Long time no see…
Tako mi se javila moja genijalna čitateljka. Jedna moja Elena Ferante, koje se sjećaju pažljiviji pratioci “Lovca” iz nekih ranijih epizoda. Između putovanja za Berlin pa onda Mostar, od jednog do drugog doktora, ne stigne uvijek da pošalje osvrt na našu zbilju koja, kroz moju subjektivnu prizmu, izlazi svakog utorka.
Kad, evo je poslije par sedmica, u prošlu srijedu. Ovog puta piše kolumnu na kolumnu, diskretno mi signalizira da sam u priči oko oslobodilaca i izdajnika iz Drugog svjetskog rata, možda nešto propustio?! Par rečenica, recimo, o “lijevim skretanjima”! Jer svaki zločin je zločin, crni i crveni! Pokušao sam da joj se opravdam jednom od ranijih kolumni gdje je sve to rečeno, ali ko se sjeća onog što je bilo juče, a kamoli prije 15 dana.
Moja genijalna čitateljka je upravo počela sa tim, da je ne zanimaju političari.
Nemam pojma gdje ide, šta radi i govori naš vojvoda Andrija M. Odavno me ne zanimaju lik i djelo crnogorskih političara, svih, ne samo njega. Jer sam svjesna da ni oni, ali ni ovi iz NVO sektora, ne mogu emancipovati naše posrnulo i poniženo društvo. Prvi se bore isključivo za vlast, a kad je zajašu, onda ne puštaju lako dizgine. Još manje konja. Jer za njih vlast su šoldi, lično a ne opšte dobro. Zato kopaju nogama i rukama da ostanu u sedlu što duže kako bi zaposlili bližnje, namjestili koji tender kumovima, vidjeli malo svijeta, uzeli još jednu dnevnicu i varijabilu.
S druge strane, NVO lideri (čast rijetkim izuzecima) imaju “vladu u sjenci”, koja se ne finansira iz budžeta, od našeg novca kao ova prva, već iz grantova. Od novca radnog naroda Amerike i Engleske. Ali i oni, opet čast rijetkim izuzecima, strašno liče na profi političare, pa mi se čini da kada bi uskočili u njihova sedla radili bi isto što rade ovi iz Vlade. Uostalom, svaki koji je iz NVO prešao u politiku neslavno je završio! Od Meda do Dritana.
A zašto?! Zato jer nam je uništena porodica, “osnovna ćelija društva”! A onda i škola. Druga osnovna ćelija. Emancipacija kreće od predškolskih ustanova, u kojima je trenutno 50 djece na jednoga, odnosno jednu, vaspitača/vaspitačicu. Oni, taj jedan ili ona jedna, hrane 50 malih ustiju iz iste kašike, jer objektivno drugačije ni ne mogu nahraniti toliki broj. Dalje, u mnogim grupama djeca nemaju psihologa, logopeda, socijalnog radnika, itd, itd, itd…
Zatim se sve to nastavlja u osnovnim školama, u kojima, opet čast izuzecima, rade učitelji skromnog znanja, preko srednjih škola u kojima profesori trpe mobing i od đaka i od njihovih roditelja. Takozvane nove elite. Na društvenim mrežama gledamo snimke profesora koji tokom ekskurzije dijele picu na klupi u parku, dok se, preko puta njih, u Mišelin restoranima goste i bahate neki njihovi đaci. Jedan maturant je u kazinu kupio žetone za 5000 eura, onda zavrtio rulet ili šta već i dobio neki ozbiljan novac, koji je potom bacao svojim drugarima, kao njegovi idoli iz devedesetih…
Na kvalitet naših visoko obrazovnih ustanova, državnog i privatnih univerziteta, ne bih trošila riječi… Ako na svijetu ima oko 20.000 univerziteta, vjerujem da su naši na drugoj polovini ljestvice. Loše vaspitanje i obrazovanje su odlična podloga za zlo sjeme.
Loše vaspitanje i obrazovanje ne stvaraju ljude od integriteta, intelektualce, stručnjake… Zato smo mi država nijemih univerzitetskih profesora, nijemih akademika, a što je najtužnije i nijemih studenata! Malo morgen, ili, kamo śutra, na našem.
Otuda nam je sasvim normalno i prihvatljivo da ljude operišu “urađeni” ljekari, ili ljekari alkoholičari… Onomad je jedan verbalno napao neku novinarku. Svima je izgleda promaklo da je i prije napada morao biti alkoholičar i da su tu činjenicu znale i krile njegove kolege kvaziljekari, zajedno sa kvaziupravom klinike, i kvaziministrom…
Mi smo, druže, po svim šavovima razoreno društvo sa najgorim vaspitanjem, obrazovanjem, zdravstvom, pravosuđem i javnom upravom u Evropi.
I sve to znaju i pozicija i opozicija! I prihvataju. I samo produbljuju. Zaključili su da nam pomoći nema, pa se svako malo prevrću kosti partizana, četnika, ustaša… Strava i užas! Partizani i četnici su i za mene bolna tema, jer su moji izginuli na obje strane… Tužna i teška priča… Ali tipično naša. Vrlo se protivim svakom pokušaju krečenja istorije, ali mi smeta i relativizacija svakog zločina.
Nema dobrih i loših zločina i dobrih i loših zločinaca. Svako ubistvo nenaoružanog civila u ratu je zločin, kao što je zločin ubistvo razoružanog vojnika bez prethodnog suđenja, ili civila koji su se našli u društvu tih vojnika, pa makar oni bili ustaše i četnici.
Strijeljanja i ubistva hiljada Italijana u Istri i desetina hiljada Folksdojčera u Vojvodini tokom i nakon 1945, gnusan su i užasan genocid... Razna paśa groblja i jame pune civila su monstruozni zločini, a ne nekakva “lijeva skretanja”.
Da konačno poentiram. Partizani nijesu sarađivali sa okupatorima, a četnici jesu, tu krečenja nema i ne smije ga biti! S druge strane, o svim zločinima (a ne samo o zločinima četnika i ustaša) mora i treba da se govori, objektivno, kako se isti ne bi ponavljali. Jer istorija nam je pokazala da smo zločinima skloni.
Divno je autoru koji ima tako genijalnu publiku. Koja ga, za svaki slučaj, upozori kad nešto nedovoljno naglasi. Ili zaboravi da pomene. A to što sam prije 15 dana pisao o “crvenom pravoslavlju” i organizovanoj krimi grupi komunjara i popova koja po Rusiji i Ukrajini sije strah i smrt, usput slaveći Staljina, kroz stotine novih spomen obilježja njemu u čast - to očito nije bilo dovoljno. Mora se ponavljati. Jer i to je nepobitna istorijska činjenica - da su partizani znali da “prekorače ovlašćenja”! Ili da se “zanesu”! Pa iz ideoloških ili čak ličnih razloga ubiju i svoga druga iz rata, a tek kako i koliko “domaćih izdajnika”. Kasnije su komunisti na još brutalniji način iskoristili i zloupotrijebili veliku pobjedu partizana nad fašizmom, za svoju nazadnu i krvavu ideologiju.
Eto. Nadam se da sam sada dovoljno “revidirao”. I da će moja genijalna čitateljka biti zadovoljnija nego prošlog utorka. Još da Slovenci proglase spikera Mandića za personu non grata, pa da sve dođe na svoje. Jer ne mogu da mu oprostim kako je tu divnu, partizansku zemlju, danas perjanicu EU, oskrnavio onim “krečenjem” na Zidanom mostu.
Bonus video:
