Još je rano govoriti o drugoj Trampovoj administraciji, ali se već postavlja pitanje šta zapravo znači “Učiniti Ameriku ponovo velikom” (MAGA).
Jer, SAD su već velike, sudeći prema najosnovnijim ekonomskim pokazateljima. One čine između 15% i 26% globalnog BDP-a (u zavisnosti od toga da li se koristi nominalna vrijednost ili se prilagođava kupovnoj moći), a njihova ekonomija je veća od ekonomija svih ostalih članica G7 zajedno. Iako ima populaciju koja broji tek četvrtinu kineske ili indijske, američka ekonomija daleko nadmašuje obje (u nominalnim vrijednostima). Prosječan prihod američkog domaćinstva je znatno veći nego u bilo kojoj drugoj zemlji koja ima više od 50 miliona stanovnika.
SAD, međutim, u poređenju sa drugim razvijenim zemljama, imaju izuzetno nisku stopu domaće štednje i ekstremne nejednakosti u prihodima i bogatstvu. Uprkos ogromnim izdacima za zdravstvenu zaštitu, po ishodima u toj oblasti zaostaju za svim drugim razvijenim ekonomijama, a pojedine društvene grupe bilježe čak i pad očekivane dužine životnog vijeka. Većina ekonomista bi rekla da Amerika, ako želi da postane još veća, treba da poboljša svoju fiskalnu situaciju, ostvari veće društvene koristi od svojih ogromnih ulaganja u zdravstvo i postigne inkluzivniji ekonomski rast, sa širim povećanjem prihoda, posebno za one na dnu skale raspodjele.
Zbog svoje veličine i sistemske važnosti, ekonomski trendovi u SAD imaju posljedice i u ostatku svijeta. Tokom posljednjih nekoliko decenija, ostatak globalne ekonomije uzimao je zdravo za gotovo tri ključne karakteristike američkog sistema: ogromnu potrošnju na odbranu (koja je jačala saveze i davala SAD moć nad protivnicima); centralnu ulogu u poslijeratnom globalnom sistemu zasnovanom na pravilima; i, što se manje pominje, kolosalnu potrošačku tražnju. Krajem 2024, lična potrošnja činila je 68% američkog BDP-a. To je izuzetno visok nivo za bilo koju ekonomiju u bilo kom trenutku, a u slučaju SAD, takav trend traje već godinama. Udio SAD u globalnoj potrošnji robe značajno je veći čak i od njenog već velikog udjela u svjetskom BDP-u.
S obzirom na snažnu vezu između američke potrošnje i američkog uvoza, ostatak svijeta - bilo da su u pitanju saveznici ili suparnici, ili pak dobavljači osnovnih proizvoda (poput energije) i luksuzne robe - oslanjao se na ovu karakteristiku američke ekonomije. Međutim, predsjednik Tramp i njegovi savjetnici, dok neprekidno prijete višim carinama američkim najvećim trgovinskim partnerima, ne djeluju zabrinuto zbog činjenice da će smanjenje ukupnog uvoza u SAD gotovo sigurno naštetiti američkim potrošačima - bilo kroz više cijene, bilo kroz potrebu da SAD povećaju stopu štednje, dok se ostatak svijeta fokusira na druga tržišta.
Da li je ovakav scenario moguć? Iako SAD čine 15-26% globalnog BDP-a, ostatak svjetske ekonomije i dalje je 3 do 5,5 puta veći. Stoga nije teško zamisliti situaciju u kojoj druge zemlje odluče da se više ne oslanjaju toliko na američke potrošače. Zašto ne diverzifikovati?
Razmotrimo BRIKS, koji je proširio svoj prvobitni sastav (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) da bi uključio nove članove i “partnerske zemlje.” Šta ako ove zemlje odluče da pređu sa simboličnih godišnjih samita u konkretnu akciju? Umjesto da jednostrano određuje uslove projekata u zemljama učesnicama svoje inicijative Pojas i put, Kina bi mogla početi da im nudi trgovinu i investicije sa niskim ili nultim carinama. U kombinaciji sa Indijom - čija je populacija četiri puta veća od američke - mogli bi se stvoriti uslovi za eksplozivan rast globalne trgovine iz koje bi SAD bile isključene.
Slično tome, može se zamisliti i nova, ekonomski otvorenija njemačka vlada koja konačno shvata da je njen samonametnuti “kočioni mehanizam duga” sputava. Poput relativno nove laburističke vlade u Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačka bi mogla da usvoji politiku koja ne samo dozvoljava, već i podstiče veće zaduživanje za domaću infrastrukturu i odbrambene troškove. A zašto ne razmotriti i one francuske predloge o razvoju evropskog tržišta obveznica ili konačno ozbiljno proširiti jedinstveno evropsko tržište na sve robe i usluge?
Ako politika MAGA na kraju pomogne svima da prekinu svoju zavisnost od američkih potrošača, ostatak svijeta će imati mnogo razloga da zahvali Trampu. Jedini gubitnici biće obični Amerikanci.
Autor je bio ministar finansija Velike Britanije i predsjednik Goldman Sachs Asset Managementa
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
