Najsigurniji način da zastupnici politika izgube interesovanje progresivne publike jeste da počnu da govore o ponudi u ekonomiji, o važnosti podsticaja, o opasnostima prekomjerne regulacije. Te se ideje, tradicionalno, povezuju sa konzervativnom agendom. Nova knjiga Ezre Klejna i Dereka Tompsona Izobilje (Abundance, Ezra Klein and Derek Thompson) ima za cilj da to promijeni.
Kao što ističu Klejn i Tompson, ljevica se tradicionalno fokusirala na mjere i načine za povećanje potražnje. Ključno načelo Nju Dila u Sjedinjenim Državama i socijaldemokratije u Evropi jeste kejnzijansko upravljanje agregatnom tražnjom kako bi se obezbijedila puna zaposlenost. Drugo načelo su državne beneficije koje ublažavaju posljedice nezaposlenosti, bolesti i starosti.
Klejn i Tompson s pravom naglašavaju da su upravo poboljšanja na strani ponude izvor sveukupnog prosperiteta u SAD i drugim razvijenim ekonomijama. Kada produktivnost raste, porodice sa niskim i srednjim prihodima ubiraju plodove jeftinije, obilnije i raznovrsnije robe i usluga. Međutim, kako tvrde Klejn i Tompson, sposobnost američke ekonomije da gradi i stvara sve je više ograničena zbog ekoloških, bezbjednosnih, radnih i drugih propisa, kao i složenih i dugotrajnih lokalnih procedura za izdavanje dozvola.
Ova pravila i propisi mogu biti dobronamjerni, ali mogu biti i kontraproduktivni. Kada vlade i lokalne zajednice nameću prepreke investicijama i inovacijama, prosperitet opada. Javni prevoz i obnovljivi izvori energije su ograničeni, a produktivnost stanovanja opada.
Primjeri koje Klejn i Tompson navode su vrlo ilustrativni. Projekat brze željeznice u Kaliforniji kasni godinama, znatno je premašio budžet i dramatično je redukovan. Infrastrukturni plan predsjednika Džoa Bajdena obećavao je 500.000 punktova za punjenje električnih vozila širom zemlje; u prve dvije godine programa izgrađeno je samo sedam.
Predočavajući sliku napretka, Klejn i Tompson pominju električnu energiju iz obnovljivih izvora i jeftine, bezbjedne nuklearne elektrane; svježu vodu iz postrojenja za desalinizaciju; voće i povrće iz superproduktivnih vertikalnih farmi; meso koje se proizvodi u laboratorijama bez potrebe za ubijanjem životinja; čudotvorne ljekove koje dostavljaju autonomni dronovi; fabrike izgrađene u svemiru koje zadovoljavaju naše potrebe bez upotrebe ljudskog rada. A pošto će vještačka inteligencija znatno skratiti radnu nedjelju, svi ćemo moći da uživamo u više slobodnog vremena, bez žrtvovanja životnog standarda.
Klejn i Tompson su u pravu što žele da preusmjere pažnju progresista na stranu ponude u ekonomiji. Kejnzijanska socijaldemokratija više ne pruža adekvatan odgovor na probleme radničke klase. Ipak, utopija koju oni nude odražava poglede koji su u suštini konzumeristički. Autori malo govore o ljudima kao radnicima. Njihova pažnja je usmjerena isključivo na obilje dobara i usluga koje ekonomija stvara - na to koliko proizvodimo, a ne na to ko proizvodi.
I upravo ih ta praznina približava ekonomistima koji još od Adama Smita naglašavaju da je krajnji cilj proizvodnje - potrošnja. Ali smisao našeg života nije samo u plodovima našeg rada, već i u samom radu.
Kada ljude pitaju o blagostanju i zadovoljstvu životom, oni svoju zaposlenost stavljaju među najvažnije stvari - uz doprinos društvu i porodične veze. Sa stanovišta ekonomista, iako rad donosi prihod, u svemu ostalom on se smatra negativnim faktorom - izvorom "neugodnosti". Ali iz perspektive stvarnih ljudi, rad je izvor ponosa, dostojanstva i društvenog priznanja.
Gubitak posla obično dovodi do pada ličnog blagostanja koji višestruko premašuje gubitak prihoda. Ti gubici se dodatno uvećavaju društvenim posljedicama. U zajednicama koje pate od dugotrajne nezaposlenosti, raste ne samo stopa kriminala, razvoda i zloupotrebe droga, već i popularnost autoritarnih vrijednosti. Uspon krajnje desnih populista u SAD i Evropi povezuje se sa gubitkom radnih mjesta usljed trgovinskih šokova, automatizacije i politike stroge budžetske štednje.
Dobro radno mjesto nije samo dobra plata, već i osjećaj sigurnosti, autonomije i put ka ličnom usavršavanju. Sve to je nemoguće bez visokog nivoa produktivnosti. Zato će progresista koji je usmjeren na stvaranje obilja kvalitetnih radnih mjesta, a ne samo obilja dobara i usluga, u knjizi Klejna i Tompsona pronaći mnogo toga s čim može da se složi. Ali imaće i brojne primjedbe.
Pogledajmo, na primjer, stambenu izgradnju - jedan od ključnih primjera koje Klejn i Tompson navode. Produktivnost u građevinskom sektoru posljednjih godina stagnira, dijelom i zbog bezbjednosnih normi i sindikalnih pravila. Kako je otvoreno priznao jedan od sagovornika Klejna i Tompsona, mnoga od pravila koja usporavaju rast produktivnosti u građevinarstvu istovremeno smanjuju broj povreda na radu. Počev od 1970-ih, broj nesreća na gradilištima u SAD, uključujući i smrtonosne, značajno je opao zahvaljujući velikom broju strogih propisa. To svakako treba posmatrati kao poboljšanje opšteg blagostanja radnika, zbog čega statistika produktivnosti počinje da se prikazuje u nešto drugačijem svjetlu.
U krajnjoj liniji, pravi zadatak progresista jeste da osmisle program koji će koristiti radnicima kao radnicima, a ne samo kao potrošačima. Za to je potreban poseban pristup inovacijama, investicijama i regulativi. Sindikati, predstavnici radnika, kolektivno pregovaranje - sve to treba posmatrati kao neophodne sastavne elemente koji čine blagostanje, a ne kao prepreke na njegovom putu.
Ključnu ulogu igraju lokalne strategije i koalicije koje podstiču ekonomski razvoj. Država, s druge strane, treba da "pritisne tas na vagi" tako da se inovativna djelatnost kreće u pravcu koji je povoljan za radnike.
Najveći i najupadljiviji neuspjeh razvijenih zemalja jeste njihova nesposobnost da obezbijede dovoljno dobrih radnih mjesta. Šteta nije ostala ograničena na domen ekonomije - ona je dovela do društvene podjele i političke polarizacije. Da bismo ispravili taj neuspjeh, moramo usmjeriti pažnju na one koji stvaraju izobilje, a ne samo na izobilje samo.
Autor je profesor međunarodne političke ekonomije na Univerzitetu Harvard
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
