Dok su fotoreporteri “Vijesti” i “Pobjede” satima slikali njihov “herojski” čin otkrivanja spomenika ratnom zlikovcu Pavlu Đurišiću, prisutnim “mudonjama” nisu smetali novinari ni škljocanje aparata. Rulja ih je napala tek kad su podvijena repa sami počeli da uklanjaju kip svog “heroja”, koji je samo prije par sati otkrio (i valjda osveštao) Metodije, jedan od organizatora ove kriminalne grupe i glavni podstrekač sramnog događaja. Zašto? Pa da čitav svijet ne bi vidio kakve su “mudonje”. Pitam se šta bi rekli njihovi “heroji” kad bi mogli da vide kako su lako pojeli ono što se ne jede, freško, maltene čim su ga istovarili.
Svog “heroja” su potom sakrili u crkvi (dosljedno baš, tako su i devedesetih krili odbjegle ratne zločince po mišjim rupama, crkvama i manastirima), kako im je i naredio Metodije, očigledno juče i bog i batina u SAO Gornje Zaostro, a uskoro i u SAO Berane, SAO Nikšić itd., što da ne.
Ali, to je danas realnost vladajuće Crne Gore, čiji veliki dio sve ovo otvoreno organizuje i podstiče radi “pomirenja”, drugi uporno ćuti i saučestvuje, a treći šalje nemušta saopštenja “ni po babu ni po stričevima”. Čekam još samo da vojvodina i šubarina stranka obznani da su novinari s pravom napadnuti jer su se “mudonje” poslije nekoliko sati sjetile da se kip uklanja sa privatnog zemljišta, kao što je pokušala da brani uhapšenog vlasnika tog zemljišta. Ili da novi drug vojvodine i šubarine stranke, potpredsjednik Vlade saopšti da ga se to ne tiče, jer se sve desilo u suverenom toru bratskog srpskog naroda.
Nažalost, i dalje je sramotna stvarnost Crne Gore da svaka budaletina može da napadne novinare kad joj se ćefne, i to u prisustvu države. Udarce, prijetnje smrću, oduzimanje i lomljenje opreme, sve što su desetine “mudonja” napravile dvojici ljudi koji zajedno nemaju sto kila (sve su to krivična djela, posebno teška jer su u pitanju novinari), mirno su više od sat vremena posmatrala dva policajaca u civilu, pretpostavljam na dužnosti, a možda griješim - šta ako nisu bili službeno, već da svojim prisustvom i oni uveličaju događaj i okrijepe dušu?
Vjerujem da će ih direktor Uprave policije i ministrova unutrašnja kontrola oštro kazniti bez obzira šta je tačno od to dvoje, jer je policajac dužan da zaštiti svakog građanina i spriječi vršenje krivičnih djela i kad nije na dužnosti. Kažem vjerujem, makar zato što su mi to obojica rekla u telefonskom razgovoru.
Ipak mi nije jasno zašto na događaju nije bilo uniformisane policije u velikom broju, makar da spriječi moguću međusobnu tuču i potezanje noževa podnapitih “četnika”, opremljenih rekvizitima iz Bulajićevih partizanskih filmova. Nije mi jasno ni zašto policija nije prvo obavijestila javnost da će kompletan događaj biti sniman, pa ga onda snimala, možda bi bilo manje “mudonja”. A poslije ne bi pomoglo “nisam ja gospodine inspektore” ili “nemojte mene, operisan sam”.
Pozdravljam brzo privođenje šestorice “mudonja”, i tražim i čekam da privedu ostale. Nadam se i da će pravda biti brza, iako znam da slijedi višegodišnje maltretiranje napadnutih novinara po tužilaštvima i sudovima. Svima, a posebno ovome što je Borisu prijetio ubistvom “golim rukama”, želim neugodan i dug boravak u ustanovi sa rešetkama, kojoj god. Da im ćorka lakše padne, mogao bi Metodije svima da izradi, osvešta i odnese po kipić Pavla Đurišića. Umjesto bilo koje ikone, jer je ratnog zlikovca stavio barabar sa svecima u crkvicu u Gornjem Zaostru. Hrišćanski, nema šta.
Mihailo Jovović
Bonus video:
