Iako nas iskustvo uči da je patriotizam utočište loših momaka (bad boys), milozvučno je svirala izjava PPV i predsjednika Tenderske komisije Nika Đeljošaja kako "nikad neće prihvatiti da ponizi Vladu i državu". Ili u prevodu - da neće pristati na ulogu "figure i poslušnika konsultanta kojeg mi plaćamo". Što bi logično značilo, nastavlja Nik, da oni nama treba da podnesu račune.
Samo da Đeljošaj pod tim ne zamišlja ulogu međunarodnog savjetnika kakvu odbija za sebe, kao ministra?! Ne traži valjda Nik da IFC bude poslušnik i marioneta potpredsjednika i šefa Komsije, a ne nezavisni konsultant, koji je plaćen, našim novcem, da tender prođe po najvišim standardima?!
Iako je citirani FB post Đeljošaja o "odbrani Vlade i države" napisan skoro prije mjesec i po, ostala je do danas dilema - ko je pokušao da ponizi Vladu i državu?! Strani plaćenik, odnosno IFC, na koga je čitavo vrijeme upirao prstom Đeljošaj, ili takva kvalifikacija više pristaje samom potpredsjedniku i šefu Tenderske komisije?! Generalu Niku, dakle?!
Ovo general je, shvatate, višeznačno. Asocira na liderstvo i upornost PPV Đeljošaja, koji je u svim prilikama "kadar stići i uteći i na strašnom mjestu postojati". Bilo da su u pitanju strani plaćenici tipa nezavisni mediji i NVO, ili stručni konsultant Svjetska banka i IFC. S druge strane, "general" je kodno ime akcije SDT u kojoj je prije godinu dana uhapšena grupa međunarodnih švercera narkotika, pod komandom "generala" Ulića (Vasa) i Zvicera (Radoje). U vrhu kokainske piramide, koja je biznis uspjela da proširi i do daleke Australije, našli su se i braća Drešaj (Viktor i Leon). Njihovo ime je godinama vezano za uspon fudbalskog kluba Dečić, na šta je bio ponosan i tadašnji gradonačelnik Tuzi, Nik Đeljošaj. Koji je takođe rastao, politički naravno, u istom ovom periodu, nerijetko viđen u društvu nekog od Drešaja.
Stariji Drešaj je u pritvoru, mlađi u bjekstvu, a Nik je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomije. Tako je zvučalo saopštenje Mandićeve Nove prije pola godine, kada su sa Đeljošajem nakratko razmjenjivali žestoku vatru na temu dvojnog državljanstva. Nik im je uzvraćao da "sve što znaju i imaju dokaze, javno iznesu", a on se ničeg ne stidi niti plaši što je radio za 44 godine života. Činjenica da Đeljošaja ni godinu dana nakon otvaranja slučaja "general" nema u saopštenju SDT-a, govori da se Nik, tokom višegodišnjeg neskrivenog druženja sa Drešajima, nije preblizu primakao vatri?! I opekao?! I da zato SDT nema inkriminišućih dokaza protiv njega, pa je Đeljošajevim političkim oponentima ostalo samo da šire prazne i zlonamjerne glasine.
Strani plaćenici i domaći izdajnici koji bi od Nika da naprave isto što i Vučić od Milana Kneževića, marionetu i poslušnika, tvrde da SDT ipak ima dokaze, ali ne smije da "digne" Đeljošaja jer on navodno uživa zaštitu zvaničnog Vašingtona?! Da je ne samo u dobrim, nego i u bliskim odnosima sa aktuelnom US administracijom ponosno je isticao i sam Đeljošaj u pomenutom prepucavanju sa Mandićem i njegovom strankom. "Dobro jutro iz Njujorka", "uživam uz jutarnju američku kafu", "kasnije me čeka niz važnih sastanaka sa američkim partnerima", ili "hvala ino prijateljima na podršci nakon primitivnih prijetnji politike prošlosti"… Tako je Nik odgovarao koalicionom partneru Raju kada je ovaj "kukavički" udarao na njega nepotpisanim saopštenjima.
Žestoka "razmjena vatre" između Đeljošaja i Mandićevih brzo je utihnula, a kroz rad Tenderske komisije Nik se hvalio da je na istoj strani sa ministarkom DNP-a, Majom Vukićević. Koja je u februaru boravila u Vašingtonu kao gost na Molitvenom doručku. U tom kontekstu, još jedna zanimljiva činjenica - na nedavnom tradicionalnom obilježavanju 4. jula, Dana nezavisnosti SAD, na svečanom prijemu prvi put je ugošćen i sam Mandić. Glavom, i bez brade.
Ljubitelji teorija zavjere ovdje bi citirali svog omiljenog junaka Iliju Čvorovića i njegovu poznatu uzrečicu "CIA, snajka, CIA". Jer ispada da moćna Amerika opet vuče glavne konce na Balkanu?! Tramp je prije dvije sedmice, ničim izazvan, obznanio da je navodno spriječio novi rat Srbije i Kosova, dok u Crnoj Gori Vašington, izgleda, počinje da revidira decenijsku politiku tretiranja Mandića i saboraca kao eksponenata malignog ruskog uticaja?! Koliko juče Stejt department je slavio crnogorsko tužilaštvo i sudstvo, Katnića i Suzanu Mugošu, nakon izrečenih prvostepenih presuda za državni udar, da bi sada "terorista" Mandić bio pozvan na proslavu Dana nezavisnosti. Možda naredno ljeto i održi govor, rekli bi cinici. Vjerovatno će se sve pravdati protokolom i činjenicom da je Rajo spiker (parlamenta), ali ostaje da se vidi da li su srpska crkva i dijaspora u Americi ili moćni trio Vučić-Grenel-Kušner uspjeli da sa glava lidera lokalnih srpskih stranaka skinu američku anatemu?!
Naredni dani će pokazati i koliko se geostrategija i politika prepliću u priči oko crnogorskih aerodroma. Po sistemu napad je najbolja odbrana, Đeljošaj je otvoreno sedmicama targetirao IFC i nekog Bodina Bulatovića, njihovog predstavnika u TK, kao pristrasne promotore južnokorejskog Incheona, dok je on sam, više nego otvoreno i javno, gurao kandidaturu drugog aplikanta, luksemburškog konzorcijuma CAAP. U kome nema US vlasništva ali se po kuloarima i on povezuje sa uticajnim krugovima u Vašingtonu.
Ali i prije tog epiloga je očito da se oko važne odluke vezane za dalji status jednog od strateških resursa države Crne Gore najmanje pita naša Vlada. Morali su, stidljivo makar, više puta da se oglašavaju oko rada Komisije, pozivajući na zakonitost i neophodnost sprovođenja procesa do kraja. Ispadalo je, između redova bar, da premijer i Vlada brane tender od potpredsjednika Vlade, koji se s druge strane kune da nikom neće dozvoliti da ponižava državu i samu Vladu?! Nije se u finišu procesa Đeljošaj ustezao ni od očite opstrukcije rada Komisije kada je shvatio da CAAP debelo zaostaje za Incheonom. Tako smo gledali maratonske sjednice TK, telenovelu u nastavcima, gdje se satima i danima raspravljalo samo o jednom - da li se dvaput glasalo o ponudama i šta će od toga ući u zapisnik. Izvori sa sjednica su tvrdili da je Đeljošaj izlazio i prekidao rad više puta, pravdajući se navodno "konsultacijama sa advokatima", sve dok mu jedan od članova TK nije objasnio da je to krivično djelo?! Ali ni to nije obeshrabrilo generala Nika pa je, nakon završetka rada Komisije, zavapio kako eto "čitava Crna Gora zna da se glasalo dvaput". Iako malo ko u Nikovoj Vladi, a kamoli čitavoj CG, zna zašto je to važno? A jeste! Naizgled, radi se o nebitnom, tehničkom detalju, ali pravno gledano, mogućem krunskom dokazu kojim bi Luksemburžani mogli oboriti tender?! Ili CAAP ili niko, rekao bi Nik. I to je vidjela čitava Crna Gora. Drugo, još tužnije po samu državu, čitava CG je stekla dojam da predsjednik Tenderske komisije favorizuje interes neke druge države, a ne Crne Gore. Jedino je ostala dilema koju epilog ove priče treba da razjasni - da li je to Amerika ili Albanija. Jer, što bi Đeljošaj rekao, "javna je tajna" da je luksemburški aplikant na tenderu u bliskim odnosima sa imperijom Kastrati, koja vrlo uspješno upravlja aerodromom Tirana. Isti koncern je i u vrijeme Abazovićeve Vlade iskazivao interes za tender i koncesiju na ACG, pa je tim povodom upriličen sastanak gazde Kastratija kod tadašnjeg premijera.
Na potezu je Ministarstvo saobraćaja, koje u suštini ima funkciju protočnog bojlera, pa onda Vlada, koja donosi konačnu odluku. Đeljošaj je izgubio na Komisiji, ostalo mu je da na Vladi proba doći do većine. Ali ne ZA favorizovani CAAP već za poništenje tendera. I nastavak agonije.
Šta će biti konačna odluka Spajića i ekipe zavisi upravo od odgovora na pomenutu dilemu: ko stoji iza CAAP-a?! Amerika ili neko drugi, manje važan?! To što je u centru svega crnogorski interes, malo koga zanima. I brine.
A potpredsjednik Vlade Nik (Đeljošaj) je na putu da uđe u legendu. Kao onaj leteći Holanđanin, ukleti brod koji je osuđen da plovi morima do sudnjega dana. Slična sudbina vreba i crnogorske aerodrome, da čekaju koncesionara do sudnjega dana. Ako se bude pitao general Nik, leteći Luksemburžanin.
Bonus video:
