Svi oni koji su, poput moje malenkosti, bili iznenađeni vatrometom u čast Dana nezavisnosti, sjutradan su dobili objašnjenje. Nije bilo namjerno. Oni koji ne slave već tuguju tog dana, dobili su zadovoljenje - Vlada je objasnila da je do vatrometa došlo greškom. Istina ne samog premijera ili nekog od ministara već, vjerovatno, tenderske komisije koja je birala firmu za organizaciju vatrometa. Pa je greškom izabrala neku koja nije štedjela na najznačajnijem državnom prazniku. I tako je makar glavni grad dobio vatromet kakav zaslužuje najvažniji praznik.
Greška je bila tolika da su umalo zasijedali glavni odbori PES-a i Demokrata, Koprivica je prijetio da će završiti kao Jan Palah, tako da Vlada nije imala izbora osim da se oglasi. Kako bi nam objasnila da joj namjera nije bila da iskaže radost, ponos i sreću zbog Dana nezavisnosti već samo da ispoštuje državni protokol.
“Naime”, pravda nam se Vlada, “u skladu sa Pravilima Državnog protokola, propisana je obaveza organizovanja vatrometa u glavnom gradu uoči Dana državnosti i Dana nezavisnosti. Takođe, u čast Dana nezavisnosti, zgrada Vlade Crne Gore će sjutra, na dan praznika, biti obasjana bojama zastave Crne Gore”!
Kada sam shvatio da je do spektakularnog vatrometa došlo greškom, izborom pogrešnog ponuđača na tenderu, ili je za sve opet kriv Ranko (Krivokapić) koji je sam palio svijetleće rakete sa vrha zgrade, nijesam imao volje da izlazim i gledam tužnu zgradu Milojkove Vlade. Jer svaku zgradu, pa i tu, čine ljudi, posebno kada, kao u ovom slučaju, sama zgrada nije neko arhitektonsko čudo iz vremena gotike ili baroka. Naime, što bi rekla Vlada, kakva je poenta da se fasada boji u crvenu boju kada premijer i ministri u srcima očito nose trobojku?!
Suočen sa domovinskim udesom da nam premijer više liči na šefa mjesne zajednice a ne Vlade, nada da će se ipak naći adresa koja će dostojno obilježiti 21. maj preselila se na ured šefa države. Etničkog Crnogorca iz 2023. Naime, što bi rekla Vlada, u skladu sa državnim protokolom, kad te izda ili osramoti premijer, ti se okreneš predsjedniku. Kad tamo Momir. Ništa od Jakova 2023. Sada je to Ćaci 2.0. Čestita nam najvažniji državni praznik potrošenom pričom o korupciji i reformama, falilo je samo da pomene Evropu sad 1, i da se ogradi od Evrope sad 2. Uz to i da čestita sedmočasovno radno vrijeme. Naime, prije dvije godine kada smo ga izglasali za predsjednika, sam priznaje da nam je dao obećanje: da će predano raditi za boljitak Crne Gore i kao prvi među jednakima, stajati čvrsto na braniku njenog ustavno-pravnog poretka. Iako je dobro počeo, još brže se ugasio. Da se ne naljuti Joanikije, ili novopečeni mitropolit Metodije, da ga ne čuju Kiril i Vladimir, šef države priča bajke o vraćenom kredibilitetu kod partnera i građenju dobrosusjedskih odnosa. Zaboravio je na Jasenovac, Dodika, osramoćeni grb Skupštine, ni riječ o klerikalizaciji društva, veličanju domaćih izdajnika, ili bojkotu najznačajnijeg državnog praznika od strane dobrog dijela parlamentarne većine. Naime, što bi rekla Vlada, a sa njom se slaže i državni protokol - ko će da brani državu od poniženja i sramote ako ne njen predsjednik, prvi među jednakima.
Kada su me razočarali premijer i predsjednik, prvi “protokolarnim” ismijavanjem najznačajnijeg datuma u godišnjem kalendaru, drugi eufemizmima i “momirovskim” izbjegavanjem da naljuti jačeg i moćnijeg, okrenuo sam se predsjedniku Skupštine. Naime, što bi rekla Vlada, državnim protokolom je određeno da uz šefa države i premijera, državu podjednako zastupa i čini ponosnom i njen spiker. I mogu reći da je on jedini opravdao očekivanja. Naime, kako nalaže tradicija i običaji a ne samo neki državni protokol, svaki poraz, posebno važan i bolan, pleme predsjednika Skupštine obilježava ćutanjem. Tako je kod Srba, kažu knjige i Filip Višnjić, od 1389. do 2006. Ili 1999. Kada su Slobo, Andrija, Milan, Peđa i Sedmi bataljon i neki Želidrag Nikčević, potpisali onu kapitulaciju u Kumanovu.
Da šef Skupštine, za razliku od onog Vlade i države, nije iznevjerio očekivanja slaže se i Ivan Vujović lider SDP-a: “Bolje što Mandić nije čestitao praznik, da jeste bilo bi lažno, a laži i licemjerja imamo za izvoz”. Naime, zaključuje Vujović, a u skladu je i sa državnim protokolom, “samo teški diletanti i pokvarenjaci mogu očekivati promjenu od čovjeka koji je cijeli vijek posvetio borbi za Crnu Goru kao region”!
Iako po državnom protokolu potpredsjednik Vlade za bezbjednost, nije Dritan, i nije na spisku prvih ljudi države, ipak sam više očekivao od PPVZOIB Alekse. Ovo PPVZOIB nije skraćenica za “samo sloga Srbina spasava” već čisti državni prokol koji nalaže da se zbog uštede prostora ponekad skrate titule naših lidera. Pa se umjesto potpredsjednik Vlade za bezbjednost i odbranu koristi kratica PPVZOIB. Aleksa se tako nije oglašavao na 21. maj jer nije crveno slovo, a Demokrate slave samo kad je crveno. Za razliku od Bečića koji je na najvažniji državni praznik ćutao i pravio se mrtav, oglašavala se njegova partitokratija. Naime, što bi rekla Vlada, “crvena trojka” Demokratske CG, u sastavu Vojinović, Rovčanin, Gošović, “posjetila je juče Šavnik”, ali ne povodom Dana nezavisnosti već povodom blokadera. Koji su kod nas, za razliku od Srbije, iz redova “ćacija” a ne studenata. Bili su tamo da im objasne kako se izlazi iz blokade. I sigurni su da su ih ćaci iz Šavnika shvatili.
Da ovo bude najnesrećnije obilježavanje Dana nezavisnosti od 21. maja 2006. potrudila se ekipa iz reformisanog DPS-a. Ili su se tek probudili pa ne znaju da je DPS pao a ni Milo se ne osjeća najbolje?! Tako su mladi i pametni otišli da obilježe “sveti dan” kod Ljuba Milovića. Naime, kako je nalagao državni protokol do 30. avgusta 2020, Crna Gora je bila privatna država u vlasništvu Lomija, Oficira, Komite i Tigra. Ako je Komita u bjekstvu, restoran “Grahovac” nije - i eto reformisanog DPS-a da tamo proslavi. Državu organizovanog kriminala i korupcije, naime. Što bi rekla Vlada. Istina, za pohvalu je što nije pjevan repertoar Marka šubare Od Glave Zete do grada Spuža već samo neki Tompson. Valjda da bi popravili narušene odnose sa susjednim Hrvatskom, na šta DPS redovno ukazuje.
Lud, zbunjen, nesrećan, takav bi nam bio najznačajniji državni praznik da stvar, u ekstra tajmu, nije spasio njemački ambasador Felten. Slava mu i milost. Ali stvarno, a ne kobajagi. Naime, bez državnog protokola i pomoći, bez Vladinih nabudženih, neiskrenih vatrometa, i predsjednikovih usiljenih recitala, bez tragikomičnog ćutanja spikera koji se dokopao najveće pozicije zahvaljujući državi koju prezire - ambasador najveće evropske zemlje i demokratije je pokazao kako se slavi naš Dan nezavisnosti. A ne njemački. I kako se poštuje i voli svoja zemlja Crna Gora. A ne Njemačka. Sad sam shvatio zašto ga mrzi i targetira Milan Vučićev Knežević. Naime, “povodom Dana nezavisnosti Crne Gore, ambasador Njemačke u Crnoj Gori Peter Felten i njegovi saradnici su u saradnji sa folklornim ansamblom KIC-a ‘Budo Tomović’ izveli crnogorski oro. Ovim gestom pokazali su povezanost, posvećenost i ljubav prema Crnoj Gori, koja slavi 19 godina nezavisnosti”. Hvala Njegovoj ekselenciji. Umjesto da nam premijer ili šef države na takav način čestitaju najznačajniji državni praznik. I da su kao Felten srećni i ponosni na taj dan. Da se ne boje Joanikija i Metodija, Kirila i Vladimira, da se više stide nekog Šubare na mjestu gradonačelnika nego Ranko na mjestu ministra savjetnika, slavili bi i oni. Ovako trpe. Zato, ja bih Feltena za premijera. Ili predsjednika. Najbolje kralja. Kad bi moglo. Ali davno su prošla ta vremena i jedna je Sofija Avgusta “Fighen”.
Bonus video:
