Dok je mitropolit Joanikije na uskršnjoj liturgiji pojao čelnicima države o "povratku na pravi istinski put, u naručje Isusa Hrista, Spasitelja našega", Milatović, Spajić, Mujović, Mandić, držali su fige u džepu. Za Isusa, ali više - za sebe. Dok ih je Joanikije ubjeđivao da smo "svi mi djeca Božija, u dubljem smislu jedna porodica", Milatović, Spajić, Mandić, Mujović, sa suprugama, gledali su ga iz prvog reda i moguće razmišljali po sistemu - ako smo braća, kese nam nisu sestre.
Grešnici su bili tamo zbog vjernika, odnosno glasača, a ne zbog Hrista i njegovog uskrsnuća. Koje je, uostalom, za agnostike samo metafora u jednom filozofskom tekstu kakav je Biblija, a ne "izvještaj reportera sa lica mjesta"!
I dok je Joanikije neskriveno pokazivao da je šef parade, jer su mu "na noge", odnosno na "svetu službu", došli "svi oni koji ovaj narod vode", Milatović je možda razmišljao o mnogo konkretnijim, ovozemaljskim temama. Recimo, kako da se vrati u sedlo i preko Alabara doskoči Spajiću. Pod uslovom da to ne izazove oduzimanje "škode" sedmosjeda, rezervne gume i felne. Ili ne daj Bože, slanje glodalice na teren i skidanje milionski vrijednog, tek navučenog asfalta na putu do porodične kuće Milatovića?! Jer "raduju se nebo i zemlja, ptica u gori i svi mi", kako kaže mitropolit, "zbog vaskrsnuća Hristovog"… Šta god to značilo. U svakom slučaju teško da ima veze Jakovom koji se najviše nada svom uskrsnuću.
Spajić je uz "Očenaš" pratio Joanikija, ali je bio spreman da ubaci i "Selam alejkum", ili u prevodu, mir s nama i sa Alabarom! A ne sa Vanjom! Jer kod Alabara su pare a Velika plaža širi ruke da proguta tričavih 35-40 milijardi, po konzervativnoj procjeni samog premijera. Kao i Joanikije, premijer strepi "da se ljudi koji vladaju ovom državom ne mogu dogovoriti" oko onoga što je "spasonosno za Crnu Goru i za njen narod, za sve ljude koji u ovoj državi žive"! Možda je mitropolit ovim mislio na vraćanje Kapele ili odbranu kosovskih svetinja, ali sam siguran da ga je Mickey shvatio baš kao i ja - dogovorite se oko Alabara ili, još bolje, oko para.
Ali sa Vanjom i Milkom nema dogovora, očito. Zato je ustala sva propagandna menažerija, od PES-a do DPS-a, od SPC-a do ZBCG-a, od Ulcinja do Tokija, i od Cetinja do Kabula, vaskrsnuo je i spaljeni kolumnista iz Ulcinja da bi se direktno ili indirektno odbranio "posao stoljeća". Dok NVO prvaci poručuju, kao njihova braća i sestre iz SAD svom gospodaru - hands off. Ili na crnogorskom - ni zrno pijeska neprijatelju! To jest "oslobodiocima" nakon 30. avgusta, ali i onima prije njih! Ako su prsti "počasnog" u Spajkijevom tijestu.
Ipak je u tom suočavanju sa Isusom, a sve ispred tate Joanikija, najteže bilo Andriji Mandiću. Nije mu bilo do života. Kao ni Marti, iz XI poglavlja Jevanđelja po Jovanu. Naime, baš na Veliku subotu, kada se tuguje jer je Isus naš razapet, i kad niko, ni Joanikije a kamoli Andrija, ne sluti da će već sjutradan vaskrsnuti, u tu Veliku subotu - član obezbjeđenja šefa parlamenta je pucao u dva svoja sugrađanina. Dva brata sa liste bezbjednosno interesantnih lica. Srećom, bez kobnih posljedica. U napadu, koje je tužilaštvo kvalifikovalo kao pokušaj ubistva, učestvovao je i službeni auto države Crne Gore, dok je D.M. moguće i pucao iz pištolja koji se vodi kao službeni. Kriminal, dakle, u potpisu države. Zvuči poznato.
Na kraju i još jedan detalj koji svjedoči da je Murta isti ili gori nego Kurta. Naime, počinilac krivičnog djela koje tužilaštvo tretira kao pokušaj ubistva je ne samo tjelohranitelj šefa Skupštine, već je i bratanić Andrije Mandića.
Teško da Joanikije nije znao za događaj koji se desio 30-ak sati prije uskršnje liturgije, ali mu to nije smetalo da miropomaže i brata Andriju a onda ga posluži iz svete kašike za pričešće. Teško je vjerovati da i samog mitropolita nije zvao neko iz vrha DF-a da apeluje na vjerujućeg Aleksu, i vjerujućeg Danila kao i vaskolikog Šćepana, ne bi li zažmurili na uskršnje pucanje?! I pokušaj ubistva. Da i po tom pitanju ponove ili čak nadmaše ono što je prethodni zločinački režim uradio mnogo puta prije 30. avgusta?!
Da prikriju a onda i falsifikuju istragu i, zajedno sa tužilaštvom i sudovima, za počinjeno nedjelo procesuiraju neke dobrovoljce a ne stvarnog počinioca. Činjenica da je trebalo preko 30 sati da se UP oglasi, izaziva sumnju da se vagalo. I pregovaralo. Da bi na kraju, vjerovatno, prevagnulo kako je, ipak, bolje da ne pokušavaju nadmašiti Veljovića. Jedino što djeluje da su "učinili" Mandiću je isticanje detalja da se nasilnik DM sam prijavio policiji u pratnji advokata, što će mu narodni sud tretirati kao olakšavajuću okolnost prilikom izricanja presude?! Kao da ga PJ policije davno nije mogla uhapsiti, da je bilo volje. Odnosno, da se nije pregovaralo kako bi se dogovorila najmanja šteta za šefa parlamenta i samu većinu.
Ulazim, koliko god mi to bilo neprijatno jer je nehigijenski, na In4s, RTCG i Borbu. Da provjerim kako su naši "informeri" obradili pomenuti događaj. Kad tamo - ni riječi! Ili još gore, šturo saopštenje UP-a, gdje se pominje neko beznačajno gradsko upucavanje od strane anonimnog lica pod inicijalima DM. Ni riječi o kome se konkretno radi. Sve pršti od Uskrsa i mantija, slave Hrista i bogosluženja, gdje stane Joanikije, nastavi Porfirije, plus malo hrišćanske sreće i radosti uz podsjećanje na Jasenovac i ustaške zločine… Ništa na temu ovozemaljskog pokušaja ubistva od strane tjelohranitelja i bratanića šefa parlamenta Mandića. Nije ni čudo onda što im Andrija, kad zatreba, uzvrati ljubav, pa za naše "informere" ustvrdi kako se radi o "ozbiljnim medijima, veoma uticajnim i uglednim"! Da parodija bude potpuna tek sjutradan, nakon što su svi domaći i brojni regionalni portali, brujali o Mandićevom tjelohranitelju i brataniću, skandalozni RTCG, umjesto inicijala saopštio je, gle čuda, puno ime Danila Mandića. I to opet, bez pominjanja strica, Skupštine, službenih kola, itd…
Dakle, u momentu kada šaljem tekst redakciji prošlo je već preko 70 sati od pucnjave u centru Podgorice u kojoj su ranjene dvije osobe - a spiker AM ćuti. Još se nije oglasio a kamoli podnio ostavku. Vjerovatno ga novopečena savjetnica Biljana Vučurević hrabri da izdrži kao ona, da ne podnosi ostavku jer, u protivnom, ni jedno ni drugo nakon pada nemaju đe! Jedino možda kod Joanikija.
Osim primjera savjetnice BV, šefa Andriju, na uzdržanost po pitanju ostavke, gura i prosto saznanje da ne postoji većina u parlamentu koja bi ga pozvala na odgovornost kada njemu samom ne pada na pamet da odstupi. Jer Spajki, Bečić, Ervin i Nik znaju da bi padom Mandića pala i većina za Alabara i Veliku plažu, za Hajlu i Žarski, za Velje brdo i velje puteve i brze ceste, gdje bi svi oni mogli da se ugrade i naplate. Kao i Kurta prije njih.
Zato ništa od ostavke Mandića. Ili smjene. Političar čiji je bratanić nezakonito regrutovan za njegovog tjelohranitelja, sada uhapšen pod sumnjom za pokušaj ubistva, sve sa službenim automobilom i moguće čak službenim pištoljem - ostaje spiker parlamenta! A Aleksa Bečić nastavlja da se pravi mrtav na mjestu šefa BOK-a. I sve to u IBAR zemlji, jedinom trenutno kandidatu za ulazak u EU 2028. Ali zar neko ko je rehabilitovao direktoricu Gimnazije imenovanjem za savjetnicu može pokazati drugačije lice u sopstvenom slučaju! I kazniti samog sebe?! Tim prije što oni nisu obični pioni DF kao onaj državni sekretar u nekom ministarstvu, koji je prošle godine podnio ostavku čim je objavljena info da je izazvao saobraćajni udes pod dejstvom alkohola. Ispada da su stranke u CG biznis lidera i najužih rukovodstava, a da su svi van tog "prvog prstena" vlasti i moći u stranci, obični bašibozuk i topovsko meso. Koje se koristi po potrebi, da se pokaže navodna principijelnost i poštovanje zakona. Pod uslovom dakle da nisi bratanić Andrije Mandića ili supruga Jola Vučurevića.
Slava im i milost, rekao bi Joanikije.
Zato se na kraju pridružujem mitropolitu SPC u čestitkama za praznik i onima iz "prvog prstena" koje je "narod izabrao da vode državu". Jer Uskrsu se svi veselimo a posebno naši čelnici, "naša dječica čistog srca koja duboko doživljavaju radost Hristvog vaskrsnuća". Amin. A može i Selam. Na isto dođe.
Bonus video:
