Kada je tadašnji američki predsjednik Frenklin D. Ruzvelt 1933. poželio da normalizuje odnose sa Sovjetskim Savezom, rekao je Josifu Staljinu da najprije Kremlj mora da odustane od subverzivnih aktivnosti unutar SAD. Slično se ponašao i predsjednik Ronald Regan kada je htio popuštanje hladnoratovskih tenzija: njegov državni sekretar, Džordž Šulc, jasno je stavio do znanja Mihailu Gorbačovu da sovjetski špijuni moraju da prestanu sa širenjem laži da je pojava AIDS-a posljedica američkih istraživanja biološkog oružja.
Predsjednik Donald Tramp, reklo bi se, želi da slijedi svoje prethodnike i poboljša odnose s Rusima. Ali umjesto da od Kremlja zahtijeva obustavljanje malicioznih aktivnosti, njegova administracija jednostrano polaže oružje pred Moskvom, nudeći joj quid bez quo.
Otkako se vratio na vlast, Tramp slabi vladine agencije koje su bile brana pred stranim miješanjem. Njegova administracija tako otpušta zvaničnike FBI koji su bili uključeni u krivične istrage protiv njega, ostavljajući ga bez desetina najiskusnijih agenata, dok u isto vrijeme uklanja ili premješta na druga radna mjesta visoke zvaničnike iz grupe za nacionalnu bezbjednost i obavještajnog odsjeka biroa. U Agenciji za bezbjednost sajber prostora i infrastrukture (CISA) otkaze je dobilo najmanje 17 zaposlenih čije zaduženje je bilo zaštita integriteta izbora i borba protiv širenja dezinformacija; kao formalno obrazloženje za otkaze poslužila je objava da se agencija refokusira na ono što joj je izvorno bio zadatak - zaštitu kritično važne infrastrukture (a to što i izborni sistemi spadaju u tu kategoriju nema veze).
Slična kresanja sprovode se i u CIA-i i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (NSA): direktor i zamjenik direktora potonje navodno su otpušteni na preporuku zagovornice teorija zavjera Lore Lumer. Povrh toga, Tramp je potpisao i izvršnu naredbu kojom se smanjuju izdvajanja za Agenciju za globalne medije, pod čijim okriljem su, uz ostalo, Radio slobodna Evropa/Radio sloboda, Radio slobodna Azija i Glas Amerike.
Sva ova kresanja Ameriku čine podložnom stranoj subverziji. Kresanje krila FBI slabi sposobnost biroa da istražuje strano miješanje, a otpuštanje eksperata koji su doprinosili očuvanju integriteta izbora američkim neprijateljima uvećava mogućnosti za sijanje konfuzije širenjem teorija zavjere i dovođenjem u sumnju izbornih rezultata.
Efekti takvih malignih uticaja na američku politiku već su vidljivi, a sad će stvari postati još gore. Proizvoljna otpuštanja u obavještajnim agencijama kreiraju kohortu finansijski ugroženih, potencijalno nezadovoljnih aktuelnih i bivših uposlenika koji će sada biti meta stranih obavještajnih službi; nastojanja Rusije i Kine da angažuju bivše pripadnike američkih službi već su intenzivirana, u čemu im pomažu agencije za regrutovanje takvih kadrova, koje nisu nužno u obavezi da otkriju identitet svojih klijenata.
Na sličan način i ućutkivanje strateški važnih emitera poput Radija slobodna Evropa Americi oduzima vrijedan izvor globalne meke moći. U vrijeme kad Rusija i Kina šire vlastito djelovanje na planu meke moći, gašenje takvih organizacija nema nikakvog smisla.
Kao koautori knjige o istoriji subverzije, A Measure Short of War: A Brief History of Great Power Subversion, u prilici smo da konstatujemo koliko je ovakvo ponašanje čudno. U svim našim studijama subverzivnih aktivnosti i načina kako im se suprotstaviti, od drevne prošlosti do danas, nismo naišli ni na jedan slučaj u kome bi se zemlja koja predstavlja metu unilateralno razoružavala. Šta se dešava?
Spoljni pokušaji da se oslabe ili promijene politike neke vodeće sile postoje koliko i države same. Trampova administracija ima pravo na reorganizaciju birokratije unutar zakonskih parametara, ali njen neselektivni pristup u suprotnosti je sa 2.000 godina dugom istorijom velikih sila koje vojnu moć, odvraćanje i diplomatiju koriste kako bi spoljne prijetnje držale pod kontrolom.
Zemlje se od stranog miješanja brane edukujući svoje stanovništvo i jačajući vlastitu otpornost na potencijalne napade - na primjer, obezbjeđujući resurse i savjetodavnu pomoć licima angažovanim na organizaciji izbora na lokalnom nivou. Subverzija se odvraća prijetnjom da će se, u slučaju da stvari izmaknu kontroli, na takve pokušaje uzvratiti tako da to bude bolno po suprotnu stranu - tako što će se, recimo, na teritoriji države koja se bavi subverzivnim djelovanjem emitovati neprijatne istine o njenim aktivnostima, ili će biti blokirani njihovi vitalni kapaciteti, kao što je američka Sajber komanda učinila s ruskom Agencijom za proučavanje interneta u vrijeme međuizbora 2018.
Kako bi neprijateljske subverzivne operacije bile zadržane na podnošljivom nivou targetirane zemlje se takođe služe diplomatskim štapovima i šargarepama - tako što, primjera radi, zauzvrat nude smanjivanje vlastitih subverzivnih aktivnosti (poput promovisanja demokratije, što iz perspektive Kremlja predstavlja prijetnju). Ali da bi takve mjere imale ikakvog strateškog smisla, iza svakog quid mora da uslijedi quo.
Da li Trampova administracija iza kulisa ozbiljno radi na nalaženju zajedničkog jezika s Kremljom, pa možda Ruse želi da ohrabri na odstupanje nudeći im uzajamnu deeskalaciju? Ako to nije slučaj, onda je ono čemu prisustvujemo bez presedana. Nema nikakvog strateškog smisla da SAD prestanu da igraju tvrdo s neprijateljima koji nastavljaju da ih potkopavaju.
Unilateralno uklanjanje ograda kojima se sprečava širenje dezinformacija, uplitanje u izborni proces i druge neprijateljske aktivnosti očigledno je opasno. Postoji li neka dosad neviđena strateška logika u narušavanju američkih odbrambenih linija, ili Trampa pokreće isključivo neuralgija izazvana istragama vođenim o vezama njegove prve kampanje s Rusijom?
Budući da se potezi koje povlači čine autodestruktivnim, Trampova administracija Amerikancima duguje nekakvo objašnjenje. Možda neke taktike moraju da ostanu tajna, ali šira strategija bi trebalo da podliježe obavezi demokratskog polaganja računa. U Ruzveltovo i Reganovo vrijeme postupanje po sistemu „ja tebi - ti meni“ bilo je transparentno i javno. Kad je u Bijeloj kući bio Ruzvelt, zvanična američka politika bila je da se diplomatsko priznanje SSSR-a odlaže sve dok Moskva ne ispuni niz zahtjeva - među kojima je bio i onaj za obustavljanje sovjetskih subverzivnih aktivnosti u SAD. Kad je u Ovalnom kabinetu sjedio Regan, radna grupa za aktivne mjere pri Stejt departmentu javno je sarađivala s urednicima i diplomatama širom svijeta kako bi sovjetske dezinformacije bile razotkrivene.
Haos u sistemu američke odbrane zemlju čini ranjivom. Ako je Trampu istinski stalo do američkog suvereniteta, trebalo bi da na uvjerljiv način javnost ubijedi u to da odbrambeni kapaciteti zemlje nisu kompromitovani.
J. Kastner je gostujuća istraživačica na Odsjeku za ratne studije londonskog Kings koledža;
W.C. Wohlforth je profesor državne uprave na Darmut koledžu u Nju Hempširu, SAD
(Copyright: Project Syndicate, 2025; prevod: radar.rs)
Bonus video:
