Crna Gora je kroz istoriju uvijek bila na raskrsnici interesa velikih sila. Njena sudbina često je bila predmet političkih manipulacija i geopolitičkih igara. Mala, ali ponosna država, Crna Gora je često bila prepuštena sama sebi, dok su se strane sile borile za njen uticaj i kontrolu. Crnogorci su uvijek učili na teži način - kroz žrtvovanje, krv, težak život i, nažalost, često gubljenje sopstvenog identiteta. Vrijednosti kao što su sloboda, čojstvo i junaštvo, za koje su se naši preci borili, danas su u sjenci političkih igara, korupcije i podjela. Dok posmatramo savremenu političku istoriju Crne Gore, postaje očigledno da je malo onih koji su iskreno radili u interesu očuvanja državnih interesa. Osim Liberalnog saveza i pojedinaca iz nekada jedinstvenog SDP-a, teško je naći primjere iskrene borbe za suverenitet i integritet Crne Gore.
Početkom 2000-ih godina svjedočili smo najvećem transferu nacionalnog bogatstva u privatne i tajkunske ruke. Gotovo sve najvažnije državne kompanije, uključujući rudnike, državne monopole i industrijske gigante, privatizovane su pod izgovorom modernizacije. Takođe, značajni djelovi vrijedne imovine širom zemlje - od obale do planinskih regija - završili su u rukama stranih investitora ili domaćih tajkuna. Ovaj proces, nazvan modernizacijom i evropeizacijom, u stvari je bio paravan za pljačku narodne imovine. Ljudi su ostali bez radnih mjesta, a država bez resursa...
Istovremeno, pojavila se i nova društvena kasta, koja je preuzela monopol nad crnogorskim identitetom. Oni su se postavili kao jedini legitimni tumači crnogorskog patriotizma, dok su sve one koji nisu dijelili njihovo mišljenje etiketirali kao izdajnike ili neprijatelje države. Taj monopol na identitet dodatno je polarizovao društvo. Sjetimo se svih napada na slobodoumne pojedince počev od pripadnika Liberala pa do nezavisnih novinara. Uporedo s tim, bujao je i srpski nacionalizam, koji je često bio podstican spolja, ali i iznutra. Njegovi propagatori koristili su nezadovoljstvo naroda da prodube podjele i osnaže svoj politički uticaj. Skoro svi oni koji su propagirali ovakav vid politike su dobro naplatili svoje usluge dok su sami podržavaoci njihove politike bili na marginama društva.
Pored toga, politička scena se dodatno fragmentisala pojavom lidera manjinskih naroda. Iako je multietnički karakter Crne Gore njeno bogatstvo, u praksi su mnogi od tih lidera više radili u interesu svojih matičnih država nego u interesu same Crne Gore. Rezultat je duboka društvena podijeljenost, koja dodatno otežava bilo kakav napredak.
I dan danas društvo živi u političkom sljepilu usljed raznih manipulacija i propagandnih trikova koje sve u tekstu navedene strukture koriste kako bi zadržale političku i ekonomsku moć.
Danas Crnom Gorom upravljaju ljudi kojima su puna usta evropskih integracija, dok u praksi rade sve suprotno. Isto kao i nekadašnjim donosiocima odluka, njihovi prioriteti su isključivo lični interesi ili služenje tuđim agendama.
Premijer vješto balansira između dvije vatre. Uvijek je blizu da pređe crveni liniju, ali do sada su Evropski partneri znali da pogledaju kroz prste kako bi se evropske integracije nastavile. Balansiranje na štetu same države je pogubno, ali on je spreman na razne kompromise kako bi politički preživio.
Predsjednik Skupštine otvoreno je lojalan Aleksandru Vučiću, što je nezamislivo za nekoga ko bi trebalo da zastupa nezavisnost Crne Gore, jer predstavlja jednu od najvažnijih figura u državi. Pojedini ministri u Vladi su takođe lojalni Vučiću, pojedini propagiraju interese drugih država pod plaštom EU integracija. Na primjer, ministar vanjskih poslova je, simbolično, prvu zvaničnu posjetu napravio Ankari, šaljući jasnu poruku gdje leže njegove političke i lične afilijacije.
Predsjednik države koji ima najveći legitimitet je izabran slučajno. Pritom, velika većina je glasala protiv njegovog protivnika nego za samog sadašnjeg predsjednika.
Crnogorci koji bi trebalo da predstavljaju duh i istorijski ponos ove zemlje, već odavno nemaju mjesto u institucijama odlučivanja. Umjesto njih, tu su svi gore navedeni, koji su spremni prodati sve vrijednosti Crne Gore za vlastite interese.
Ovi političari često koriste EU retoriku kako bi opravdali svoje postupke, dok istovremeno sabotiraju ključne reforme. Korupcija, nepotizam i lojalnost prema tajkunima ili stranim interesima postali su glavni stubovi njihove vladavine. Sve to dodatno uništava povjerenje građana u institucije i budućnost države.
Nestanak Crne Gore?
Ako nastavimo ovim putem, Crna Gora, kakvu su naši preci stvarali i za koju su ginuli, može postati tek istorijska fusnota. Demografska slika zemlje svakim danom postaje gora. Mladi odlaze u potrazi za boljim životom, dok politički lideri sve više služe interesima drugih zemalja ili pojedinaca umjesto sopstvenoj zemlji. To je formula koja vodi ka nestanku države - zemlje u kojoj se naši preci previjaju u grobovima jer su dočekali da su čojstvo i junaštvo postali misaona imenica za njihove potomke.
Dugogodišnja ekonomska stagnacija, produbljivanje podjela i nedostatak vizije za budućnost dodatno osnažuju osjećaj besperspektivnosti. Umjesto da bude lider u regionu, Crna Gora postaje marioneta u rukama moćnijih država i njihovih interesa. Ovo je trenutak kada se moramo zapitati - šta je ostalo od ideje o slobodnoj i nezavisnoj Crnoj Gori?
Zato se pitam: Čija li je Crna Gora danas? Malo je naša. Previše je tuđa. Na nama je da odlučimo hoće li takva i ostati. Vrijeme je da se vratimo osnovnim vrijednostima na kojima je Crna Gora nastala - čojstvu, junaštvu i borbi za pravdu. Samo tako možemo osigurati opstanak naše države i ponovo oživjeti njen ponos i dostojanstvo.
DA JE VJEČNA!
Autor je ekonomista
Bonus video:
