Aleksa Bečić se frazama sačuvao kao ideja pogodne smjene aktuelne državne vlasti. Posle serije intervjua i razgovora sa srpskim medijima uspio je da izbjegne apsolutno svako osnovno (ili bolje reći bitno) pitanje koje mu se postavilo. Zna dobro gospodin Bečić šta bi odgovorio da mu okolnosti dozvoljavaju, ali politički koncept koji baštini okrenut je ka padu DPS-a i svakim odgovorom na škakljive nacionalne upitnike bi uzdrmao rast rejtinga.
Bečić je Demokratska Crna Gora i Demokratka Crna Gora je Bečić. U suštini, predsjednik Demokrata je uvijek vajan da raspiše referendum unutar partije po svakom pitanju, ali vam neće reći svoje mišljenje.
Sigurno smatra da bi to bilo pogubno za trenutni pravac.
Njegovi nastupi su me neodoljivo podsjetili na čuveni skeč The Books of Knjige kada Gajo sa svojom ljepšom polovinom gostuje na RTCG-u.
"Pa, ja imam komentar uvijek i na svakom mjestu, tako da ću ovaj komentar zadržati za sebe, a sve ono što je ostalo daću vama", reče Bečić... Pardon, reče Gajo.
Flaster se sklanja samo kada se obećava pad DPS-a, bolja budućnost, bolji život građana, bez obzira na vjeru, naciju i ostale podjele, što mora biti pozdravljeno, ali medalja nema samo jednu stranu. U magnovenju izbora u Novom, talas Demokrata izgleda nezaustavljivo, a svakim eventualnim narednim uspjehom biće sve veći pritisak da se Bečić izjasni o temeljima koji su duboko uzdrmani i upravo na drastičan način dijele narod.
Trenutno, na tim poljima stoji "zabranjeno govoriti". Bilo bi više nego interesantno vidjeti kako bi se, makar u simulaciji, nosio sa pitanjima jezika i ostalih decenijskih poslastica. Jasno, probleme bi trebalo rješavati hronološki. Sa aspekta građanina iz zemlje gdje je fascinantno dobro zastupljena korupcija i u kojoj je zaštitni znak bezglava ekonomija, zna se odakle se kreće.
Ipak, zna se šta ljude u Srbiji zanima što se tiče Crne Gore. Neće novinar da vas pita o dosadašnjim rezultatima u Kotoru, šta dalje sa Buljaricom i zašto ljudi odlaze sa sjevera. Čak i da su ta pitanja na talonu, bila bi potpuno marginalna za tamošnji narod, jasno je da srpske medije najviše mori upravo ona problematika koja se vitla oko crnogorskog društva kao zmija oko Asklepijevog štapa.
Na pitanje u koju crkvu ide, Bečić ističe da politika ne postoji zbog toga. Pa tačno, to je baš dosta tačno, ali novinarka nije ni rekla da je vezano za politiku, samo traži lični stav, ako postoji naravno.
Zatim, perjanica Demokrata odbija da se izjasni i po pitanju kojim jezikom govori, a onda nastavlja da širi priču kako bi došao u sigurnu luku motoa "pobjede, a ne podjele", iako ga u studiju niko nije dijelio, nego samo još jednom pitao za lično mišljenje.
Upitan o odnosu Crne Gore i Srbije po pitanju Kosova, ponovo je uprostio temu, pretvorio onaj žuti Pingo sirup u sok na razblaživanje. Nema tog pitanja koje u tom trenutku nije moglo biti preskočeno, iako je bilo primjetno kod Bečića da ulaže velike napore da postigne zadovoljavajući manevar.
Dakako kvalitetna reakcija političkog tipa, izbjegnut je još jedan metak. A onda još jedan... I još jedan... I još jedan... I tako se završi još jedan intervju gdje lični stav, ako ne Alekse Bečića, onda predsjednika Demokrata, ponovo ostade u sivoj zoni.
- Gospodine Bečiću, da li jedete ovdje ili pakujem?
- Pobjede, a ne podjele!
- Molim vas, red je iza vas...
- Pobjede, a ne podjele!
- Ništa, ja ću vama onda ovo zapakovati, pa vi otpakujte ako budete htjeli...
- Pobjede, a ne podjele!
Bonus video:
