Ruski dronovi su i ranije pogađali zemlje NATO-a. Jedan, navodno namijenjen Ukrajini, sletio je u polje u Poljskoj još prošlog mjeseca. Ali ono što se dogodilo 10. septembra ujutro najozbiljnije je narušavanje teritorije NATO-a od kada je savez osnovan 1949. godine. Najmanje 19 dronova je ispaljeno, uglavnom iz Bjelorusije, vazalne države u kojoj ruske trupe slobodno djeluju. Završili su duboko u poljskom vazdušnom prostoru, gdje su neki oboreni. Drugi su se srušili, srećom bez ljudskih žrtava.
Rusija tvrdi da su dronovi skrenuli s kursa jer ih je zbunilo elektronsko ometanje. Vojni stručnjaci kažu da je to malo vjerovatno, ali čak i ako je tačno, pokazuje da se Rusija ponaša s provokativnom bezobzirnošću. Mnogo vjerovatnije je da je Rusija namjerno testirala Poljsku, i NATO, tražeći slabosti, vojne i političke, i to upravo onom vrstom dvosmislenosti i mogućnošću poricanja u kojima Kremlj uživa. Alijansa, a prije svega američki predsjednik, sada se suočava s trenutkom istine. Ako odgovor ne stigne odmah i bude nedvosmislen, slabost je upravo ono što će Rusija pretpostaviti.
Od invazije na Ukrajinu 2022. godine, NATO je u svoje redove primio Finsku i Švedsku i postavio novi cilj za vojnu potrošnju od 3,5% BDP-a. Ali je takođe godinama tolerisao zlostavljanje: presijecanje podmorskih kablova; narušavanja vazdušnog i pomorskog prostora; atentate i sabotaže. Dronovi na poljskom nebu najnoviji su test Kremlja. Previše često zapadni zvaničnici nastojali su da izbjegnu “eskalaciju”. Ali sada građani Evrope mogu strahovati da njihove granice nisu bezbjedne. A eskalacija je već stigla - iz Moskve. Ako NATO pokaže plašljivost, rizik od ulaska u veći rat “mjesečarenjem” samo će rasti.
Do sada su signali pomiješani. Evropski lideri su zvučali prikladno ogorčeno. Predsjednik Donald Tramp je zvučao zbunjeno. “Šta je sad, Rusija krši poljski vazdušni prostor dronovima? Eto nam ga!” rekao je na društvenim mrežama. Ovo je mlitavo. NATO bi trebalo da saopšti da će svi upadi u Poljsku i druge države na prvoj liniji fronta biti presretnuti, ukidajući praksu njihovog minimiziranja. Trebalo bi da rasporedi više aviona u misije nadzora vazdušnog prostora nad Baltikom i Poljskom, i premjesti sisteme protivvazdušne odbrane, pod uslovom da to ne oslabi Ukrajinu. NATO bi takođe trebalo da uspostavi proaktivnu odbranu, obarajući dronove i rakete unutar ukrajinskog, a možda i bjeloruskog vazdušnog prostora ako su usmjereni ka NATO teritoriji, slično onome što su Izrael i njegovi partneri uradili prošle godine protiv iranskih dronova. I NATO bi trebalo da ojača sposobnost Ukrajine da udara na fabrike za proizvodnju dronova duboko u Rusiji. To će podrazumijevati transfer obavještajnih podataka, komponenti i, ako je potrebno, sistema dugog dometa.
Mnogo od toga zahtijevaće više kičme od Trampa. Iako je obećao da će završiti rat u Ukrajini za jedan dan, dozvolio je Vladimiru Putinu da ga vuče za nos. Insistirao je na prekidu vatre, ali je potom odustao od te ideje; prijetio je oštrim sankcijama Rusiji, ali ih nije uveo; pozvao je Putina da sjedne s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, ali je i o toj ideji ubrzo zaćutao. Tramp tvrdi da mrzi krvoproliće, ali je ostao pasivan dok je Putin pojačavao svoje napade dronovima na Ukrajinu. Putinov odgovor na Trampovu mirovnu inicijativu je 800 dronova svake noći.
Džo Bajden je obećao da će Amerika braniti “svaki pedalj” teritorije NATO-a. Tramp je kontemplirao o napuštanju saveznika koji ne “plaćaju svoje račune”. Njegova dvosmislenost o američkoj poziciji poklon je Kremlju, koji nastoji da posije sumnju u američku odlučnost. Ona takođe ohrabruje i druge, uključujući izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, čiji je upad u Katar 9. septembra od Trampa napravio budalu, potkopavajući njegove napore da okonča rat u Gazi.
Zadatak pred Trampom je jednostavan. Mora pronaći riječi koje mu odavno izmiču i objaviti da će Amerika poštovati svoje obaveze iz ugovora o NATO-u i braniti svoje saveznike. Sve manje od toga biće poziv na dalju agresiju, ne samo iz Rusije, nego i od drugih autokrata. Saveznici u Evropi, Aziji i na Bliskom istoku izvući će sopstvene zaključke. Upad u Poljsku je upozorenje. Ako Rusija može nekažnjeno narušavati granice NATO-a, pokušaće ponovo, još drskije i opasnije.
Bonus video:
