Petak, 11. april - Bilo je to prije tačno 257 godina... Šćepan Mali, kojeg istorija pamti kao lažnog cara, došao je prvi put na Cetinje 11. aprila 1768...
Dvije godine ranije stigao je u Crnu Goru kao travar. Uprkos tome Crnogorci su mu, vjerujući da je ruski car, na liječenje povjerili i državu...
Da je u potpunosti izliječi nije mu pošlo za rukom, ali učinio je sve što je mogao da je učini pravnom i da je modernizuje.
Mirio je zavađena crnogorska plemena, strogim kaznama suzbijao krvnu osvetu, formirao prvi stalni sud sastavljen od plemenskih starješina...
Uspješno je započeo izgradnju puteva i završio popis stanovništva...
Nažalost, ubijen je po nalogu turskog paše Mahmuda Bušatlije...
* * *
Subota, 12. april - Dva i po vijeka kasnije, Crna Gora ima ne samo lažnu državnu vlast nego su istovjetne i gotovo sve njene institucije.
Istina, ima i nekih bitnih razlika...
Da počnem od kraja, sa turskim pašom stojimo toliko dobro da nema ni pomena o skidanju crnogorskih glava. O stambolskim ovom prilikom ne bih...
Druga različitost je što se glavar koji sada vodi unutrašnju i spoljnu politiku prethodno nije bavio travarenjem nego kriptovalutama.
Što nam dođe na isto, jer ni jedan ni drugi biznis zakonom nije regulisan...
S tim što u posljednje dvije godine trave imaju drastičnu prednost, zbog kupovine glasova novcem koji je prije programa "Evropa nikad" služio za liječenje.
Odužih, ali moram o još jednoj manjkavosti u odnosu na doba Šćepana Malog.
Recentni vladar i ne pokušava da državu učini pravnom, da u sudove uvede pravdu, da suzbije partijsku osvetu, a ne ide mu izgleda ni sa gradnjom puteva...
Uspio je da nam završi samo popis stanovništva i dvije milijarde zajma...
* * *
Nedjelja, 13. april - U Nikšiću je danas završena još jedna odsudna bitka u kojoj su pobjednici još jednom porazili Crnu Goru. Ne samo ovu demokratsku, nego i one dvije iz doba druga Tita i kralja Nikole...
Đe iskopah još i ovu dvojicu, u njihovo doba nije bilo demokratskih izbora...
Nije, ali jeste bilo nečeg drugog, naročito za vladavine ovog prvog...
Izgradnje grada, sa sve školama, pozorištima i domovima kulture...
I seoskih puteva i područnih odjeljenja za osnovce i podružnica domova zdravlja...
I proizvodnih pogona koji su sve to mogli dobro da plate...
A onda su se Nikšićani digli na miting gladnih...
I zajedno sa ostatkom Crne Gore pokrenuli jedan endemski biznis, masovni uzgoj skakavaca koji su sve opustošili...
Ali, prosta im bila ekonomska i politička propast pri demokratskom urnisanju ljudskosti... Nema drugog imena za ono što se događalo ne samo u ovoj izbornoj kampanji, nego i u svim lokalnim i državnim tokom tri i po decenije...
I sad moram da se izvinim svim portalima, fejsbuku, tviteru, instagramu i sl... Nije do njih, nego do ljudi koji u prvih trideset godina nijesu imali hrabrosti da kažu ono što misle...
U potonjih pet njihova iskrenost je baš prokuljala...
* * *
Ponedjeljak, 14. april - Od sinoć očamah ispred televizora slušajući analize analitičara, političara i novinara. I opet se, kao i nakon svih izbora od 1990, čudim čuđenju prvih i trećih zbog pobjede baš ovakvih drugih...
Kao da oni u parlamente ulaze silom a ne voljom glasača. I to slobodnom, posljednja izborna krađa dogodila se još 1996...
Prevara jeste bilo i biće ih, ali oni koji - u prisustvu više od dvjesta medija - dozvole sebi da budu prevareni više nijesu za političke nego neke druge analize...
Zato je zbirni rezultat ovih lokalnih izbora isti kao na državnim. I to ne samo onim od prije dvije godine, nego i trideset dvije-tri, dok je Crnom Gorom upravljao jedinstveni partijski mastodont.
Nakon raspada, dogodila se još jedna endemska pojava: da se dijeljenjem postaje jači...
Zbir populizma i nacionalizma DPS-a i SNP-a krajem devedesetih iznosio je 84,49 procenata.
Juče u Nikšiću, kad se saberu glasovi nasljednika njihove politike, taj izborni rezultat je nadmašen - DPS, ZBNK, PES i DCG dostigli su 89,58 odsto...
* * *
Utorak, 15. april - Protivnici opasne kombinacije populizma i nacionalizma, iz građanskog bloka kojemu ne priliči učešće u gorepomenutom ratu, prošli su kao Liberalni savez 1998 - 6,3 posto...
Na tu jedinu partiju nade iz devedesetih podsjetila me i - upravo te godine nastala - pjesma "Perpera", izvedena uz gitaru na predizbornom okupljanju Ure...
I nemoj, ne, tugovati/ novo jutro će svanuti/ novi dan u hiljadu boja... prvi put sam čula na Cetinju, u poraznoj izbornoj noći krajem devedesetih...
Uprkos razočarenju, tada sam se još nadala da podrška DPS-u od 48,87 posto i 35,62 procenata za SNP znači samo privremeni poraz Crne Gore.
Nije značila, ali umjesto opširnog činjeničnog opisa za ovu priliku biram kratku priču tvorca stihova "Goro moja":
- Na Pjesmi Mediterana najveći Crnogorac u žiriju glasao je protiv, pa sam odmah znao da je pjesma dobra. Kad je neko naš protiv nečega našega, e onda je to remek djelo - objasnio je jednostavno suštinu komplikovanog problema.
Ne (samo) ovog na festivalu...
* * *
Srijeda, 16. april - Jednostavan je i odgovor na pitanje zašto su punoljetni građani Nikšića i nakon punoljetstva građanske države glasali protiv građanskih partija.
Zato što je, i u tom gradu i u ostatku države, strašna oskudica građanske svijesti.
I to čak i one elementarne, koja je Evropom počela da se širi i doba Šćepana Malog... I podrazumijeva borbu za slobodu, pravdu i jednakost svih, a ne samo naših.
Nažalost, ovdje se na svim izborima događaju reprize devedesetih.
- Ova vlast voli ovakav narod, ovaj narod voli ovakvu vlast, ko je URA da kvari tu idilu - preradila sam malo, u prvoj objavi nakon glasanja u Nikšiću, poruku Slavka Perovića povodom zamrzavanja rada LSCG-a...
Za kraj, da ne prekidam tradiciju citiranja sebe, prepisujem uputstvo za sve naredne izbore mojoj đeci iz obje partije:
- Svi za ruke, zavrgnite i ove crvene i krstaš-barjake, pa kroz Nikšić uglas: Dolje Dritan, bitanga jedna izdajnička! I obavezno odštampajte jedno dvjesta-trista primjeraka temeljnog ugovora, pa organizujte spaljivanje na gradskim raskrsnicama i po selima. Da vidite koliko će biti glasova...
* * *
Četvrtak, 17. april - U skupštinskom odboru za prosvjetu, nauku i kulturu, na sreću, nije bilo dovoljno glasova za uvođenje vjeronauke u državne škole...
Na plenarnom zasijedanju, najbolji činjenični opis za utjerivanje vjere u boga od malih nogu dao je - ministar zdravlja i veselja Vojislav Šimun.
Zato, dobri moji, teško oboljelima samo bog može pomoći ako mu povjeruju da je "za početak, važno istaći da višegodišnje liste čekanja gotovo ne postoje".
Sa tog razloga iskreno žalim što dobri doktor Nermin Abdić nije uspio da postavi još jedno dopunsko pitanje, ali ne iz oblasti zdravstva nego lingvistike:
- Zna li ministar da "gotovo" nema samo priloško značenje?
Uz obrazloženje da ta riječ, kao uzvik, znači svršeno, kraj...
I - zbogom!
Bonus video:
