Kako kažu klinci, Spajki je prešao igricu, i sve njene nivoe. Konačno je čovjek koji živi u tom virtualnom svijetu prenio tu svoju površnost, kratkoročnost promišljanja, brzinu nauštrb kvaliteta, sebičluk, egocentrizam, uobičajene karakteristike igrača virtuelnog svijeta i u crnogorski životni prostor. I pobijedio je one, favorite u toj igrici – „šefove” država Srbije i Amerike.
Igrica, u kojoj je Crna Gora, sa svojim glavnim igračem, razbila u toj jedinstvenoj igrici, djelovalo je, nepobjedive, karakterno i iskustveno za tu igricu potpuno spremne, Vučića i Trampa, zove se „Krši-ruši-gradi-prodaj-preseljavaj”. U svim nivoima, a ima ih dvanaest, Spajki je razbio Vučka i Trampa. Dodatno ih je porazio, čak i u afterparty dodatnoj igrici.
Prvi nivo, (1) brzina i kvalitet rušenja zakona – mnogo „više, jače i bolje” to radi od Vučića i Trampa; (2) u uništavanju javnih interesa države i karaktera države i društva; (3) u nivou igrice – vi gradite stanove za vaše kupce i zgrćete pare, mi vam dajemo naše najljepše i najbolje lokacije, zemlju i novce naših građana; (4) u političkom konsenzusu i broju stranaka koje ovaj projekat podržavaju, mnogo više od broja koji imaju Vučić i Tramp, koje podržavaju samo njihove stranke; (5) u otporu opozicije koja ili ne vidi ili ne želi da vidi gdje Vućić/Tramp/Spajić vode svoje države; (6) u količini prirode i zemlje koju će uništiti; (7) u kvalitetu, brzini, širini uništenja kulturnog identiteta zemlje; (8) u demografskim promjenama koje će napraviti; (9) u nivou igrice, koliko stanova po stanovniku zemlje, istina u tuđem vlasništvu; (10) pobijedio je u dijelu igrice u investicijama koje će iz budžeta država dati za „investitora”; (11) u brzini pranja para i preseljenja para iz drugih zemalja gdje te pare više nisu na sigurnom; (12) i u posljednjem nivou igre broju preseljnih/doseljnih lica Spajki pobjeđuje sve, pa i Trampa i njegov vizionarski projekat preseljavanje-naseljavanje Gaze.
Pored toga, pobijedio je i u bonus igricu: u PR-u, jer je „u-PR-egao” Alabara, da šarmom i komunikacijskim vještinama, kakve samo ima vrhunski ugostitelj, objasni da je veliki interes Crne Gore da, prvo da najbolje lokacije za stanogradnju za međunarodno tržište, i drugo, da građani Crne Gore daju pare iz budžeta za njemu potrebnu infrastrukturu, vodovod, kanalizaciju, struju, grijanje, za te njegove stanove.
Pošto je očigledno da je ovaj projekat višestruko povezan sa projektom Beograd na vodi, da istaknem političarima Crne Gore da će ovaj projekt imati posljedice Nadstrešnice za Crnu Goru, tu mislim, prije svega na njihov opstanak na vlasti. Ali, oni su ionako, vrlo skoro, prolazni. Posljedice za Crnu Goru će biti dugoročne, više desetina puta gore od onih koje je Beograd imao od Vučićevog, a pod plaštom istog Alabara, projekta stanogradnje Beograda na vodi, a stotinu puta gore od Nadstrešnice. Pored toga, u maniru Vučića, ponašanja Spajića je više nego gore od trgovačko/ličnointeresnog/manipulatorskog/folirantsko-mangupskog vučićevsko-trampovskog manira. Bezakonje mnogo veće od noćnog rušenja Sava Male. Ili, bilo kog Trampovskog bezakonja usmjerenog na Meksiko, Kanadu, Grenland. Problem za Crnu Goru je taj što je Tramp usmjerio američke interese na druge zemlje, a Spajić tuđe (da li i svoje?) interese na, svoju (?) Crnu Goru.
Ovo je veliki test za Crnu Goru, posebno za partije koje su na vlasti, ali i za one koje su u opoziciji. Ovo je test za akademsku zajednicu, za medije, za nevladine organizacije, za građane, ali i za međunarodne organizacije.
Do sada su dobro reagovali samo Ulcinjani, nevladine organizacije i prvi čovjek Ure. Na ovom projektu, koji je očigledno protiv svih interesa Crne Gore, bilo bi logično da padne Vlada, da se uruši rejting političkih stranaka koje su za njega, da poraste rejting onih stranaka koje se bore za interese građana, da se udruže nevladine organizacije i građani i stvore nove protestne grupe (snage razmjerne snazi studenata), da mediji vode proaktivnu medijsku kampanju zastupanja interesa Crne Gore.
Na ovom testu je i karakter svih građana, svih organizacija, ne samo političkih, jer ovakvo kršenje zakona, javnog interesa, budućnosti Crne Gore, ekologije, prirode, najznačajnijih vrijednosti, uništavanje turizma do sada nije realizovano.
Spajićev Sporazum je istovremeno i prostor gdje će se otvoriti karte, prikazati mnogo toga i odgovoriti na mnogo pitanja. I na glavno pitanje – koliko zaista u Crnoj Gori vrijedi građanin i njegov interes i ko ga zaista zastupa.
A, Alabar?! On nije bitan. On je samo jedan vješt ex ugostitelj (takvih i u CG ima puno), koji uspješno gradi odnose sa svojim gostima, često su to političari, državnici, koje pametno osluškuje i kada osjeti da za potencijalnog partnera ima nekog ko je više trgovac nego državnik, osmisli sa njima da izgrade Beograde na vodi, projekte u Albaniji, ulcinjske plaže i ko zna još koji projekat izgradnje/devastacije prirode, planskog planiranja, urbanizma, projekat koji će olako da prikupi pare iz raznih izvora, često i sumnjivog porijekla. I da konačno ove političke stranke na vlasti ostvare, ono što su kao opozicija najavljivale: Crna Gora – zemlja kriminala i korupcije.
Ovo je veliki test i za DPS, kao i za građanske stranke koje su bili nosioci projekta Crna Gora – ekološka država.
Projekat Beograd na vodi treba da bude iskustvo koje Crna Gora ne smije preskočiti. Sava mala je Ulcinjska plaža, Buljarica i Jaz su Beogradski sajam, a Luštica je Careva ćuprija (hipodrom). Nakon toga, ono što su Alabar i Vučić planirali - Koštunjak je Durmitor i Žabljak, a Ada Ciganlija je Đurđevića Tara.
Autor je regionalni komunikacijski ekspert
Bonus video:
