U vremenu kada se sve više govori o pravima, slobodi i jednakosti, feminizam se često pogrešno tumači, namjerno izvrće i koristi kao strašilo u javnim raspravama. Zato vrijedi podsjetiti šta feminizam nije - i šta on zapravo jeste.
Feminizam nije mržnja prema muškarcima.
Ova tvrdnja je najčešći stereotip, a ujedno i najdalja od istine. Feminizam ne postoji da bi umanjio vrijednost muškaraca, već da bi osporio nepravdu koja nastaje iz sistema u kojem su i žene i muškarci zarobljeni. Patrijarhat ne sputava samo žene - on od muškaraca pravi zatvorenike rigidnih uloga, gušeći njihovu ranjivost, emocije i slobodu da budu cijeli ljudi.
Feminizam nije zauzimanje tuđeg mjesta.
Nije riječ o tome da se ženama “daje previše”, nego da se svima omogući jednak prostor i pravo glasa. Feminizam ne oduzima, nego vraća ono što je nepravedno uskraćeno. To je borba za društvo u kojem jednakost nije privilegija već osnova.
Feminizam je jednako važan za muškarce i za žene.
Kada žene imaju pravo da odlučuju o svom tijelu, muškarci dobijaju partnerke koje su slobodnije, zadovoljnije i cjelovitije. Kada muškarci imaju pravo da pokažu suze, nježnost i slabost bez osude, žene dobijaju partnere koji su istinski prisutni. Feminizam oslobađa i jedne i druge od oklopa očekivanja.
Feminizam je pokret sa ulice, iz bunta i solidarnosti.
Nastao je iz hrabrosti običnih žena koje su odbile da ćute i pristanu. To nije akademska konstrukcija već glas koji je probio tišinu. To je istorija žena koje su štrajkovale, izlazile na ulice, rizikovale reputaciju i sigurnost da bi izborile pravo na glas, na obrazovanje, na dostojanstvo.
Talas po talas: šta su donijele feministkinje?
- Prvi talas - borba za osnovna prava: pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na rad.
- Drugi talas - proširuje borbu na privatnu sferu: pravo na tijelo, seksualnost, ravnopravnost u porodici i na radnom mjestu. “Lično je političko” postaje parola koja razotkriva kako opresija ulazi u naše živote kroz svakodnevicu.
- Treći talas - donosi raznolikost, uključuje iskustva žena različitih rasa, klasa, seksualnih orijentacija i rodnih identiteta. Feminizam prestaje biti monolitan, postaje mreža glasova.
- Četvrti talas - u znaku je digitalne povezanosti, borbe protiv nasilja, #MeToo pokreta, ali i sve većeg otpora antirodnim narativima.
Zloupotreba i površnost
Danas se feminizam često površno koristi: ili da se protiv njega gradi narativ o “krizi muškosti”, ili da se trivijalizuje kao modni trend. Ali time se samo potvrđuje njegova važnost. Onog trenutka kad bi feminizam bio zaista prihvaćen - prestao bi izazivati strah i otpor.
Za kraj
Feminizam nije protiv bilo koga - on je za sve nas. Za društvo u kojem jednakost nije povlastica, već pravo. Za svijet u kojem žene i muškarci zajedno dišu slobodnije, bez okova uloga i očekivanja.
Antifašizam i feminizam susreću se u tišini koja ne pita kome zvona zvone - ona zvone za svaku dušu koju žele osloboditi. Kao što Hemingvej šapuće: “Ne pitaj za kim zvona zvone - ona zvone za tobom”, tako i borba protiv nepravde i za rodnu ravnopravnost odjekuje kroz vrijeme i prostor, podsjećajući nas da sloboda jedne nije nikada izolovana, već odjekuje u srcima svih koji traže pravdu i dostojanstvo.
Autorka je master psihološkinja
Bonus video:
