Petak, 9. maj - Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope u svim pristojnim državama Starog kontinenta i šire...
U Crnoj Gori, samo jedan od dana u kojima smo u svakom pogledu sve više Načisto da današnje podjele nijesu utemeljene (samo) na istorijskim četničko-partizanskim, bjelaško-zelenaškim i klubaško-pravaškim...
Da je riječ o temeljnim razlikama između dva ne samo suprotstavljena nego i nepomirljiva svjetonazora, bilo je više nego očigledno u sinoćnjoj emisiji na TV Vijesti...
I još više u naknadnom, za sada samo virtuelnom, masovnom ratu na društvenim mrežama...
Po surovosti, drastičnu prednost nakon višednevnog obračuna imao je podmladak "antifašističkog" četničkog pokreta...
Uprkos činjenici da su, u TV-studiju, dvojica zastupnika kreativnog tumačenja antifašizma bez navodnika pretrpjela poraz. Zbog odbrane neodbranjivih ideja i (ne)djela, a naročito zbog zamjene teza kao ključnog oruđa odbrambene taktike...
Ipak, sve bi to ostalo u okvirima neophodnog dijaloga o sporovima povodom crnogorske prošlosti, da iste stavove ne zastupa i većina sadašnje zakonodavne i izvršne vlasti...
Zato bi, da se više ne lažemo, upravo ova vlast koja se zaklinje u vrijednosti Evropske unije trebalo da tokom pristupnih pregovora insistira na dopisivanju dodatnog 36. poglavlja...
Da se veliki doprinos "velikog junaka nepobjedivog karaktera" i zvanično upiše u evropske pravne tekovine...
Ne sa razloga što njihov službeni naziv - acquis communautaire - potiče iz njemu omiljenog francuskog jezika...
Nego zbog njegovih ratnih tekovina koje se na crnogorskom jeziku zovu - ubijanje nejači...
* * *
Kako ste mogli da ubijate milione po gulazima... a što ste vi radili crncima... Tako su izgledali odgovori na ključna pitanja Petra Komnenića...
Sva tri bila su vrlo jasna:
Koja je misija SPC u Crnoj Gori?
Zašto crkveni velikodostojnici u kontinuitetu veličaju osvjedočene ratne zločince poput Pavla Đurišića?
Da li SPC širi hrišćanske vrijednosti ili revizijom prošlosti rasplamsava podjele u Crnoj Gori?
A odgovori?
- Markovdanska procesija i dalje ide do kuće muslimanske porodice Đečević...
Što jes' - jes', ali to ne mijenja činjenicu da je mitropolit MCP/SPC samo sedmicu ranije veličao ratnog zločinca koji je muslimane ubijao...
- Crkva pokušava da nađe balans između heroja sa komunističke i kraljevske strane, kao i zločinaca sa obje strane...
Pa, upravo je taj pokušaj balansiranja grijeh pred bogom i zločin pred narodom.
Stvaranje (č)etnički čiste velike Srbije ubijanjem ne-srpskih naroda, kako stoji u Instrukciji četničkog vođe, nikako se ne može izbalansirati sa oslobodilačkim i antifašističkim otporom i borbom za nacionalno, klasno i socijalno oslobođenje svih naroda i narodnosti, kako je zapisano u komandama partizanskim odredima koje nijesu činili samo komunisti...
- Ali u biblioteci predsjednika SAD piše da je "Draža Mihailović čisti heroj"...
Vjerujem, ali piše i da je "vršio istrebljenje nacionalnih manjina"...
- Četnički pokret je bio slobodarski...
Da jeste, zašto bi onda strijeljao Ljuba Čupića i da li to znači da je on bio izdajnik...
- Zašto se ne pusti film o partizanskim zločincima, nego fotografija mitropolita Joanikija Lipovca sa italijanskim generalom Pircijom Birolijem...
Zato što takvog filma nema... I zbog toga što je emisija bila posvećena odnosu SPC prema četničkom pokretu i programu, a partizani sa njom nijesu imali ni bliske odnose ni slične programe...
- Ako je tema misija SPC u Crnoj Gori, zbog čega se emisija ne bavi brigom crkve o manastirima i njenim dobrotvornim radom...
Sa razloga što ni SPC, otkako je prije trideset i kusur godina ušla u crnogorski javni govor, o tome ne progovara...
* * *
Subota, 10. maj - Na A plus televiziji gostovao je predsjednik opštine Ulcinj Genci Nimanbegu...
I, kad se sve sabere, skoro uru pričao o Velikoj plaži i velikoj laži...
O kršenju najmanje tri zakona i jedinog Ustava koji (za sada) imamo...
I o tome da Alabar ne donosi nama trideset milijardi, nego mi njega u startu čašćavamo najmanje dvadeset...
I da od gradnje stanova za tržište neće zaraditi ni grad ni država, nego graditelji i vlasnici...
I da se naslijeđena imovina ne daje drugome na stotinu godina zbog smeća u sezoni i divlje gradnje van sezone...
Ništa od toga graditelji nove đedovine i nasljednici ideje o izgradnji ljepšeg i starijeg Dubrovnika nijesu htjeli da čuju...
Važno je samo da se pismo Nimanbegua predsjedniku susjedne države iskoristi za šovinistički marketing kako "Albanci u Crnoj Gori ne daju Veliku plažu zbog plana da se stvori Velika Albanija".
