Petak, 31. januar - Bio je ovo mali korak za čovjeka ali veliki za čovječanstvo, prve su riječi vođe tročlane posade "Apola 11" Nila Armstronga nakon što je lijevim stopalom zakoračio na površinu Mjeseca.
Pola vijeka kasnije, veliki korak za čovjeka ali mali za crnogorski dio čovječanstva napravio je Andrija Mandić, vođa trojne posade koja Crnu Goru vodi u Evropsku uniju.
- Nijesmo postigli konsenzus sa opozicijom, ali vladajuća većina saglasna je da Venecijanska komisija treba da arbitrira i da njena odluka bude obavezujuća - spreman je da se za deblokadu parlamenta žrtvuje njegov šef.
I to jeste veliki korak za legitimnog vođu nacionalne partije i samoproglašenog vođu crnogorskog dijela srpske nacije, uprkos tome što je - za razliku od astronauta - zakoračio desnim stopalom...
Upitna je, međutim, njegova iskrenost, ne samo kad je u pitanju jedno savjetodavno tijelo Evropske unije nego i sve obavezujuće tekovine te zajednice.
Kojem Andriji Mandiću vjerovati, ovom koji danas obećava da će prihvatiti svaku odluku Venecijanske komisije ili onom koji mišljenje Badinterove nije prihvatio ni nakon 33 godine...
Malo se ko više i sjeća tog predloga iz 1991. godine, da šest republika treba da budu ravnopravne nasljednice SFR Jugoslavije i da granice koje je među njima iscrtao AVNOJ postanu međudržavne...
Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija su to bezuslovno prihvatile.
Crna Gora je na početku Haške mirovne konferencije isto prihvatila, a onda...
Onda je, u nastavku, uslijedio istorijski sastanak Momira Bulatovića sa Slobodanom Miloševićem za kojeg će i godinama kasnije Milo Đukanović tvrditi da je "nešto najljepše što se Crnoj Gori moglo dogoditi"...
- Slobodan je načinio tekst amandmana koji bi Crna Gora trebalo da pošalje u Hag. Čitav dan su se natezali Momir i Slobodan, ne više o sadržaju, nego o postupku. Sloba traži da to Momir predloži u Hagu, a Momir hoće da to učini Sloba, a on da se saglasi na konferenciji. Na kraju ga je Sloba "ubedio". Bulatović je to na kraju prihvatio i obećao da ga prosledi. Valjda nešto ide nabolje - tako je događanje tog nečeg najljepšeg opisala Miloševićeva desna ruka, Borislav Jović...
U Srbiji, posljedice tog puta nabolje gledamo ovih dana od Horgoša do Jarinja...
Crna Gora je, tek nakon petnaest godina tokom kojih je pod DPS-om prošla neznatno bolje nego pod Omer-pašom, prihvatila predlog Badinterove komisije...
Andrija Mandić još nije, i dalje bi i južno od Jarinja i zapadno od Drine...
I, uprkos tome što se već decenijama predstavlja kao najveći protivnik DPS-a, on na kraju prve četvrtine 21. vijeka i dalje ide putem DPS-a iz devedesetih.
I svakoga dana u svakom pogledu na taj put sve više vraća Crnu Goru...
I takvu će je, kako je krenulo, uvesti u Evropsku uniju...
I zato danas nije trebalo bojkotovati trgovačke lance. Nego one kojima Mandić sve nas pokušava da priveže za brod koji tone...
I tzv. prosrpsku politiku koja je davno potonula, sad samo gledamo isplivavanje njenih posljedica...
* * *
Subota, 1. februar - Jedna od njih isplivala je nedavno i u Crnoj Gori, kad se jedna susjedna i prijateljska zemlja usprotivila krštenju jednog bazena.
Namjerno ne pominjem ime, jer za ovu priču nije bitno ko se protivi nego zašto je bazenu uopšte dato sporno ime.
- Otkada se bazeni zovu po čuvarima iz mučilišta? Pa sve i da nisu nikoga mučili, biti čuvar na takvom mjestu dovoljno je kompromitantno. Bar u normalnim zemljama. Ne vjerujem da ijedan sportski objekat, škola ili ulica treba da nosi ime bilo kojeg logorskog čuvara. Iskustvo i ideja logora u dvadesetom vijeku ne smije se relativizovati ili minimizirati ni na koji način. Kiš je govorio da je to vijek logora, i da je to jedini ispit na kojem se pada...
Prepisah ovo od Balše da se ne mrčim kad kovat' ne umijem, za ovo što on može u šest rečenica meni bi trebalo pola kolumne...
Ali moram nešto što on nije u bio u prilici, o komentarima ispod njegovih subotnjih "Bazena" u Artu...
O relativizaciji krivice za zlo koje je Crna Gora počinila susjedima...
- Đukanović je ohrabrivao napad na Dubrovnik, on je bio samo stražar - piše jedan čitalac, što ne bi predstavljalo veliki problem da tako ne misli više od polovine Crne Gore.
Otkud znam? Pa, za put do tog saznanja dovoljno je poznavanje matematike iz drugog osnovne, treba samo sabrati podržavaoce bivšeg režima i sadašnje vlasti.
To što Đukanović (još) nije odgovarao za forsiranje okupatorskog rata ne može nevinim učiniti onoga koji je prihvatio da stražari u logoru, zatvoru ili kako se to zlo u Morinju zvalo, u kojem se nalaze civili zarobljeni u tom ratu.
- A što su oni našim rezervistima radili u Lori - drugi je primjer drastične relativizacije...
Radili su, mučili ih, ubijali... Ali, ko zna da li bismo ikad mi za to saznali da nije bilo hrvatskih novinara, Borisa Dežulovića, Viktora Ivančića, Predraga Lucića i ostalih ljutih kritičara HDZ-ovog ratnog režima.
Zahvaljujući, prije svih, njima pokrenuta je istraga i upravnik zatvora dobio je deset godina robije a zatvorski čuvar osam. Dugo je trajao taj proces, ali bolje ikad nego nikad...
* * *
Nedjelja, 2. februar - E, zato je obaveza crnogorskih novinara da o DPS-ovom ratu za mir, uključujući i Morinj, pišu sve dok njegovi kreatori i izvođači ne budu tamo gdje im je mjesto.
- Nije mogao da bira, vjerovatno je bio regrutovan - treći je i najopasniji primjer relativizacije...
Zato što generacijama koje ne pamte agresiju Crne Gore na Hrvatsku i BiH unaprijed daje aboliciju za slučaj da neka buduća vlast odluči da počini isti ili sličan zločin...
I zbog toga što vrijeđa zdrav razum i elementarni moral, stavljajući ponovo na stub srama hiljade mladih ljudi koji su te 1991. odbili da idu u prvi crnogorski okupatorski rat nakon četiristogodišnje oslobodilačke borbe...
Naravno da je moglo da se bira.
I da se odbije učešće u okupaciji...
Nije baš bio mladić, odavno je imao čin rezervnog kapetana, ali Momira M. Markovića to nije spriječilo da odbije i komandovanje i odlazak na ratište... Znao je da to ima svoju cijenu, ali važnija od toga bila je nadmoć ljudskosti koja je vodila saznanju da u tom ratu neće biti časnih metaka... Osim onog za koji je saznao kasnije, metka admirala Barovića sebi u glavu...
Milo Perović jeste bio nešto mlađi, ali to ga nije omelo da odbije odlazak sa Radovča u Konavle...
I da na čelu cijele čete heroja/dezertera umaršira u Ulicu Slobode pjevajući "Oj, svijetla majska zoro"... Himnu Liberalnog saveza koju je u to doba DPS smatrao krivičnim djelom, ne manjim od dezerterstva...
Naravno da su i drugi mogli da postupe na isti način, trebalo je samo dovoljno hrabrosti da se podnesu posljedice...
A, da se vratim početku ove priče, mogli su drugačije i oni koji su pokrštavali bazen...
Nikola Nikša Bućin bio je crnogorski fudbaler i borac NOR-a.
I imao samo dvadeset godina kad je poginuo u borbi protiv četnika u Šišićima.
Mogao je bazen da nosi to ime, ništa mu nije falilo...
* * *
Ponedjeljak, 3. februar - Što sve Milojku Spajiću fali da bude premijer ne bih da nabrajam, ali za dokaz da mu baš ne ide dovoljno je i ovo brukanje odgovorom studentima koji predvode proteste...
Mladost je obično jasna i direktna, a ova na ulicama zatražila je od njega smjenu jednog ministra i jednog potpredsjednika Vlade...
I to tek nakon što su njih dvojicu sedmicama pozivali da podnesu ostavke. Što je, da su umjesto suda partije poštovali sud javnosti, trebalo da urade i sami nakon druge cetinjske tragedije, prije nego što ih bilo ko p(r)ozove...
Ili, što bi bilo još časnije, da su to učinili poslije dvostrukog ubistva u Sokolcu, da ne brukaju i sebe i policiju zaludnjom potjerom za zločincem koji im je umakao preko granice...
Da ih smijeni, premijera takođe sprečava interes partije i njegov lični jer partneri koji i dalje gazduju službama bezbjednosti nijesu baš poznati po koalicionoj širokogrudosti...
Zato Spajić studentima piše ponjavu od pisma, toliko ispraznu da je - osim mene po zadatku i mojih ispisnika iz dosade - niko do kraja nije pročitao...
Nije ni trebalo, sve što u njoj piše upisano je kao obaveza svakog premijera otkako vlade postoje.
- Održana je vanredna sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost...
- Svi članovi Vlade do jednog podložni su promjeni nakon detaljne analize... njihovog učinka
- Pripremljen je nacrt izmjena i dopuna Zakona o oružju i municiji...
- Uspostavljanje komisije Ministarstva zdravlja...
- Konkurs za prijem policajaca...
- Suspendovanje policijskih službenika koji ne poštuju zakone...
I tako redom, sve do suzbijanja govora mržnje...
Čijem je širenju i unapređivanju upravo ova trojna koalicija koja Vladu još (p)održava doprinijela više nego ijedna prije nje...
Uključujući i sve DPS-ove, liše one dvije s početka devedesetih...
* * *
Utorak, 4. februar - Na devedesete godine, ali one pri kraju kad su se biranim riječima čašćavala dva krila pocijepanog DPS-a, podsjećalo je i današnje zasijedanje budvanskog parlamenta...
Smirite ovo derište, tranjo, izdajniče...
Pa onda gradacija i smeće izdajničko...
I još ulizico...
I ja sam te nahranio, najeo, obuo...
I nosio si kišobrane...
I, da ne budu sve baš lične uvrede, dodate su i dvije po nacionalnom i vjerskom pitanju:
Uništio si srpsku ideju...
Zvao si mitropolita sotono...
A onda, za kraj, još jedna lična:
Sram te bilo, džukelo!
Ali ne za kraj sjednice, nego ove kolumne... Praštajte, ali ja sam stvarno ostala bez teksta...
Bonus video:
