Tri decenije kasnije, u miru, istovjetno ponašanje EU prema Crnoj Gori i susjedima smrtonosno je samo u političkom smislu. Ili se bar nadam da je tako, jer se s ratovima na Balkanu nikad ne zna...

Da sad ne mračim s daljom prošlošću i onim što su evropske sile, uz američku pomoć, uradile Crnoj Gori, dovoljno će nam mraka donijeti i ovo utjerivanje u zajednicu evropskih država...

Navrat-nanos, isto kao što smo prije sedam-osam godina utjerani u NATO. Posljedice će, međutim, biti mnogo drugačije...

Nakon utjerivanja u vojnu alijansu udarena je ostala samo država, i to onako u načelu...

Ulazak ovako nespremne, nesposobne, neuređene i neozbiljne države u civilnu alijansu - za čijim najslabijim članicama zaostajemo minimum trideset godina - imaće vrlo konkretne pojedinačne posljedice...

Za početak, sva crnogorska mladost koja drži do slobode, pravde, jednakosti, a naročito do predugo čekanog boljeg života - otići će preko granice...

* * *

Subota, 18. januar - Pomenuh granice i sjetih se jedne istinite anegdote iz doba poratnih početaka socijalizma... Kad je šef države bio Blažo Jovanović, mudar i odgovoran političar koji je uredno posjećivao čak i mala zabačena sela...

E, došao predsjednik jednog dana i u moje Jovanoviće, ispod Graca, da popriča s mještanima...

- Kako se živi ođe u zadruzi, može li se... - tako je nekako pitao moga đeda.

- Može se nekako, druže Blažo, ma da je Spuž još pod Turcima s ove ti strane granice niko ostao ne bi - iskren je, kao vazda, bio Andrija Bojičin...

E, ova mi priča na um pade dok sam gledala kongres divljenja... I to recipročnog, teško je bilo utvrditi čije je lice bilo više ozareno, gošće iz Evropske unije ili domaćina iz crnogorskog parlamenta...

I ne čudim se domaćinima, vazda je Crna Gora oskudijevala u političarima koji drže do dostojanstva, i njenog i svog...

Uprkos tome što evropski činovnici o našoj zemlji sude nakon upoznavanja na obdan, komesarka za proširenje Marta Kos uspjela je da me iznenadi...

Je li realno da nam, nakon decenija divljenja - makar nekad i ne bilo iskreno - vođi bivšeg režima, Evropa sad ovo nameće kao idealnu alternativu...

Šoviniste koji su stariji od lisice, lažove i prevarante koji bi u svim zapadnim zemljama odavno bili ili pod istragom ili na medicinskom pansionu i neostvarene lokalne sportiste kojima su službe bezbjednosti najviši domet demokratije...

Istina, i da nije tog nametanja ne zaslužuje Crna Gora ništa bolje... Sve dok se 80 posto stanovnika raduje tzv. ubrzanom putu u EU znajući da ceh za to ubrzanje plaćaju zlosrećni Ukrajinci...

I da nije ljudski nadati se sreći na tuđoj nesreći, jer će obećanje o učlanjenju u evropsku zajednicu trajati samo dok Putin bude masakrirao ukrajinsku...

* * *

Nedjelja, 19. januar - Hvala, ne treba, kad smo čekali 35 godina možemo još koju, rekla bi svaka pristojna zemlja...

Ali, daleko je Crna Gora od toga...

A njena vlast daleko licemjernija od svih 27 u čije društvo hoće...

I zato dvije poštene ne može sastavit', ne u dva dana nego u dva mjeseca...

I zbog toga cijelo evropejstvo svetog trojstva - Mandić, Spajić, Bečić - staje u tri rečenice...

Umiju da persiraju...

Razumiju kad im se nešto kaže na engleskom jeziku, jedan ga i govori...

Sva trojica za objed koriste tri ključna oruđa iz escajga, ukoliko na meniju nije koljenica...

I njima takvima dvije trećine punoljetnih vjeruje da za 23 mjeseca mogu da zatvore 25 poglavlja.

U prosjeku, na svakih 27 dana po jedno...

I to nakon što za 13 godina, plus 31 dan, nijesmo uspjeli da zatvorimo nijedno od tih 25...

I kad se sve ovo sabere sa njihovim učinkom na domaćem terenu za 14 mjeseci, rezultat je jasan...

Nijesu krivi samo gorepomenuti lideri čiju je solidarnost iz 30. avgusta zasjenio solidarni grabež državnih i lokalnih funkcija, nego oni koji su ih birali.

Pravedno bi bilo da oni snose i posljedice, ali pravnog načina da ceh solidarno ne plaćaju i protivnici za sada nema...

Šteta, jer sve što je trojna koalicija uradila za 14 mjeseci staje u tri riječi: usvajanje IBAR-zakona.

A i to je obavljeno zbrda-zdola i toliko površno da su, ne samo naknadno nego i tokom usvajanja, predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti skrušeno priznavali da su fušerisali i da će morati da ih popravljaju...

Zakone nijesu popravili...

Ali jesu nastavili da prave haos...

Službe bezbjednosti sad služe za sprdnju, zdravstveni sistem za ubrzano umiranje, obrazovni za udomljavanje partijskih ljubimaca, finansijski za zajmove bez pokrića, penzioni za pljačkanje novca koji je državi ostavljen na čuvanje...

Zar ni u čemu nijesmo napredovali?

Jesmo, u mržnji, pizmi i pokvarenluku, a naročito u vrijeđanju komšija, sugrađana i sudržavljana čim se usude da (i) ovoj vlasti nađu manu...

* * *

Ponedjeljak, 20. januar - I zato me danas baš obradovala vijest da je generalni inspektor Agencije za nacionalnu bezbjednost Artan Kurti podnio neopozivu ostavku na poziciju na koju je nedavno vraćen odlukom Upravnom suda.

Baš mi je bilo po meraku, iako je jasno da on to nije uradio zbog terora korisnih idiota na društvenim mrežama, nego zbog bezočnog progona koji su mu priredili njihovi izabranici u državnoj vlasti...

I sa zadovoljstvom sam čitala Kurtijevo saopštenje za javnost, iako je bio previše učtiv navodeći da "sebe ne pronalazi kao dio sistema bezbjednosti koji je u značajnoj mjeri ugrožen i urušen".

I da je razlog ostavke "isključivo moralna, građanska i pravna satisfakcija" za nezakonito razrješenje.

I hvala gdinu Kurtiju što me bar nakratko vratio u ona stara pristojna vremena...

Kad je Crna Gora još ličila na normalne države, a državni funkcioneri još držali do svog dostojanstva...

* * *

Utorak, 21. januar - Nedostojna poslaničke funkcije bila je danas ona kuknjava u Skupštini kako penzioneri neće primiti uvećanje obećano od januara...

I da tzv. srazmjerni penzioneri neće dobiti onih 450 eura...

I da bolnica u Bijelom Polju neće dobiti nove tri operacione sale i magnetnu rezonancu.

I da...

Da sad ne nabrajam čime su sve, ne samo danas, poslanici vlasti pokušavali da isprepadaju i svoje i opozicione birače...

- Oni lažu, mi znamo da lažu, oni znaju da mi znamo da lažu, ali i dalje lažu - prilagodih za ovu priliku onu izjavu visokog američkog izaslanika s kraja devedesetih...

Ne sjetih se ničeg pametnijeg, iako su laži recentnih vladajućih političara mnogo sličnije onima koje je početkom devedesetih širila tadašnja vlast...

I, uprkos tome što podržavam proteste opozicije u državnom parlamentu i što mislim da ni učešće u radu lokalnih skupština nema nikakvog smisla, na trenutak mi je bilo žao što nema ko da postavi bar jedno pitanje...

Kad je već privremeno finansiranje toliko opasno po živote građana, ko je to smetao nikad većoj Vladi i njenim nikad brojnijim podržavaocima u Skupštini da obrnu red poteza i izbjegnu blokadu rada...

I da budžet usvoje 17. decembra, na dan neustavnog smjenjivanja sudijinice Ustavnog suda...

A prestanak mandata sudijinici - kad su već zapeli da krše Ustav - konstatuju 31. decembra, na dan kad se već decenijama usvaja svaki budžet...

* * *

Srijeda, 22. januar - Da sam mogla, izbjegla bih i ja sinoćnji Reflektor... Zbog one poslanice kojoj zaboravih ime...

Praštaj, Aleksandra, ali zdravlje je zdravlje...

Kao dobru terapiju svima koji su nasjeli na širenje panike zbog neusvojenog budžeta, preporučujem da pogledaju - ili na portalu Vijesti pročitaju - sve što je rekao Miloš Vuković.

Zdravo je čuti istinu...

P. S. Nije pristojno da evropskoj komesarki preporučujem bilo što, zna ona sve i o stanju u državi i o evropejstvu njene vlasti. Ali voljela bih da, ako Crna Gora za njenog mandata stvarno uđe u Evropsku uniju, Marta Kos otkaže ono penjanje na Bobotov kuk sa Andrijom Mandićem. Jes' da do najvišeg vrha Rusije treba preći duplo više kilometara, ali ako je već njega izabrala sa saputnika onda je Elbrus drastično prikladniji...

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")