Plana koji ni u prošlom vijeku nije uspio da zaživi među Albancima... A u ovom su ga iz temelja obesmislili planovi Albanije, Kosova, Makedonije i Crne Gore o ulasku u veliku zajednicu evropskih država...
- Pisao sam predsjedniku Albanije Bajramu Begaju i ambasadoru. Oni imaju ustavnu obavezu da znaju šta se događa sa manjinskom zajednicom. Vršim svoju institucionalnu ulogu, a neka vrše i oni. Ako ne vrše, to nam je signal - objasnio je Nimanbegu.
Na tečnom crnogorskom, kojim se služi bolje od većine crnogorskih političara...
Zaludu, društvene mreže pretvorene su u nosače mržnje...
Zaludnja su bila i podsjećanja da se, još prije dva mjeseca, predsjednik opštine Ulcinj, i to ne pismom nego usmeno, obratio državi Italiji preko ambasadorke Andreine Marselo.
I Njemačkoj, tokom susreta sa njenim kolegom Peterom Feltenom.
I svim državama Evropske unije, odlazeći kod šefa Delegacije EU Johana Satlera...
I da je u međuvremenu poslao još dvadesetak pisama, pa na kraju i predsjedniku Albanije...
I to je bio kraj mojih nadanja da je, pod ovakvom vlašću i sa onima koji su za nju glasali, iskreni suživot u Crnoj Gori uopšte moguć...
* * *
Nedjelja, 11. maj - Za vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića još ima nade... Tako mi se čini, uprkos mojim tvrdnjama iz prethodne kolumne da neće progovoriti o govoru mržnje i izazivanju međunacionalnih sporova, niti profesionalno dopuniti moj amaterski činjenični opis na temu tih krivičnih (ne)djela...
Dan kasnije, istina sa velikim zakašnjenjem, izdao je državnim tužiocima obavezujuće uputstvo:
- da osiguraju djelotvorno i jednoobrazno postupanje i primjenu međunarodnih preporuka na jednak postupak prema svim osobama i borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije...
- da se obavezuju na postupanje u skladu sa kriterijumima Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije...
- da u predmetima sa elementima govora mržnje posebno cijene svako javno izražavanje ili prouzrokovanje mržnje prema određenoj grupi ili pojedincu zbog nekog njenog određenja, radi stvaranja netrpeljivosti, razdora, diskriminacije i nasilja...
- da cijene da li je došlo do raspirivanja već postojeće mržnje, vodeći računa da li se mržnja putem javnog govora razvija, jača i produbljuje...
Da ne gnjavim dalje sa ovim rogobatnim jezikom struke, samo još jedna tužilačka obaveza:
- da u slučajevima krivičnih djela učinjenih putem interneta, u najkraćem roku koriste i međunarodnu pravnu pomoć, radi prikupljanja neophodnih podataka...
I baš mi je bio po meraku ovaj kraj uputstva, o govoru mržnje na društvenim mrežama...
Zbog poruka antifašističkog četničkog podmlatka koje su tri dana upućivane Petru Komneniću i meni...
Toliko besprizornih da mi citiranje ne pada na pamet...
Mogu da citiram samo sebe, iz 2017. kad sam se prvi put suočila sa komentarima besprizornih anonimusa...
I napisala da su "oni koji mrze pod zaštitom društvenih mreža spremni da tu mržnju sprovedu i na poslu i na ulici i po kućama"...
I sad tome ne bih imala što da dodam, ali ni da oduzmem...
* * *
Ponedjeljak, 12. maj - Obavezujućeg uputstva za poštovanje Manastira Ostrog još nema... Ne od državnog tužioca, daleko se kazalo, nego od mitropolita.
A bilo bi neophodno...
Da može, vjerujem da bi ga uputio i Sveti Vasilije zbog (ne samo) sinoćnjih slika ispred svetinje...
Vrećama, ćebadima i ostalom posteljinom... Sa sve flašama, privremenim trpezama, trajnim eloksiranim kičem i istovjetnim suvenirima...
I, može biti, samoga bi sebe zakopao opet u Vražegrmce, makar mu Zeta opet kosti odnijela kao one godine kad su ga Crnogorci spašavali od Numan-paše Ćuprilića...
I ne bi se ni mrtav vratio, ne samo nakon godinu kao te 1715, nego ni narednih pet, deset, dvadeset... Sve dok i domaćini i oni koji mu dolaze na poklonjenje ne nauče da Manastir pod Ostrogom razlikuju od kampa u Buljarici i sabora u Guči...
Nijesu ta hodočašća od juče, počela su upravo gorepomenute godine kad su kaluđeri našli neoštećene svečeve mošti i vratili ih u Manastir.
I vazda se dolazilo u velikom broju, postojali su nekad i tačno utvrđeni pravci pokloničkih putovanja, ali oni koji su taj manastir smatrali svetilištem nijesu ispred njega pravili vašarište...
Niti se oko njega, umjesto tamjana, širio miris sa roštilja...
Mora se, dolaze ljudi izdaleka?
Ne mora, putovali su i oni prije i izdalje i duže, pa su nekako izdržali da na nogama i bez pljeskavica dočekaju zoru i poklone se Svetom Vasiliji...
Slava mu i milost, ali ne zato što sam naprasno počela da vjerujem u njegova čudotvorstva, nego zbog čuda koja trpi decenijama...
Da je od moga savjeta utekao bi a zora kod Numan-paše...
Gdje god da je sahranjen...
Bonus video:
