"Hrvatska da potkopava demokraciju? Ja bih svima poželio da žive u ovakvoj demokraciji", izjavio je jučer premijer Andrej Plenković, komentirajući izvješće koalicije udruga Civil Liberties Union for Europe, u kojemu se Hrvatska našla među pet članica Europske unije koje potkopavaju vladavinu prava.
Malo je nedostajalo da kaže kako bi hrvatsku demokraciju suhim zlatom trebalo platiti.
I to nije nimalo neobično: premijer Plenković svakako ima drugačiji pogled na demokraciju koju je sam skrojio.
Jer u toj demokraciji postavio je HDZ-ovog dečka na čelo Državnog odvjetništva, uškopio je povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, izglasao je Lex AP kojim je spriječio curenje informacija o HDZ-ovim aferama, dijeli lekcije novinarima, oporbenjacima i kritičarima, pokorio je sudove i institucije, marginalizirao Hrvatski sabor, preživljavao na žetončićima.
Kako Plenković onda ne bi bio zaljubljen u takvu demokraciju?
Uvijek ista priča
I kako onda Plenković iz perspektive premijera koji kroji hrvatsku demokraciju ne bi kritike nazivao "smiješnim floskulama". "To je uvijek ista priča i fabriciranje negativnog ozračja koje je postalo nacionalni sport", kaže Plenković.
Kao što je "nacionalni sport" postalo demokratsko nazadovanje pod vladavinom svake garniture HDZ-a u zadnjih 35 godina.
I to je također "uvijek ista priča". Korupcija na svim razinama vlasti, kontrola pravosuđa, blokiranje europskih tužitelja i međunarodnih kontrolora, optuživanje unutarnjih neprijatelja ("To su floskule, koje vjerojatno stranim udrugama dijele oni koji su lani dolazili pred Banske dvore, htjeli ih zapaliti i baciti bandu kroz prozor"), suzbijanje medija i pokoravanje institucija nadzora, kao i korištenje pravosuđa u političkim obračunima.
Izvješće stavlja Hrvatsku u društvo s Italijom, Rumunjskom, Bugarskom i Slovačkom, pri čemu se u gotovo svakoj zemlji upozorava na političku kontrolu pravosuđa.
Kritična tačka
U hrvatskom slučaju, spominje se šef DORH-a Ivan Turudić kao kritična točka u potkopavanju demokracije, i to kroz slučaj Beroš kad je DORH doveo u pitanje nadležnost Ureda europskog tužitelja, međutim na slučaju Bugarske upozorava se na još jedan problem koji je sada aktualan u Hrvatskoj.
U Bugarskoj se upozorava na antikorupcijsku istragu protiv istaknutih političkih protivnika vlade, što je vrlo slično nedavnim Turudićevim istragama protiv SDP-ovih lokalnih dužnosnika u Varaždinu i drugdje, zbog čega je SDP najavio pokretanje rasprave o nepovjerenju glavnom državnom odvjetniku.
Plenković danas govori o "fabriciranju negativnog ozračja", premda je upravo njegova Vlada svojim potezima, odlukama i izjavama stvorila negativno ozračje prožeto nepovjerenjem u pravosuđe i u kompletan sustav.
Slučaj Beroš
I ponašanje Turudića u slučaju Beroš, kao i sama afera koja je do kraja ogolila korupcijsko-kriminalnu hobotnicu i pokazala do koje razine su povezane razine vlasti, ravnatelji bolnica, kriminalne skupine, vladini ministri, pa i samo pravosuđe, još jednom su potvrdili ono što nam međunarodna izvješća ne trebaju otkrivati, da su Hrvatska i njezina demokracija pod ozbiljnim udarom.
Turudićevo imenovanje Plenković je prelomio preko koljena, usprkos svim informacijama, upozorenjima, lažnim Turudićevim iskazima, čak i javnim prosvjedima, ignorirao je sve reakcije na postavljanje kompromitiranog suca na najosjetljiviju funkciju u državi, pa tako sada nema pravo odbacivati reakcije međunarodnih organizacija.
Znao je u što se upušta. Znao je koja je cijena. Hrvatska je znala zašto HDZ to radi. I koji je cilj Turudićeva imenovanja.
A sam Turudić svakako se trudi ispuniti očekivanja: najavljuje uhićenja istaknutim HDZ-ovcima, blokira istrage europskih tužitelja, progoni oporbene dužnosnike kako bi stvorio dojam korupcijske ravnoteže, oteže s optužnicama...
To je demokracija na koju je Plenković ponosan.
Ali to je demokracija koja sramoti Hrvatsku.
Bonus video:
