Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) najavila je zatvaranje Termoelektrane Pljevlja (TE) na 8 mjeseci radi dovršetka ekološke rekonstrukcije ugovorene sa kineskim izvođačem za 70 miliona eura bez PDV. Tim povodom, EPCG je u nedavno objavljenom opširnom tekstu u Vijestima iznijela procjenu da će zbog toga ostati bez električne energije vrijedne 90 miliona eura (“Nada da će TE raditi makar još 15 godina”, Vijesti, 25. mart 2025).
U ranijim javnim saopštenjima, EPCG je objavila podatak da će za radove na izmještanju toka rijeke Ćehotine za obezbjeđenje nedostajućih količina uglja za dalji rad TE biti potrebno dodatnih 20 miliona eura. Sve skupa, ako ne bude uobičajenih prekoračenja troškova, projekat ekološke rekonstrukcije će, dakle, koštati EPCG i građane oko 200 miliona eura.
Inače, čelnici EPCG i svih crnogorskih vlada od 2018. godine naovamo nas uvjeravaju da će se Evropska unija saglasiti da pokrenuta ekološka rekonstrukcija u potpunosti ispunjava njene propise i tehničke standarde i da će, sljedstveno tome, TE dobiti dozvolu za rad koji se od isteka dozvoljenih 20.000 radnih sati krajem 2000. godine odvija nelegalno. Prema pomenutom tekstu u Vijestima, izrazili su čak i očekivanje da će “rekonstrukcijom privoljeti Energetsku zajednicu (EZ) da omogući rad Termoelektrane još 15 godina”.
Za državnu investiciju ovog reda veličine morala je biti, ali nije urađena, sveobuhvatna cost benefit analiza njenih ekonomskih, tehničkih, ekoloških i pravnih aspekata, kao i inkluzivna javna debata o njenoj svrsishodnosti. U nedostatku takvih analiza, predstavnici Vlade i EPCG jednostavno tvrde da će se ovo veliko ulaganje u TE isplatiti njenim dugim profitabilnim poslovanjem. Ni ja ne raspolažem takvim analizama, ali tvrdim da TE neće raditi ni dugo ni profitabilno i da je zbog toga projekat ekološke rekonstrukcije neisplativ i štetan po EPCG, državu i građane Crne Gore. U tom smislu, navešću nekoliko ključnih nedostataka projekta u prilog svojoj tezi.
Ekonomske slabosti projekta
Vrlo je teško zamisliti okolnosti u kojima bi se rad TE ekonomski isplatio nakon ekološke rekonstrukcije, čak i da ona zadovolji sve evropske propise i standarde. Proizvodni troškovi TE su, naime, znatno viši od cijene po kojoj se njena energija plasira na tržištu, pa je njen opstanak do sada EPCG morala da podržava unakrsnim internim subvencionisanjem koje je bilo moguće zbog niskih proizvodnih cijena hidroelektrana.
Ulaganje 200 miliona eura za rekonstrukciju kojom se ne povećava produktivnost TE, uz ogromni dodatni penal od 75 eura po MWh za izvezenu energiju koji će se od 2026. godine nametati primjenom tzv. CBAM mehanizma, povećaće proizvodne troškove TE do prohibitivnih visina koje za EPCG više neće biti podnošljive i koje ona više ne bi mogla ‘peglati’ hidroelektranama. EPCG, takođe, neće smjeti da višim cijenama prevali te dodatne troškove na potrošače, jer bi ove onda preuzeli konkurenti koji bi im mogli ponuditi niže cijene, a dosad nisu bili zainteresovani za snabdijevanje crnogorskog tržišta.
Tehnički nedostaci projekta
Radni vijek TE Pljevlja, izgrađene 1982. godine, praktično je istekao, a njena zastarjela i izraubovana tehnologija nakon 40 godina neprestanog rada ne može se temeljno rekonstruisati i unaprijediti već samo zamijeniti novom da bi se zadovoljili tehnički standardi EU Direktiva. Dakle, bez obzira na ogromnu visinu ulaganja od 200 miliona eura u ekološku rekonstrukciju, ona bi bila nepotpuna jer TE ne bi dostigla potrebnu energetsku efikasnost od 38 do 40%, već bi bila znatno niža, pa TE ne bi mogla dobiti dozvolu za rad.
Ekološke mane projekta
Termoelektrana ne može računati na dug opstanak i zato što emituje oko polovine CO2 (ugljen-dioksida) iz Crne Gore koji izaziva klimatske promjene. Kao što je poznato, Crna Gora se obavezala da će u skladu sa Pariskim sporazumom, Evropskom zelenom agendom i opredjeljenjem da 2028. postane članica EU, smanjiti emisije tog gasa za 55% do 2030. godine. Tako ambiciozan cilj u navedenom kratkom roku, međutim, naša zemlja ne može ostvariti bez bitne redukcije rada TE. Ekološka rekonstrukcija je u direktnoj koliziji sa tim ciljem, jer se novouvedenim tehnološkim procesom emisije CO2 ne bi smanjile već, naprotiv, značajno povećale.
Zato treba očekivati da će EZ i EU imati ozbiljne primjedbe na dostavljeni Nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana Crne Gore prema kojem bi TE nastavila rad u punom kapacitetu, a navedeni cilj smanjenja CO2 za 55% do 2030. isključivo postizao brzim pošumljavanjem i drastičnim rezovima u drugim oblastima privrede i života stanovništva, kao recimo u saobraćaju i turizmu od kojih živi veliki dio stanovništva.
U EPCG i Vladi se nadaju da bi mogli privoljeti EZ i EU da podrže dugoročni opstanak TE jer se ekološkom rekonstrukcijom, mimo CO2, smanjuju emisije drugih gasova i praškastih materija štetnih po zdravlje, ali je i to veoma upitno jer je EU Direktivom o industrijskim emisijama predviđeno da se standardi dozvoljenih emisija preispituju i pooštravaju u redovnim trogodišnjim intervalima. Drugim riječima, pokrenuta investicija od 200 miliona eura ne garantuje da bi ti novi standardi bili postignuti ekološkom rekonstrukcijom, pa bi vrlo brzo moglo ispasti da je novac uludo potrošen.
Pravni aspekti projekta
Optimizam čelnika EPCG i Vlade da će evropske institucije zbog ekološke rekonstrukcije podržati dugoročni opstanak TE nema uporište u pravnoj regulativi i politici ovih institucija. Energetska zajednica, koju pored EU čine zemlje regiona, već se negativno izjasnila o projektu ekološke rekonstrukcije time što je na sastanku Ministarskog savjeta, svog najvišeg organa, održanom 14. decembra 2023, konstatovala da rad TE nije o roku usklađen sa blažim tehničkim standardima Evropskih direktiva za rad postojećih termoelektrana. Zbog toga, TE mora zadovoljiti mnogo strože standarde za gradnju novih, tehnološki naprednih elektrana koji se, nažalost, ne mogu dostići nepotpunom ekološkom rekonstrukcijom našeg 40 godina starog pogona.
Pritom je vrlo bitno istaći da je predstavnik EU podržao taj zaključak na Ministarskom savjetu EZ nakon što su se o njemu, odgovarajućim rezolucijama, izjasnila najviša tijela EU, tj. njen Evropski savjet i Evropska komisija.
Navedeni zaključak Ministarskog savjeta EZ je potom, u skladu sa procedurom, proslijeđen Savjetodavnom komitetu pravnika EZ radi dobijanja mišljenja da je isti pravno utemeljen. Nakon toga je na narednom sastanku Ministarskog savjeta, održanom 12. decembra 2024, taj zaključak trebalo da bez prethodne diskusije bude pretočen u pravosudnu odluku da je Crna Gora prekršila Ugovor o osnivanju EZ i odgovarajuće sankcije. Tadašnji ministar energetike Mujović je, međutim, u sadejstvu sa ministrima iz regiona, koji čine glasačku većinu u EZ, uspio da odloži do sljedećeg sastanka odlučivanje o toj i još nekoliko sličnih i njima ‘nezgodnih’ tačaka dnevnog reda.
Regionalni ministri, naravno, mogu nastaviti da odlažu donošenje odluka, ali to neće natjerati pomenuta najviša EU tijela da odustanu od primjene svojih pravila i ponište rezolucije kojima su konstatovala da ih je Crna Gora prekršila.
Korupcija?
Zbog svih navedenih razloga, projektom ekološke rekonstrukcije se neće ostvariti ciljevi zbog kojih je pokrenut: (i) da se rad TE usaglasi sa obavezujućim EU propisima i standardima i dobije dozvola za njen rad i (ii) da se dugoročno obezbijedi kontinuitet i sigurnost snabdijevanja građana električnom energijom.
Naprotiv, nastavkom realizacije projekta dodatno se uvećava učinjena ogromna materijalna šteta EPCG, državi i građanima Crne Gore, pa on nije u javnom interesu. To ukazuje na mogućnost da je korupcija jedan od glavnih pokretača projekta, pa ću ponovo uputiti apel Agenciji za sprečavanje korupcije da pokrene istragu i učini sve što je potrebno da se spriječe dalje grube povrede javnog interesa.
Alternative
Elektroprivreda zaslužuje pohvale za ulaganja u projekte solarne I vjetroenergije, a posebno za namjeru da nabavi napredne inverter baterije sposobne da skladište energiju i time nadomjeste slabosti solarnih i vjetroelektrana. Ekološka rekonstrukcija će, međutim, bitno umanjiti investicionu sposobnost EPCG za realizaciju takvih projekata.
Zbog toga bi umjesto u ekološku rekonstrukciju, donosioci odluka u EPCG i Vladi trebalo da podstaknu dalja ulaganja u pogone obnovljive energije, kao i program pravedne tranzicije koji bi obezbijedio nova radna mjesta zaposlenima u TE i Rudniku uglja i građanima Pljevalja. Premijer Spajić je davno obećao da će se uložiti 500 miliona u takve projekte. Vrijeme je da ispuni obećanje.
Autor je ekonomski analitičar
Bonus video:
