- Ako postojimo moramo izdržati. Pričajte o nama. Hvala! - poruka je koju je napisao Andrea Antonelo (32), osoba sa autizmom, za svoju knjigu ”Narandžasti kofer”. Njegova prethodna knjiga “Ne boj se ako te zagrlim”, bila je bestseler u Italiji
"Kada je Andrea imao 3 godine dijagnoza autizam zvučala je kao neoboriva presuda. Sa osam godina, prekretnica: psihološkinja je shvatila da Andrea umije da čita. Sa tog čudesnog uporišta, počeo je konstantan dijalog za kompjuterskom tastaturom, koji traje skoro 20 godina. Iako je, u početku, njegovo pisanje vodila odrasla osoba, sada Andrea piše bez ikakve pomoći, potpuno autonomno. Ovo je izuzetno svjedočanstvo, rezultat strastvenog rada, otvara prozor u netaknutu teritoriju svijesti o sebi i svijetu dječaka sa autizmom”, rečeno je na jednoj od prezentacija knjige Andree Antonela.
U Italiji, u kojoj ima između 500.000 do 600.000 osoba sa autizmom, sprovodi se jedan vrlo interesantan projekat u kome zapošljenje treba da nađe oko 500 mladih ljudi, od kojih je već sada zapošljeno njih sedamdesetak.
Gospodin Niko Akompora, koji sam ima sina sa autizmom, osnovao je nevladino udruženje “PizzAut”. Prije nekoliko godina osmislio je i realizovao, u Monci, fantastičan projekat za djecu sa autizmom - prvu piceriju koju vodi personal koji čine osobe sa autizmom. Gosti u ovoj piceriji bili su predsjednik Italije, gospodin Matarela, papa Franjo, kao i brojne druge ličnosti iz javnog života koje su imale čast da ih ugosti i posluži upravo ovaj izvanredan personal. Cilj je da mladi ljudi ostvare pravo na rad, a time i pravo na dostojanstven život. Članovi ovog nevladinog udruženja sebe nazivaju grupom sanjalica koja misli da može stvoriti bolji svijet. Niko Akompora i njegov personal biće specijalni gosti narednih dana na poznatom muzičkom festivalu “San Remo” (11-15. februar 2025) kako bi se govorilo o socijalnoj inkluziji osoba sa autizmom ali i drugih osoba sa posebnim smetnjama i potrebama. Biće promovisana knjiga koju su napisali “Zabranjeno je uništiti snove”.
Trenutno je u pripremi novi projekat Pizz autobus za svaku provinciju u Italiji gdje bi bilo zapošljeno ukupno 500 mladih osoba sa autizmom.
Drugi primjer - Franko Antonelo preduzetnik iz Kastelfranka Veneto, osnivač je fondacije ”I bambini delle Fate” (Djeca dobrih vila). Otac je djeteta sa autizmom, danas odraslog momka (32). Često gostuje sa sinom na državnoj televiziji RAI 1 i govori o svom iskustvu i životu posvećenom sinu, ali i o nizu projekata i aktivnosti kojima pomažu drugim osobama sa istim poremećajima i njihovim porodicama.
Gospodin Antonelo kaže da ga je njegov sin učinio najsrećnijim ocem na svijetu. Preko pomenute Fondacije, u svakoj italijanskoj provinciji traži se po 30 preduzeća koja će garantovati određenu isplatu Fondaciji, radi finansiranja raznih aktivnosti i projekata posvećenih djeci sa autizmom. Fondacija insistira na totalnoj transparentnosti i kontinuitetu, a ne na povremenim donacijama, koje moraju biti plaćene isključivo na njen račun.
Bilo bi lijepo organizovati prevod i prezentaciju knjige čiji je autor sin g. Antonela, Andrea - ”La valigia Aran” (Narandž kofer). U italijanskom originalnom naslovu knjige, riječ “narandžasti” je skraćena na “narandž” (aran je dio kompletne riječi aranćone). Aran je riječ koju je u osmoj godini “izgovorio” na tastaturi Andrea, jer zbog poteškoća nije mogao izgovoriti kompletnu riječ - aranćone.
Andrea je napisao i kratku poruku za knjigu koja glasi: “Ako postojimo moramo izdržati. Pričajte o nama. Hvala”.
Neka ovaj tekst bude jedan skroman doprinos toj priči koju treba pričati bez prestanka.
Knjigu o ovoj temi objavila je i vrlo popularna italijanska TV voditeljka Eleonora Daniele, “Kada te gledam u oči”, i posvetila je svom bratu Luiđiju, koji je preminuo u 45 toj godini života. “Iz njegovih očiju razumjela sam sve što nije mogao da mi kaže”, izjavila je Eleonora na promociji knjige.
Briga i pažnja se posvećuje i drugim vidovima smetnji u razvoju. Vrlo popularna Mili Karlući, koja vodi jednu od najgledanijih emisija “Ples sa zvijezdama” (“Ballando con le stelle”), došla je na ideju da uključi u ovaj program osobe sa Daunovim sindromom. Momci i djevojke, među kojima je bila i italijanska paraolimpijska atletičarka sa Daunovim sindromom Nikole Orlando, pokazali su nevjerovatan entuzijazam, sreću i zadovoljstvo što im se ukazala prilika da nauče da plešu i da to svoje umijeće predstave pred širokom publikom. Dirljiv je bio angažman profesionalnih plesača koji su sa nevjerovatnim strpljenjem i ljubavlju učili mlade da plešu. Nakon toga, bili su angažovani i kao glumci u nekoliko TV serija.
Pretpostavljamo da bi se mogla uspostaviti saradnja sa partnerima iz Italije i drugih država koji bi pomogli da se realizuju isti ili slični projekti i u Crnoj Gori.
Naučiti nekoga da radi i raznim vještinama - univerzalan je projekat koji je koristan i neophodan za svakoga. Svojevremeno smo imale zadovoljstvo da pomognemo u realizaciji projekta jedne nevladine organizacije iz Italije, koja ima posebnu licencu Predsjedništva Vlade Italije, da djeci bez roditelja u Crnoj Gori (štićenicima Dječijeg doma u Bijeloj) omogući obuku za pica majstora. Projekat bio osmišljen da mladi ljudi - štićenici ovog Doma - steknu praktične vještine i licencu pica majstora, u okviru čega su bili polaznici obuke u Crnoj Gori gdje su došli pica majstori iz Italije, a potom su o trošku pomenute italijanske NVO trebalo da borave u poznatim picerijama u Napulju radi dodatne obuke i nakon toga steknu licence pica majstora od strane njihovih akreditovanih instituta za hotelijerstvo. Italijanska NVO je donirala pica peć i kompletnu opremu, u nadi da će je Dom i njegovi štićenici moći koristiti da organizuju piceriju u kojoj bi bili radno angažovani. Međutim, problemi putovanja maloljetnika bez staranja u inostranstvo, spriječili su da djeca, nakon inicijalne obuke u Bijeloj, otputuju za Italiju i nastave obuku. Slični projekti još prije bi se mogli i morali realizovati upravo za djecu sa posebnim potrebama i smetnjama u razvoju.
Nedavno je nesvjesno i neoprezno izgovorena riječ novinara Petra Komnenića izazvala reakciju majke jednog djeteta sa autizmom, nakon koje je novinar javno iskazao da se osjetio duboko postiđenim i uputio riječi iskrenog izvinjenja, ali i poziva cijeloj zajednici da se zamisli nad realnošću ove naše najranjivije populacije.
Često se govori da je ogledalo države i zdravstva, odnos koji se iskazuje prema tzv. ranjivoj populaciji - djeci uopšte, a naročito onoj sa posebnim potrebama i smetnjama u razvoju i starijima, koji su samo po tom osnovu usmjereni na specifične potrebe i brigu o njima.
Sadašnja podrška države prema ovoj populaciji je apsolutno nedovoljna, a naknade za pojedine kategorije čak daleko ispod simbolične.
Na crnogorskoj televiziji mogli su se vidjeti roditelji koji protestuju ispred zgrade Vlade Crne Gore sa zahtjevom da im se pomogne u organizovanju odgovarajuće strukture i kadra koji bi bio posvećen njihovoj djeci sa različitim poremećajima u razvoju uključujući i autizam. Pominjali su liječenje u Institutu “Đorđe Kostić” u Beogradu, razočarani što ovdje, u Crnoj Gori, nemaju mogućnosti da njihova djeca budu pomognuta na odgovarajući način. Roditelji su s pravom zabrinuti za budućnost svoje djece i neizvjesnost šta će biti sa njima kada postanu punoljetni i na koji način će im se omogućiti integrisanost u društvo. Jedan otac iz Nikšića, govorio je o drami koju doživljavaju roditelji i njihova djeca kada treba da odu kod stomatologa i neadekvatnoj materijalnoj pomoći države.
“Pričajte o nama” - jedna je od poruka pisca Andree Antonela. U crnogorskoj javnosti skoro da potpuno izostaju, odnosno vrlo su rijetke, lične priče ovakvih osoba i njihovih porodica u odnosu na ukupan broj osoba s autizmom koje su do sada registrovane. Nedavno su neke javne ličnosti podijelile svoja iskustva sa članovima porodice sa autizmom, među kojima je i poznata pjevačica Maja Odžaklijevska koja je govorila o svom unuku emotivno i sa beskrajnom ljubavlju.
Možda će ovi, kod nas malo poznati, primjeri iz Italije biti podsticaj za aktivnosti naših državnih organa koji moraju biti nosioci strategije i djelovanja u cilju socijalne integracije djece sa autizmom ali i druge djece sa smetnjama u razvoju i djece sa posebnim potrebama. Naravno, neophodno je uključivanje i angažovanje cijele društvene zajednice, a posebno intelektualaca i uspješnih kompanija.
Autorka je advokatica
Bonus video:
