Što više afera, to više korupcije.
Tako očito ispada nakon novog vala uhićenja u antikorupcijskim akcijama koje sada obuhvaćaju Hrvatske autoceste, Fakultet prometnih znanosti, HDZ-ove direktore, bivše saborske zastupnike, profesore...
Umjesto da akcije Uskoka i DORH-a, pa i Ureda javnog tužitelja EU, idu u smjeru odvraćanja od koruptivnih radnji, ispada da su one svojevrsna reklama za korupciju.
Jer kako inače pojmiti informacije iz istrage o tome da su akteri sada najnovije afere prodavali svoj ugled za večeru, avionske karte, kuhinje, kupovinu automobila na rate, kao što su prije tjedan dana to činili liječnici za dvije tisuće eura.
I to se ne odnosi samo na HDZ-ove ljude.
Iza rešetaka
Imamo profesore, liječnike, ravnatelje, stručnjake svih vrsta koji su pratili što se sve događalo u borbi protiv korupcije u proteklih dvadeset, pa i trideset godina, ali ih to nije pokolebalo ni odvratilo od toga da traže darove i prodaju usluge, kao da ih to jednoga dana neće odvesti iza rešetaka ili dovesti na naslovnice medija.
Što se više piše o korupciji, korupcija je postala popularnija.
Odnosno, kao da se na tu korupciju više nitko ne osvrće: od aktera do običnih građana.
I ta korupcijska riba ne smrdi samo od glave, kako je to bilo u eri Franje Tuđmana i Ive Sanadera, već se kapilarno zabila u svaku poru, svaku koščicu, svaku ljuskicu, svaku peraju. Ne samo da se nitko više ne plaši antikorupcijskih akcija, već korupcija postaje sve privlačnija sve širem krugu ljudi.
Kao da je to reklama, a ne upozorenje.
Sve prolazi
Pritom se ne povode za luksuznim autima, satovima, brodovima, viletinama na obroncima, pa ni za kutijama hrenovki natrpanih parama, već i za večerama, avionskim kartama, tankim kuvertama. Za koje su spremni prodati svoju uslugu, ugled, profesionalnu karijeru, društveni status.
Uhićenja, između ostalog, šalju poruku o nultoj stopi tolerancije na korupciju. A kako to izgleda u praksi? Na vlasti je i dalje stranka najdublje umočena u korupciju. Ljudi podržavaju korumpirane političare. Korupciju dijele na "našu" koja se oprašta i "njihovu" koju se kritizira. Malo tko je osuđen za korupciju, a ako i jest, nitko za to više ne zna, niti je ikoga više briga.
Jer nova afera već je iza ugla.
Idu na izbore, u Sabor
Tko se još sjeća Vilija Beroša, aktera vjerojatno najodvratnije afere pljačke hrvatskog zdravstva? Njega sad čeka saborski mandat.
Neki akteri afera idu na izbore, neki su napravili karijeru u biznisu, neki su politički aktivni, malo tko je od njih izgubio imovinu, malo njih je završilo na ulici. Neki tuže medije za duševne boli. A Sanader je putovao na utakmice hrvatske reprezentacije.
Dok psi laju, korupcija prolazi. Pa se stoga mnogi očito počinju osjećati isključenima. Zašto oni ne bi uzeli svoj dio kolača? Po mogućnosti, u skupom restoranu.
Korupcija je normalizirana, a javnost otupjela na sve ove afere, skandale, otkrića, slučajeve, uhićenja bez konačnog ishoda. Kao da su psihološke granice probijene. Korupcija više nije bauk. Već dodatni izvor prihoda.
Valjda kao mjera borbe protiv inflacije. Možda čak i oblik socijalne pomoći.
Tako to izgleda u zemlji u kojoj HDZ vodi borbu protiv korupcije, HDZ prednjači u korupciji i HDZ pobjeđuje na izborima.
Bonus video:
